Jesmo li pomalo naivni kad očekujemo da papa bude osjetljiv na našu povijesnu istinu

Znam da plaćene ankete imaju za cilj biti sugestivne za birače, ali bilo bi dobro kad bi iz drijemeža i letargije trznuli ostale stranke. Da se poslije ne žale. Preskupi su da bi bili tako neinventivni.

Polemika o ustašama i partizanima se nastavlja. Kod nas nikako da više završi taj Drugi svjetski rat. Kriteriji su i dalje, već desetljećima, neobjektivni. Izgleda da postoje pretplatnici u čije se poštenje ne smije posumnjati. Kad čujem da pobjednička vojska ne može počiniti zločin (iz usta antifašista), teško se ne pitati zašto to nisu govorili kad su pred sudove izvođeni branitelji Domovinskog rata. Ili, još poštenije priznati da zločinac ima ime i prezime. Obrana zemlje je svetinja. Dvostruki moral!

Izviždati izaslanicu predsjednice Republike Hrvatske, Mirjanu Hrgu, sigurno nije znak poštovanja prema instituciji ove države. Možemo se ne slagati. To bolje. Osuda je, očekivano, izostala. Ona je pristojno odgovorila. A kako bi bilo da se zviždi nekom iz uvjetno rečeno lijevog korpusa? Bi li i tada izostale osude, zgražanja, napisi? Nekamo mislim da bi se preko takvog ponašanja prešlo šutke ili bi se eventualno govorilo o demokratskom neslaganju. Nikako da svi budu isti. Uvijek ima - 'istijih'! Možda do iduće generacije. One koja želi kraj Drugog svjetskog rata, ne dovodi u pitanje pobjednike, ali zna da je bilo i žrtava režima. I to nevinih.

Nemir se potpuno neočekivano uselio u obično mirne krugove jasno ustaljene hijerarhije. Crkvene krugove. One koji se najsporije i najteže zatalasaju. Nije čudno. Vjera je Božji dar, pa bi i mir trebao biti takav. Ne propitkuju javno. Rijetki izlaze izvan tih okvira. Politiku, onu dnevnu, pokušavaju držati što dalje od sebe. Ne uspijeva uvijek, a oni koji je se hvataju, od nje ne profitiraju. Iskakanja nisu nikad dugoročno koristila nijednoj strani. Glas razuma je. I baš zbog tog mira i stabilnosti mnogi su nalazili utočište u vjeri. Još od "nevjernog Tome", čovjeka sumnjičava, sklona propitkivanju i traženju egzaktnih odgovora vrijedilo je "blaženi koji ne vidješe, a vjeruju". A Isus je baš njemu pokazao svoje rane. Katolici se slažu. Papa je Kristov namjesnik, njega se propitkuje. Samo unutar struktura i tišine se traže odgovori. Ili kako papa kaže...u molitvi.

U Hrvatskoj je do ovih dana bilo tako. Iako je jasno rekao da je Stepinac blaženik, da mu se možemo moliti, da je krepostan... Proces beatifikacije Stepinca je došao do određene točke i ne može više nazad. Nama je to u Hrvatskoj jako važno. Naša povijest neće biti ista od dana beatifikacije. Ali, ima li papa pravo na izbor i određivanje prioriteta za Crkvu?Jesmo li pomalo naivni kad očekujemo da papa bude osjetljiv na našu povijesnu istinu u ime kršćanstva? Nije li Stepinac stradao upravo zato što se nije želio odreći Vatikana i prihvatio nemoralnu ruku tadašnje politike?

Papa ponavlja: bit će kako Bog da. Moli, ali i sluša. Sluša na način i one koje naše ljudsko uho ne razumije. Nitko normalan nije protiv ekumenizma, ali smo uvjereni da Irinej nije prava osoba koju treba slušati. Imamo s njim loša iskustva. Ljudska i povijesna. Možemo ih potkrijepiti dokazima. I učinjenom nepravdom. Krivim optužbama. Možemo se tješiti da sadašnji papa možda ne pozna dobro naš teren, ali možda bi bilo bolje potražiti krivca u vlastitim redovima. Jesmo li se dovoljno potrudili? Ili smo pustili  drugu stranu da objašnjava? Nečinjenje je često bilo preskupo, a naknadna osuda uglavnom beskorisna.

No proces propitkivanja i rasprava izvan uobičajenih službenih okvira je otvorena. Propitkivat će se politika. Hoće li i dogme? Koji je to put i kamo vodi? A svijet postavlja nove zahtjeve i traži nove odgovore. Od pedofilije do upravljanja materijalnim bogatstvima. To nije liberalizam, iako će se mnogi pozivati na njega. Fenomen je neobičan za zadane i ustaljene okvire. Hoće li ojačati dio biskupa uvjetno nazvanih desnima ili je to samo početak nečeg novog, dobrog. Još ne možemo dokučiti. Jedno je sigurno. Više nismo isti.