Je li to opet počela nova psihoza plašenja sljedećim sojem ili je to tek ovako usputna vijest?

Tako nam je svake godine u ovo doba, kada turistički djelatnici marljivo počinju sumirati rezultate sezone koja odlazi, iako nas čeka još sigurno uspješna posezona. Bez obzira na dežurne mračnjake i pesimiste, koji vječno izmišljaju kako je na pomolu propast sezone, srećom po nas, to se ovoga ljeta nije dogodilo. I ne samo to, očito je da je riječ o najboljoj i najuspješnijoj turističkoj sezoni do sada, čak i ako smo tri mjeseca brojali kuglice sladoleda u eurima i čudili se našoj skupoći.

Vrhunska reklama za Hrvatsku

Da, Hrvatska jest skupa za turističku državu, nije to sporno, ali uvijek ima onih koji žele doći, dolazili su i dolazit će, usprkos katastrofičnim prognozama. Jasno je da je Bezosu i sličnim VIP gostima, kojima je potpuno svejedno ljetuju li na Maldivima, Karibima, ili u Hrvatskoj, upravo Hrvatska preporučena kao odlična destinacija, što ona, ruku na srce i jest. I bez obzira koliko oni potrošili, a po svemu što smo čitali, nisu se pretjerano razbacivali po skupocjenim restoranima, dolazak takve svjetske elite doista je vrhunska reklama za Hrvatsku.

Teško je izabrati stranu u mučnoj priči o BBB-ovcima u grčkim kazamatima

O ljubaznosti, ili neljubaznosti nas kao domaćina te o cijenama ionako smo već pisali i u ovoj kolumni, ali i po svim hrvatskim medijima, jer ni o čemu se ni ne piše, osim o tome još od lipnja. Velik se novac slijeva u Državni proračun, nadajmo se da ćemo to i mi porezni obveznici osjetiti na svojim primanjima i životnom standardu. Rekli bi cinici da ''nada umire zadnja'', ali, što nam drugo preostaje.   

Sada kreće povratak u onu realnost iz koje svi pokušavamo pobjeći tijekom vrućega ljeta, barem na dva-tri tjedna, imamo li sreće. Čitaj: novca za ljetovanje. Ili rođake na moru. Barem dobre prijatelje koji su se sažalili nad našom sudbinom nesnosnosti pregrijanog gradskog asfalta, ili presušene ravnice negdje u Slavoniji i Baranji.

Euro - naš novac?

Nova strka oko kupnje školskih potrepština za djecu, vrtoglave cijene, iz godine u godinu sve više, novčanik sve tanji, a euri klize brže negoli kune. Jeste li to primijetili? Nekada si s 300 kuna mogao pristojno izgurati gotovo cijeli tjedan, a sada ti se 30-40 eura istopi u dva-tri dana, opet, ako imaš sreće. A puni nam oni mali novčanici euro sitniša čiju vrijednost većina i dalje ne razumije.

Iako je prošlo punih osam mjeseci od prelaska na euro, čini se da on nije zaživio u našim glavama, ni svijesti, jednostavno, kao da nije naš novac. Ruku na srce i nije- kuna je bila naša. Dobra, stara kuna, u eurima smo, doduše, plaćali kredite, ali s njima su uglavnom baratali isključivo trgovci. I šverceri. 

FOTO: Pixabay

Doduše, cijene su skočile u nebo i tko zna gdje im je granica, pa tih nekadašnjih 300, ili 500 kuna ispari u trenu, a doma dolazimo s nekom tanašnom vrećicom skromnoga sadržaja, ali ekološkom. 

U skladu s toliko razvikanom ''zelenom tranzicijom'', glavni grad Hrvatske pretvorio se gotovo u prašumu. Vidjeli ste fotografije visoke, nepokošene trave, slomljenih stabala nakon one strašne oluje koja i dalje čekaju da ih se odveze, hrpetine nabacanog smeća, glomaznoga otpada... Jednom rječju- katastrofa od metropole. 

Kroz džunglu do Trga

Za građane pakao i nikada ovako prljav grad, a na društvenim su mrežama osvanuli brojni memeovi tipa ''Zagreb-nepokošeni grad''; ili fotomontaža zagrebačke katedrale obrasle u šikaru, gradonačelnika Tomaševića koji se probija kroz džunglu...

Ali, zato za komarce, buhe, krpelji, štakore pravi raj. Čitam da su prigradskim naseljima veselo lutaju i divlje svinje, normalno, imaju hrane u neodvezenom otpadu koliko im srce želi, odlagalište Jakuševac po ovim afričkim vrućinama nesnosno zaudara i građani prolaze začepljena nosa, a sve češće ponovno nose i maske, kako bi zaštitili pluća i zdravlje u nevjerojatno nehigijenskom gradu.

No, našeg Tomeka to uopće ne dira; dapače, on na jednoj od rijetkih novinskih konferencija (jerbo izbjegava medije), filozofski, poput staroga grčkog mudraca izjavljuje kako ''trava nenormalno raste''. Zaista čudo svjetsko da trava raste. I to u Zagrebu. U svijetu ona inače ne raste, samo u Zagrebu, kako bi napakostila Tomaševiću i njegovim nesposobnjakovićima iz te smiješne sekte Možemo.

Nakon što je po nesretnom za Zagrepčane dolasku na vlast pootpuštao gomilu radnika iz Zagrebačkog holdinga, pod optužbama da su ''Bandićevi ljudi'', ''uhljebi'' i svašta, sada je najavio da će zaposliti dodatne snage na raskrčivanju sveopćeg kaosa u Zagrebu. Pa je ''spucao'' 380.000 eura i ''uvezao'' 100.000 muških sterilnih komaraca, a ljetos nas bodu i piju nam krv kao nikada do sada. I proždrljivi komarci i šarlatan Tomašević. Da ne bi bilo zabune.

Sjetite se neradne nedjelje, kolona na benzinskoj i inflacije kad izađete na iduće izbore

O Grčkoj više neću, sve sam već napisala u prošloj kolumni, a i dalje nam je mučna cijela ta tragedija. Pa i u tom hororu naš je narod, poslovično sklon vicevima, iako živimo kao u lošem vicu, izmislio sljedeći meme: Grčki tragičari: Sokrat, Platon, Aristotel, Bišćan.  Šteta, toliko buke, vike, tragedija, drama, politikanstvo, zategnuti odnosi Hrvatske i Grčke i na kraju Dinamo ispao. Golom Hrvata. Kakva karma.

I da, kada smo već kod maski koje sve češće nose stanovnici Novoga Zagreba, u blizini prenatrpanog Jakuševca, jeste li primijetili kako se pomalo stidljivo, ali sve češće provlače vijesti o novom soju Covida? 

Evo i pirole

Nazvan BA.2.86, ima veliki broj mutacija, pojavio se do sada u četiri zemlje - SAD, Velikoj Britaniji, Danskoj i Izraelu, a znanstvenici istražuju koliko se proširio i kako će se naš imuno sustav braniti od njega. Nova varijanta, na društvenim mrežama nazvana i pirola, ima više od 30 mutacija u usporedbi s najbližim prethodnim oblikom BA.2, podvarijantom omikron.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) označila je u četvrtak BA.2.86 kao "varijantu pod nadzorom", što znači da zemlje trebaju pratiti i izvještavati o mutacijama koje otkriju.

Splitska je bolnica, a i još nekoliko zdravstvenih institucija počelo ograničavati broj posjeta pacijentima pa... Mislite li i vi isto što i potpisnica ove kolumne? Da nam se opet spremaju maske i nova zastrašivanja te ucjenjivanja sljedećom dozom cjepiva plus boostera pa boostera na booster?

I to baš u vrijeme kada mediji objavljuju kako je, primjerice, Pfizeru, prošle godine prepolovljena dobit? Ali i drugim farmako magovima, kojima tone neprodanog cjepiva stoje u skladištima, a neće ih ni Afrika, tradicionalno ''odlagalište'' zapadnih viškova.

Ma uvjerena sam da nećemo ponovno pod maske, ipak. One su pale s lica onih koji su nas tako žustro i gotovo nacističkim metodama uvjeravali kako samo brinu za naše zdravlje, a porast naglih smrti od srčanih i moždanih udara i to uglavnom kod zdravih muškaraca, čak i vrhunskih sportaša u dramatičnoj je krivulji nagore, ali i dalje se o tome ne piše. Ili ne smije.

A čujte, još jednom: Nada umire zadnja. Što nam drugo preostaje? Revolucija? Ona uvijek na kraju pojede svoju djecu. Povijest.