Izbore treba raspisati što prije - čekanje i kampanja će štetiti gospodarstvu

Počela s virusom koji su nadležni, na sreću, ozbiljno shvatili i počeli se  na vrijeme pripremati za sasvim nove izazove. Ničemu slične. Čak i nastava za velike i male, uglavnom i za roditelje, ide... Nastavnici i profesori, kažu, rade puno više nego u uobičajenim okolnostima. Stalno dostupni roditeljima i učenicima. Rade i šute. O doktorima, sestrama, osoblju da i ne govorimo. Gospodarstvo u grču. Do sada izgubljeno, usprkos mjerama Vlade na koje ni opozicija nema ozbiljnih prigovora, tek malo licitacija, 20.000 radnih mjesta.

Za konačnu brojku strahujemo. Baš kao i za proračun. I kad se konačno pojavila iskrica na kraju tunela, obrtnici i poduzetnici bacili se na izračun za spas... koliko će morati platiti zaštitne mjere da počnu raditi..., a raditi se mora. Građani poželjeli popiti kavu u kafiću, ta ovisnost je općeprihvaćena. Oni hrabriji i optimističniji nadaju se ručku na propisanoj udaljenosti od susjednog stola. A i frizeri trebaju.

Ne možemo bez podjela

Nije nam ostavljeno vrijeme za relaksaciju bez starih tema. Bilo je maštovitih šala kako smo se nakon karantene zaželjeli starih podjela, ustaša i partizana. Ne možemo bez njih čim nam životi nisu ugroženi. Nema zastare. Tražimo okidač. Uvijek se nađe. Obljetnica, 75., proboja posljednjih zatvorenika iz zloglasnog Jasenovca. Obljetnica koja, uz dužni pijetet prema žrtvama i zločinima, uvijek probudi naše stare sukobe. Već godinama, barem dvije povorke. Ili, polaganje vijenaca dužnosnika u tišini, uz naknadno priopćenje. Da se izbjegnu sramotni sukobi.

Ove godine, nakon punih pet godina, jedna mala svečana dostojanstvena povorka. Državni vrh, predsjednik Vlade Plenković, predsjednik države Milanović, predsjednik Hrvatskog sabora Jandroković uz predstavnike žrtava - Pupovca, Kajtazija, Krausa i Habulina. Značajan kulturološki i politički iskorak. Uz mjere socijalnog  distanciranja što mnogima ne pada teško. Plenkovićeva izjava da je zadatak vlasti smanjiti podjele u društvu nije se dugo zadržala. Ne ide brzo... A priča se da jednoj strani nije bio prihvatljiv dolazak jednog važnog ministra Plenkovićeve vlade, inače priznatog hrvatskog branitelja. U ime mira, nije došao.

Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske, nije mogao dugo izvan svoje kože. Antifašisti ga odmah podržali. I evo opet nemira. Predsjednik citira prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Pozvao sve Hrvate pod istu zastavu za samostalnu i cjelovitu Hrvatsku. Slobodnu. Taj citat nije sporan. Ali pijetet prema svakom poginulom za domovinu je sveto pravilo. Morali bismo ga poštovati. Posebno predstavnici države za koju su baš oni dali živote. Nema te korone od koje naši povijesni ratovi nisu glasniji. Mogli smo bez toga. Bilo bi odgovornije. Ovako, očekivano reagiraju braniteljske udruge, povjesničari, roditelji poginulih branitelja. Izgleda da Savsku nisu svi zaboravili, pa se šalju poruke. Premijer ne reagira pretjerano burno. Rekao je što misli.

Premijer na kraju mandata popularniji od predsjednika na početku mandata

Nikad se u posljednjih 15 godina nije dogodilo da je predsjednik Vlade na kraju svog mandata popularniji od novoizabranog predsjednika države. A nisu ga mimoišle krize i izazovi, od Agrokora, Uljanika, 3. maja, korone, najvećeg potresa u glavnom gradu, i to razornog. Njemu nije štetilo. Agrokor kao najveći gospodarski izazov prije korone uspješno je prevladan. Žrtava ima, ali moglo je gore. U borbi s koronom su se izgleda stvarno dobro posložili. Priznaju im i druge zemlje. Bolje od većine zemalja Europske unije i šire. Dobio potporu za baš oštre mjere i nimalo ugodne.

Stožer sastavljen od stručnjaka, čija stranačka pripadnost nikoga ne zanima, ostvario je puno povjerenje građana. Imenovala ga politika. Nikome to nije smetalo. Izgleda da je povjerenje politike u struku u oba slučaja bilo dobar potez koji se honorira i u anketama popularnosti. A ankete su vratile HDZ na prvo mjesto već drugi mjesec za redom. Ljudi su prepoznali ozbiljnu i odgovornu politiku.

Zanimljivo je da se taj rast popularnosti dogodio nakon prvih uspjeha u ratu s pandemijom, ali se poklopio i sa završetkom unutarstranačkih izbora u HDZ-u. A na izborima je određen smjer stranke. Dio desnog bazena je kod Škore, ali, pa što? Tu je koalicijski kapital... A u stranci nakon izbora nema napadanja vlastite vlade, nitko "ne vuče u rikverc". Sukobe u stranci ta je stranka uvijek skupo plaćala na izborima. Izgleda da su lekciju savladali. Ali, dobrom rejtingu treba zahvaliti i zbog slabe opozicije. Teška vremena traže lidere koji ne bježe od problema. Ne može se samo konstatirati da "smo u banani", treba ostati s problemima. I rješavati ih..., a mnogi kojima je bio simpatičan Bero ili vječni buntovnik Pernar, sad ih se boje.

Odgoda izbora ne bi bila dobra opcija

Sve stranke razmišljaju o izborima, ma koliko šutjeli o tome. Ove godine moraju biti. Svatko ozbiljan iz političkog svijeta se za njih sprema... SDP gotovo svakodnevno ima objave. A nije im bila praksa. S novim virusom se ne zna, može se pojaviti ponovno na jesen kad već budemo iscrpljeni. Epidemiolozi upozoravaju... Odgoda izbora ne bi bila dobra opcija. Ni zbog demokracije ni gospodarstva kojima bi novi udar bio još opasniji.

Nemaju oni koji pune proračune vremena za duge kampanje, pregovore, igrice...curenje vremena ih ubije. Zašto izbore ne raspisati ranije? U redu, vlast se sada bavi spašavanjem života i radnih mjesta..., ali baš zbog toga ne bi bilo loše malo ubrzati, čim bude moguće. Ne bi to bilo ništa novo. Tuđman je nakon Oluje raspisao izbore, i dobio ih. Ivica Račan raspisao je izbore nekoliko mjeseci prije isteka rokova, i izgubio ih... Sve su opcije otvorene. Raniji izbori su dio političke utakmice... Liderstvo je na cijeni, treba opet biti hrabar...