Jedino diplomacija može spriječiti razbuktavanje ukrajinsko-ruskog sukoba

Američki predsjednik Joe Biden ističe kako bi i Kijev mogao biti na meti Rusije i kako su ruske snage u blizini ukrajinske granice "spremne za napad". Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg na Minhenskoj je sigurnosnoj konferenciji, na kojoj je Rusija odbila sudjelovanje, izjavio kako nema znakova povlačenja ruskih postrojbi. U tijeku su i ruske vježbe strateških nuklearnih raketnih snaga, ali i vojne vježbe u Bjelorusiji.

Granatiranja i informacijski rat

Novost u odnosu na vrijeme prije tjedan dana eskalacija je na istoku Ukrajine koji je pod kontrolom proruskih pobunjenika. Ruska strane najavljuje mogući ukrajinski napad u regiji Donbas, a separatistički čelnici proglasili su opću mobilizaciju zbog opasnosti od napada ukrajinskih snaga. Došlo je i do evakuacije civila s istoka Ukrajine u Rusiju.

U cijelome metežu posebno je opasno granatiranje u kojemu je poginulo nekoliko ljudi. Posljednjih dana, naime, svjedočimo međusobnim optužbama o granatiranju u Donbasu koje je najsnažnije još od 2015. kad je dogovoren prekid vatre. Moskva i Kijev vode pravi informacijski rat u koji su umiješane i zapadne zemlje pod vodstvom SAD-a. Kijev i Washington optužuju Rusiju za mogući napad na Ukrajinu, a Rusija i proruski separatisti plasiraju informacije o tome kako Ukrajina sprema napad na Donbas.

U prethodnim kolumnama iznijeli smo tezu da Rusija s ne će napasti Ukrajinu osim u slučaju da Kijev krene na Donbas, tj. na pokušaj reintegracije istoka Ukrajine. U tom slučaju nema dvojbe kako bi došlo do ruske intervencije. I zato su događanja posljednjih dana do sada najopasniji dio aktualne krize. U situaciji stvaranja psihološke atmosfere rata i međusobne razmjene vatre postoji opasnost od izbijanja sukoba višeg intenziteta. U situaciji nepovjerenja i sigurnosne dileme, kad jedna strana ne zna prave namjere druge i obrnuto, rat se može i "omaknuti". 

Ipak, nadamo se da kako će se pronaći diplomatsko rješenje. Stoltenberg je poslao pismo ruskome ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu u kojemu je ponudio nastavak razgovora o smirivanju situacije u Ukrajini, a upozorio je Moskvu – kako su prenijele agencije – na opasnost traženja neostvarivih sigurnosnih zahtjeva. 

Što traži Rusija?

Ruski sigurnosni zahtjevi prvenstveno se odnose na neširenje NATO-a prema istoku i na ukrajinsku nesvrstanost u odnosu na taj savez. Kremlj traži povlačenje bukureštanske formule prema kojoj će Ukrajina i Gruzija postati članice NATO-a, a traži se i to da se ne otvaraju vojne baze u državama koje su ranije bile dio Varšavskog pakta. Nadalje, traži se povrat vojnih potencijala i infrastrukture u stanje iz 1997. kad je donesen Temeljni zakon Rusija-NATO. Pritom je jasno kako su ovo maksimalistički zahtjevi, a kako je minimum s kojim bi se Rusija zadovoljila taj da Ukrajina i Gruzija ne uđu u NATO. 

"Ako Ukrajina bude primljena u NATO, bit će stvarna prijetnja da će režim u Kijevu pokušati silom 'vratiti' Krim, privlačeći SAD i njihove saveznike, u skladu s čl. 5. Washingtonskog ugovora, u izravan oružani sukob s Rusijom sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze", stoji u prijedlogu pravno osiguranih sigurnosnih jamstava koje je Rusija poslala SAD-u i drugim zemljama NATO-a krajem prošle godine. U ovome se dokumentu ističe kako nema ruske invazije na Ukrajinu koju Sjedinjene Države i njihovi saveznici na službenoj razini proglašavaju od prošle jeseni i kako ona nije planirana.

Ipak, u dokumentu stoji i to da u nedostatku spremnosti američke strane da se dogovori o čvrstim, pravno obvezujućim jamstvima za osiguranje "naše sigurnosti od Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, Rusija će biti prisiljena odgovoriti, uključujući i provedbom vojno-tehničkih mjera". Sve veća vojna aktivnost SAD-a i NATO-a u blizini ruskih granica je alarmantna, stoji u dokumentu, te se dodaje da se ruske crvene crte i temeljni sigurnosni interesi, kao i suvereno pravo Rusije da ih štiti, i dalje ignoriraju. 

Ruska strane ističe kako je nagodba moguća kroz provedbu sporazuma iz Minska i "Paketa mjera", čiji su prioritet i odgovornost za provedbu jasno definirani i jednoglasno potvrđeni Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2202, uključujući Sjedinjene Države, Francusku i Veliku Britaniju. Osim toga, u dokumentu se traži zaustavljanje isporuke oružja Ukrajini, povlačenje zapadnih savjetnika i instruktora i odbijanje zajedničkih vježbi Ukrajine i zemalja NATO-a. 

SAD i zapadne zemlje ne pristaju na navedena jamstva i ističu kako ostaju pri politici otvorenih vrata. Međutim, ako se želi izbjeći vojni sukob, sve će strane morati napraviti određene kompromise. Inzistiranje na win-lose politici ne će dovesti do deeskalacije sukoba. Daleko od očiju javnosti i danas se vode pregovori, no oni će se u budućnosti morati intenzivirati. Povratak diplomaciji jedino je rješenje koje može dovesti do prestanka sukoba.  Sve drugo vodi u neizvjesnost i ima potencijal za uništavanje europske sigurnosne arhitekture.