Joža Manolić je svojom podrškom Milanovića udaljio od centra, a bez tih glasova nema pobjede na izborima

Ostali samo jačaju mišiće za saborsku trku da ih se na zaboravi i da osiguraju mjesta u saborskim klupama godinu dana kasnije.

Do sada je takav model funkcionirao. Testirao ga je Ivan Vilibor Sinčić, čelnik Živog zida, sada već možda i zaboravljen. Samo izgleda da bi ovog puta moglo biti drugačije. Postotak potpore lijevom kandidatu Zoranu Milanoviću i Kolindi Grabar-Kitarović kao kandidatkinji HDZ-a gotovo je identičan postotku kojeg imaju njihove stranke.

Čini se da građani ne gledaju ni kandidate ni programe, nego biraju između dva bloka, lijevog i desnog. Potpunu amerikanizaciju urušava samo kandidatura Miroslava Škore, jer grabi glasove na koje je već računala kandidatkinja iz istog bazena, desnog.  I on bi jedini, za razliku od protestnih koji su do sada uvijek bili kolateralni dobitnici, mogao profitirati. Mnogi analitičari ne isključuju mogućnost da bi se upravo Škoro u drugom krugu mogao naći s Kolindom. U tom slučaju, njegov će blok u idućem sazivu sabora biti značajan. I bez njih će se teško moći. Zanimljivi politički razgovori počet će već nakon predsjedničke prisege. Ne bih isključila mogućnost da se takvi pregovori već vode. Ovi izbori su samo uvertira za parlamentarne.

Nije Kolinda Grabar-Kitarović nikoga iznenadila. Spekulacije o tome kako se neće kandidirati, kako nema potporu  HDZ-a ili odlazi izvan zemlje, tako su završene.  A nisu bile ni uvjerljive. Cilj im je ionako bio pokušati destabilizirati vladajuću garnituru. A odahnut ćemo i od naslovnica s Pupovčevim likom, konačno za njega i nas, nije više važan. Niti pozicija Josipa Đakića kao čelnika HVIDR-e više nije meta. Osim ako zajedno ne počnu obilaziti groblja. Tada je kost ponovno bačena.

Europski parlament izglasao je rezoluciju po kojoj nema razlike između nacističkog i komunističkog režima. Dovoljan je to razlog za nove ciljano proizvedene sukobe koji bi u sjenu bacili svaku kampanju i ciljeve. Valjda se neće dati navući. Sve priče o upitnosti kandidature i potpore kandidatkinji su, što će sigurno svi požuriti demantirati, dolazile iz vlastitih redova. Ne protiv predsjednice, nego protiv predsjednika vlastite stranke. Zanimarivi su oni iz drugih tabora. Postotak takvih nije velik, ali postoji. Legitimno je u demokratskim strankama imati vlastito mišljenje, pokušati se izboriti za njega. Demokratska praksa određuje vrijeme za unutarstranačko nadmetanje. Hoće li HDZ biti jedinstven, razotkrit  će se već nakon prvog kruga predsjedničkih izbora. Ne sumnjam u lov na krivce. I ubrzani tečaj o tome kako razlikovati predsjedničke izbore od unutarstranačkih i parlamentarnih. A ne sumnjam  ni u blagost sankcija. Vladajući će si teško dopustiti gubitak njihove kandidatkinje zbog reflektiranja na one iduće izbore, ali i svega što se s time može povezati, pa čak i do političke stabilnosti.

Već su dosad skupo plaćali stranačke sukobe. Izgubili su predsjedničke i parlamentarne izbore nakon što je izbio sukob između Ive Sanadera i  Ivića Pašalića. Slična je posljedica nastupila i nakon obračuna Sanadera i Jadranke Kosor.

Drugi tabor nema taj problem. Logiku ljevice razotkriva najstariji političar koji je do sada preživio sve režime i u njima bio značajan faktor - vječni Joža Manolić. Nije se, doduše, mogao sjetiti imena kandidata kojeg će podržati, baš kao ni kandidatkinje koju ne može podržati, ali je znao stranku i presudni razlog. SDP, bezuvjetno! Jer se nisu odrekli Tita, a predsjednica ga je izbacila iz svog ureda. I nitko ga nije demantirao. Nije bitno ime, važna je samo ideologija..

Inače, izbor je zbilja šarolik. A svi samoproglašeni kandidati jos uvijek bez potrebnih potpisa, pokazuju baš ono što bi trebalo sakriti. Jedan, izrazito teškog karaktera kojem je i država u kojoj se kandidira slučajna, baš taj karakter pokazuje kao svoj program. I ponosi se njime. Zabavljač. Mora mu se priznati, obrazovan je i simpatičan, mrkim glasom objavio je kandidaturu. A predsjednica, žena iz naroda, pokazuje kako pjeva. Svega ćemo se nagledati dok ne počnu ozbiljna pitanja. Tada će se slika razbistriti. Pokazati talenti i karakteri. Ali i nužno potrebna znanja. Možda tada postane zanimljivije, a postoci potpore odmaknu se od stranačkih. Pobjeđuje onaj koji jače zagrabi u sredinu i pritom zahvatu ostane vjerodostojan. Njihovi me sadašnji profili podsjećaju na nazive političkih stranaka koji ne korespondiraju s programima i vodstvima, jos od početka hrvatskog višestranačja.

Hrvatska demokratska zajednica u nastanku imala je značajan deficit upravo u onom što pokazuju imenom, poimanjem demokratičnosti. Socijaldemokratska partija je partija, ali je sa socijaldemokracijom u ozbiljnoj zavadi. Reže socijalna prava i diže poreze uvijek kada je na vlasti. Hrvatska narodna stranka? Treba se sjetiti da ju je vodila Vesna Pusić, što ponajbolje odgovara na pitanje koji od epiteta joj uistinu i pripada. Moram priznati, i moja bivša stranka, liberalna, bila je često konzervativnija i od demokršćanskih. Ne bez moje krivice.

Prvo izgleda stavimo naljepnicu sa sadržajem koji nam nedostaje. I ovi kandidati stoga nisu iznimka. Stoga će biti baš zanimljivo. Samo da se ne zaigramo i zaokružimo pogrešno. Eksperimenti mogu biti preskupi.