Jedna mjera Hrvatima se nikako neće svidjeti: U tom slučaju otkrili bi pravu istinu

Vlada Andreja Plenkovića prekraja poreze. Između ostalog omogućila je svima veći neoporezivi dio plaće koji raste s 560 na 600 eura. Time je omogućeno da sve plaće budu nešto malo veće. Potom su smanjili gornju granicu obiju (i  više i niže) poreznih stopa na dohodak od čega će sitno, ali ipak hoće profitirati svi zaposleni u Zagrebu koji primjenjuje maksimalne poreze stope. Najviše će profitirati oni s najvećim plaćama. Potom je podignut prag nakon kojeg se dohodak oporezuje po višoj stopi s 50.400 eura godišnje na 60.000 eura godišnje čime je omogućeno da najveće plaće budu još veće.

Da se oni koji zarađuju najmanje ne bi nakon ovakvog prikaza intervencija u poreze dosjetili da su zakinuti, odlučeno je i da će se povećati minimalna plaća s 840 eura bruto za 130 eura na 970 eura bruto. Prag za ulazak u PDV podignut je s 40 na 50 tisuća eura. Tako su svi dobili nešto, sukladno uglavnom onome što imaju. Oni koji imaju malo dobili su malo, koji imaju više dobili su više. Oni koji posjeduju prazne nekretnine dobivena će povećanja vratiti državi kroz novi namet, porez na nekretnine. No, u ovakvo se ušminkavanje ušuljalo i ukidanje oslobođenja plaćanja doprinosa za zdravstvo za zapošljavanje mladih do 30 godina za koje poslodavci pet godina nisu morali plaćati zdravstveni doprinos ako je zaposlenik u trenutku zapošljavanja imao manje od 30 godina.

Mjera je uvedena prije deset godina kada je nezaposlenost mladih bila 20 posto, a ukida se sada kada je nezaposlenost gotovo nepostojeća. Poslodavci su naravno reagirali jaukom. Može se čuti i da će zbog ukidanja olakšice mladima koji se s manje od 30 godina budu zapošljavali od iduće godine biti nuđene niže plaće. S jedne strane vrlo je upitno hoće li vrlo napeto tržište rada omogućiti poslodavcima nuđenje nižih plaća mladim radnicima, a s druge strane treba ipak realno sagledati kakvom trošku je prigovor upućen.  Želi li poslodavac danas zaposleniku mlađem od 30 godina dati prvi posao i hrvatsku medijalnu neto plaću koja iznosi 1100 eura neto, mjesečni trošak za zdravstveni doprinos iznosi oko 260? Buduća minimalna plaća za mlade zaposlenike tražit će mjesečni trošak za zdravstveno osiguranje od 160 eura.

FOTO: Unsplash

Neto plaća

Prosječna hrvatska neto plaća na leđima nosi oko 300 eura mjesečno za zdravstveni doprinos. U pet godina poslodavci su na plaćama mladih po zaposlenoj osobi imali značajne uštede na štetu zdravstvenog sustava, no Vlada sada smatra da će se mladi zapošljavati i bez te olakšice jer nezaposlenost u čemu su vjerovano u pravu jer umjesto viška danas imamo manjak radnika. 

Doprinosi za zdravstvo na plaće mladih neće spasti zdravstveni proračun, ali će mu donijeti 300-njak milijuna eura više, dok će  mlađi od 26 godina i dalje biti oslobođeni plaćanja poreza na dohodak, a oni od 26 do 30 godina plaćat će samo 50 posto poreza. Iz pozicije poslodavaca mladi zaposlenici financijski će postati nešto manje atraktivni, odnosno nešto skuplji, ali iz pozicije društva njihovo zdravstveno osiguranje neće više solidarno plaćati svi ostali zaposlenici, odnosno potrošači, odnosno država iz ostalih poreznih prihoda.

Niti bi trebali. Štoviše, s obzirom na kronične financijske bolesti hrvatskog zdravstvenog sustava pogrešno je snižavati bilo čiju cijenu rada na uštrb zdravstvenog sustava sve dok je njegovo financiranje uređeno kroz sustav solidarnosti i funkcionira kao javna usluga. Tako se naime uzima sustavu kojem nedostaje da bi pomagalo gospodarstvu koje se na olakšicu lako navikne pa je se i teško odriče. 

FOTO: Direktno.hr (Na fotografiji: Dragana Radusinović)

U posljednje vrijeme...

Među argumentima poslodavaca ovih se dana može pak čuti da zdravstveni doprinos za mlade nije niti potreban jer su rijetko bolesni.  U našem društvu vrlo često govorimo o financijskoj nepismenosti i potrebi za financijskim opismenjavanjem građana pa da siroti konačno nauče razliku između bruto i neto plaće.

U posljednje vrijeme govori se i o zdravstvenoj nepismenosti i potrebi za zdravstvenim opismenjavanjem pa da ljudi konačno nauče da se viroze ne liječe antibioticima. Možda je vrijeme da počnemo govoriti o društvenoj nepismenosti pa da počnemo učiti ljude pojmu solidarnosti koji u slučaju financiranja zdravstva podrazumijeva da zdravstveni doprinos plaćaju svi, a iz zajedničke blagajne se financira liječenje bolesnih. 

Namirnica bez koje Hrvati ne mogu poskupjet će 30 posto, a još je gora ministrova izjava

E sad, kada se savlada ta lekcija može se otvoriti rasprava treba li mijenjati to društveno pravilo. To bi bila strukturna promjena. Za razliku od izmijenjene šminke nas u davanjima državi očekuje od iduće godine. No, bila bi to promjena koja se većini ipak ne bi svidjela. Ljudi bi shvatili koliko zdravstvo doista košta.