Jedan poredak umire, a drugi se još nije rodio, što predstavlja opasnu točku povijesti

Do promjene odnosa dolazi nakon izbora Jacquesa Chiraca za francuskog predsjednika. On je iznio neke vrlo teške kvalifikacije na račun Srbije. Pred jedanaest godina sklopljen je Sporazum o strateškom partnerstvu Hrvatske i Francuske, no do ove godine nije bilo značajnijih iskoraka u međusobnoj suradnji.

Što Hrvatskoj može donijeti suradnja s Francuskom?

Francuska želi jači utjecaj u jugoistočnoj Europi

Za početak treba istaknuti da Francuska više nije ni sjena one stare sile kao kakva je bila, primjerice, u vremenu Luja XIV. Tada je, u drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća, Pariz bio središte Europe. Međutim, Francuska je danas jedina nuklearna sila u Europskoj uniji (za razliku od Velike Britanije Francuska je sama razvila nuklearno oružje), članica je Vijeća sigurnosti, sedmo svjetsko gospodarstvo, a s obzirom na frankofonu zonu utjecaja ona još uvijek predstavlja i globalnog aktera. U skladu s navedenim, Hrvatska treba imati dobre odnose s Francuskom, kao i sa svim drugim regionalnim i globalnim silama. To je ključ mudre i racionalne geopolitike.

Imao netko simpatije prema Emmanuelu Macronu ili ne (pisac ovih redaka smatra da na Zapadu imamo veliku krizu državništva i liderstva i da današnji političari nisu ni sjena svojih prethodnika), no riječ je nedvojbeno o jednome od najvažnijih državničkih posjeta Hrvatskoj u posljednjih desetak godina. K tome, to je prvi bilateralni posjet jednoga francuskog predsjednika Hrvatskoj.

Francuska nije ovdje bila toliko povijesno i ekonomski prisutna kao, recimo, Njemačka, no očito je da u novome geopolitičkom kontekstu želi ojačati utjecaj u jugoistočnoj Europi. Macron je prošle godine posjetio i Srbiju koja je od Francuske kupila 18 Mistrala – sustava protuzračne obrane maloga dometa. Macron je u Srbiji u jednom trenutku progovorio i na srpskom jeziku što se u diplomaciji može smatrati izrazom srdačnosti.

Velika trgovina

Što Hrvatska dobiva Macronovim posjetom Hrvatskoj? Prije svega, cijeli posjet ima odlike velike trgovine. Hrvatska je potpisala ugovor o kupnji 12 borbenih zrakoplova Rafala, što bez sumnje jača hrvatske sigurnosne i obrambene sposobnosti. Vojna suradnja može se preseliti i na političku, kulturnu, vojnu itd.,  s time da uvijek treba imati na umu da Francuska i dalje gradi i dobre odnose sa Srbijom.

Francuska od 1. siječnja preuzima predsjedanje Vijećem Europe. Za ciljeve službene hrvatske politike to je važno zbog aplikacije Republike Hrvatske za Schengen. Potpora za Schengen od strane Macrona nedvojbeno je osigurana. To je i dio novoga Sporazuma o strateškom partnerstvu, a osigurana je vjerojatno i potpora za ulazak u eurozonu.

Macron od samog izbora za francuskog predsjednika ima ambicije postati vodećim političarom Europske unije i sada u razdoblju interregnuma u Njemačkoj, kada Angela Merkel odlazi,  a Olaf Scholz nije preuzeo kancelarsku palicu, on to definitivno i jest. Neki je dan potpisan sporazum o crveno-žuto-zelenoj koaliciji, tzv. semafor koaliciji, a hoće li novi kancelar pokazati određene državničke sposobnosti ostaje nam vidjeti. Treba napomenuti da i Macrona očekuju izbori iduće godine. U slučaju nove pobjede on će posve sigurno nastojati pokrenuti reformu Europske unije koja bi trebala dovesti do njezine daljnje federalizacije, tj. daljnjeg jačanja ovlasti Bruxellesa.

Zagovornik strateške autonomije

Macron je glavni zagovornik jačanje strateške autonomije EU-a, a dio toga je i plan o formiranju vojske EU. Koliko je ta ideja, koja se kosi s idejom obnove transatlantizma, realna - pokazat će budućnost, no i Sjedinjene Američke Države sa sklapanjem AUKUS-a i isključivanjem Francuske nanijele su udarac transatlantskim vezama.

SAD je i dalje najmoćnija sila svijeta, posebno na vojnome planu, pa su mnogi, uključujući i autora ovih redaka, zagovarali nabavu borbenih zrakoplova upravo od Amerike. No na kraju je i američko veleposlanstvo izrijekom dalo potporu realizaciji posla kupnje francuskih zrakoplova od strane Hrvatske. Američka vojska je tih dana, u sklopu vojne vježbe, prvi put dopremila protuzračni sustav Patriot u Republiku Hrvatsku. Kroz određene modalitete (široka je američka ponuda vojne opreme i oružja!) očito su stvari izglađene s američkom stranom.

Međutim, u širem smislu odluka o tome od koga će se kupiti borbeni zrakoplovi je i pitanje strateškog svrstavanja u kontekstu sukoba ideje strateške autonomije EU-a i ideje obnove transatlantizma. Što će igranje na prvu opciju donijeti Hrvatskoj ovisit će i tome hoće li SAD snažnije zaigrati na kartu obnove transatlantskih veza ili će ići prema jačanju suradnje anglosfere.

Kako bilo, ključno je to da je Hrvatska kupila borbene zrakoplove i ojačala svoju sigurnost. Obrana i sigurnost predstavljaju temeljne funkcije države. Živimo u vremenu tektonskih lomova svjetske geopolitičke scene. Jedan poredak umire, a drugi se još nije rodio, što nedvojbeno predstavlja opasnu točku povijesti. Jačanje obrambenih kapaciteta u sadašnjem trenutku najvažnije je što ostaje nakon prošlotjednog posjeta Macrona Hrvatskoj. Sve druge aspekte suradnje testirat će buduća događanja.