JEDAN OD HRVATSKIH NAJVEĆIH BRENDOVA Nogometnu euforiju zamijenili su huliganski ispadi

Ne u političkoj stranci već u onoj nogometnoj, najvećoj. Iako ni stranka HNS nije nezanimljiva tema jer Vrdoljak iz prikrajka gleda sukob Štromara i Čačića koji nakon polaganja vijenaca Savki Dapčević Kučar čiju bi baštinu trebali ponosno nositi i sigurno si misli kako je Plenkoviću s takvim partnerima. S njim je sve bilo jasno. Ne jeftino, ali jasno. Siguran je da će ga itekako pozivati da se vrati. Ako povratnik ne bude slušao, druga strana ima recept. Provjereni.

A o nogometnom HNS-u najbolje govori sadašnja situacija. Za nekoliko dana Hrvatska nogometna reprezentacija igrat će jednu od dvije utakmice koje odlučuju o odlasku Vatrenih na Svjetsko nogometno prvenstvo koje se igra u Rusiji 2018. godine. Otkad su izabrani hrvatski nogometaši odigrali prvu, onu povijesnu utakmicu protiv SAD-a u listopadu 1990., nikad nije vladalo manje zanimanje javnosti za njihov nastup. Nekome neupućenom bilo bi jako teško objasniti da se radi o istoj nogometnoj  reprezentaciji čiji su navijači još prije godinu ili dvije stvarali  euforiju svojim kockicama. Bili su pravi nacionalni brand, a uspješnim pojedincima koji su igrali u najvećim svjetskim klubovima možemo zahvaliti da su za našu zemlju čuli svugdje u svijetu. Pravi ambasadori i turistička reklama.

A onda se nešto dogodilo. Euforiju su zamjenili huliganski ispadi kojima već desetljećima svjedočimo. Pojedine navijačke skupine javno objavljuju najavu nereda koje će izazvati. Priznaju dva cilja: zabranjeni nastup  Hrvatske reprezentacije na velikim međunarodnim natjecanjima i smjena sadašnjeg vodstva Hrvatskog nogometnog saveza. Rezultat je porast kazni koje HNS plaća zbog  takvog ponašanja.

Dok su Šuker i društvo 2014. godine  u blagajnu UEFA proslIjedili 800.000 kuna, već u 2015. taj je iznos narastao na 2,4 milijuna kuna. Kolika su sredstva iscurila prošle godine možemo samo zamisliti jer smo tada bili kažnjeni zbog ponašanja na Europskom prvenstvu u francuskom St. Etieneu igrajući protiv Češke. Osim izravnih 100.000 eura kazne još smo bili sretni jer nismo izbačeni s tog natjecanja, a dvije utakmice bez gledatelja kao nije velika šteta.

Samo, ako bi izračunali da bi na utakmici reprezentacije moglo biti 30.000 gledatelja s prosječnom kartom od 50 kuna sve je jasnije. Gubitak HNS-a raste kao i plaće i afere. Zašto dopuštamo uništavanje tog nacionalnog brenda? Huligani s tribina ne smiju, i nisu, da budemo iskreni, najveći problem. Oni nisu krivci što, kad igramo u grupi s Islandom, Finskom, Turskom i Ukrajinom dolazi u  pitanje naš odlazak na svjetsko prvenstvo. Ako je nogomet druga najvažnija sporedna stvar na svijetu onda i njega treba shvatiti ozbiljnije. Pokušala sam na taj problem ukazati dok je taj problem bio manji, bar financijski. Pisala sam Zakon ugrađujući najbolja svjetska iskustva, konzultirala stručnjake, ali i navijača te nevladine stručnjake. Dobio je koncenzualnu potporu u sabornici, ali zapelo je na provedbi. Na onom glavnom dijelu - sankcijama. Nitko se nije želio ni usudio suprotstavili huliganskom nasilju jer i oni su glasači. I glasni u obračunima. Zahtjevalo se ozbiljno shvaćanje problema i hrabrost. Tu smo stali. Lakše im se dodvoravati. Svima. I time ne razlikovati stvarne navijače, kojima je potrebna potpora, od huligana koji zazivaju sankcije. I tako smo tu gdje jesmo.I zgubili smo jedan brend. I jedan nacionalni ponos i turističku promociju.

Bilo bi nerazumno ponašanje huligana pravdati ovakvim HNS-om, ali i okrenuti glavu od onog sto se događa u ložama. Krivac nije jedan. Ja sam, očigledno, propustila u zakonu sankcioniranje huligana u ložama, ali ih je dohvatio drugi zakon.Samo u teoriji. Nadam se da je svima jasno da je povratak brenda i navijačke atmosfere moguć jedino kad zakon bude vrijedio za sve. I kad ga konačno NETKO počne primjenjivati.