Je li odzvonilo hrvatskom modelu mi ili oni

Potresi su se događali baš kao naručeni opoziciji. Agrokor i Todorić još su problematična tema. Bloger piše i dalje i nekim čudom i dalje ga objavljuju. Nitko ne spori da su radna mjesta u Konzumu spašena, da hrvatski proizvodi imaju svoje mjesto na policama i da je rušilački tijek zaustavljen, ali sada analiziramo i proceduralne propuste kojih je bilo.

Proučavaju se moguće namjere onih koji su uspješno u tome sudjelovali. Valjali bi priznati da je proces spašavanja tvrtke posrnulog tajkuna ipak uspio. Tek ćemo vidjeti, uz koliko teške pogreške. Sada sve izgleda lakše od razdoblja polupraznih polica i mogućeg gubitka posla prodavačica u najvećem trgovačkom lancu. Pamtimo i to, a radi se o teško zapošljivoj skupini žena, srednjih godina, premladih za mirovinu, a prestarih za nove trgovačke zadatke.

Možda je prerano za ocjenu uloge Martine Dalić u Vladi Andreja Plenkovića, no koliko se sjećam rijetki su mislili da je moguće zaustaviti pad nacionalnog gospodarstva nakon Todorićevog sloma. No neki su ljudi korisni u jednom trenutku, a u drugom više nisu...

Iskreno, nije lako naći zamjenu za ministricu gospodarstva, kao ni za potpredsjednika Vlade. Još ranije, kako mi se sada čini u preddemokratsko vrijeme, važna je bila politička podobnost. Sada se to odnosi na jednu stranku, a frakcijske borbe mogu biti i vrlo zdrave i dati doprinos unutarstranačkoj demokraciji.

I dok se kalkuliralo s potencijalnim imenima, uslijedilo je iznenađenje. Čini se da je došlo novo vrijeme na političkoj sceni, iako to izgleda nemoguće. Novi politički čelnici ne ponašaju se osvetnički prema svojim prethodnicima. Imenovanjem novog ministra gospodarstva Darka Horvata, predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković kao da nam poručuje da više nema temeljnog političkog pravila u Hrvata - ili mi ili oni. Nema više podjela na naše i njihove.

Horvat je slovio kao jedan od bliskih suradnka Tomislava Karamarka. Neki su čak i njemu predviđali sudbinu kakvu je doživio Ivo Sanader i kasnije Jadranka Kosor. Plenković je govorio da svi koji žele raditi u interesu HDZ-a i hrvatske države imaju svoje mjesto u stranci koju on vodi, optuživali su ga da nije vjerodostojan i da je samo pitanje vremena kada će Karamarko stradati. Umjesto takve ustaljene prakse, Plenković se odlučio na drugačiji korak.  Na ministarsku funkciju vratio je jednog od najbližih suradnika svog prethodnika, time jasno pokazavši što misli o podjelama na naše i njihove.

U HDZ-u se još prepričava događaj s Božićnog domjenka kojeg je Plenković priredio za zaposlenike stranke. Tada smo čitali najave o smanjenju broja zaposlenih u stranačkoj administraciji i micanju dijela zaposlenih odanih ranijem predsjedniku. Ništa novo za Hrvatsku, ustaljena stranačka praksa i drugih stranaka. Obračuni i čistke ne prestaju ni u drugim strankama, od SDP-a kojem je to u krvi, kako bi rekli stariji, do pravaša. Ruža Tomašić je jednu pravašku frakciju, HSP AS, uspjela dovesti do Sabora i Europskog parlamenta, da bi je potom suradnik Pero Ćorić politički eliminirao i sam nestao. Sanader je izbacio Ivića Pašalića, Jadranka Kosor Sanadera, Karamarko Kosor.... Plenković je sve to vidio, a stranka im je tonula . Odlučio se stoga za drugi model. Posegnuo je za osobom koja pozna sustav i nije ostavila repove iza sebe. Slično se ponio i kod odabira Tomislava Tolušića za potpredsjednika Vlade. Nije popustio protivnicima, već je očito vodio računa o njegovoj biračkoj bazi, ali i činjenici da je uspješno upravljao europskim fondovima, a to je Plenkoviću jednako bitno.

Ne treba se stoga čuditi Saboru HDZ-a. Prošao je očekivano, a priznanje vlastitih pogrešaka može se predstaviti i kao dobra kadrovska kombinatorika.