Jesmo li dovoljno inteligentni nositi se s umjetnom inteligencijom?

Ova se dilema nije promijenila posljednjih desetak godina, a umjetna je inteligencija napredovala u svojem razvoju. Europska je unija u svojem parlamentu, čiji smo i mi dio, prošli tjedan "stavila na stol" 108 stranica opsežnog prijedloga regulative umjetne inteligencije. Tema je važna. Predložena je potpuna zabrana korištenja sustava za prepoznavanje lica na javnim mjestima, propisuje se da čovjeku morate reći ako u službi za korisnike razgovara s robotom ili ako su fotografije koje koristite za reklamu svojih proizvoda kreirane korištenjem umjetne inteligencije. A to je samo dio opsežne regulative. 

Da, malo je teško tu temu uvrstiti na meni u naše društvo, ono koje se ne zna pošteno niti zgroziti nad kompletnim debaklom digitalne platforme namijenjene cijepljenju protiv Covida-19, na koju se za cijepljenje prijavilo nekoliko stotina tisuća ljudi, a pozvano je na cijepljenje nešto više od pet tisuća njih, dok se regionalne cijepne postaje po županijama redom javljaju s porukama da oni uopće ne koriste skupu nacionalnu platformu koja je usput uspjela i izgubiti nekoliko tisuća ljudi, onih koji su prvi trčali prijaviti se jer su za cijepljenje bili najzagrijaniji. Svako novo objašnjenje debakla je bolje od prethodnoga, no sva se svode na to da je ogroman novac potrošen kako bi se izgradila loša online platforma iza koje zapravo ne postoji razrađen plan kako će se ona koristiti na terenu. 

Na pragu ere koju će obilježiti digitalizacija i u kojoj ćemo u službama za korisnike razgovarati s robotima koji će pak zvučati onako kako je našem uhu to najugodnije, u Hrvatskoj je sasvim normalno da obična internetska platforma za prijavu interesa za cijepljenje ne funkcionira, da se kompletno raspala nakon što je nastala upošljavanjem prijatelja. O 'uspjesima' Andrije, digitalnog asistenta Ministarstva zdravstva, nitko jako dugo nije rekao ni riječi, a pečat nam najčešće još uvijek treba u nekim dijelovima poslovanja. 

Kako ćemo 'toliko osvješteni' o digitalnom svijetu i važnosti njegova funkcioniranja uopće u Hrvatskoj voditi raspravu o tome treba li i na koji način ograničiti korištenje umjetne inteligencije u donošenju odluka o zapošljavanju, upisu u srednju školu ili na fakultete, pa i odluke o odobravanju kredita? 

Predložena europska pravila predviđaju da će kompanije koje ih budu kršile morati platiti kaznu u visini od šest posto svojeg godišnjeg prihoda na globalnoj razini, no s druge strane sporost europskih birokratskih procedura obećava da će se regulativa umjetne inteligencije do ostvarenja valjati narednih nekoliko godina. Riječ je o industriji u koju sama ta Unija, čiji smo i mi dio ,u narednih sedam godina planira uložiti 140 milijardi eura. 

Globalno važna tema, posebno u kontekstu pandemije bez kraja i konca, za čije se zauzdavanje sve češće predlažu alati iz bazena umjetne inteligencije, u hrvatskom je društvu strana i daleka pa kad naši predstavnici u EU parlamentu jednom i izglasaju propise koji će regulirati korištenje umjetne inteligencije, dobar dio hrvatskog puka mogao bi se probuditi ošamućen ako hrvatska inačica europskog zakona bude više iznimka nego pravilo. Naime, EU namjerava zabraniti korištenje tehnologije za prepoznavanje lica na javnim mjestima, pri čemu se kao iznimka navodi sprječavanje terorizma i naravno korištenje te tehnologije na graničnim prijelazima. Mi ćemo u Hrvatskoj o tome početi raspravljati kad sve odluke budu donesene jer nam očito nedostaje prirodne inteligencije da bismo se bavili raspravom o regulaciji one umjetne. A ta će nam regulacija promijeniti i virtualni svijet kakav poznajemo.