Izbor Ostojića presedan, dio vladajućih glasovao kao oporba, ne kao vlast

Domoljubna koalicija samo je osporavala da to bude Ranko Ostojić, s vrlo jakim argumentima. Glavni argument je da postoje brojni dokazi o zlouporabi represivnog aparata, a na čelu s Rankom Ostojićem te da će on doći kao predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost u veliki sukob interesa jer će morati obrazlagati kao okrivljenik brojne povrede zakona i zlouporabe represivnog aparata.

Nema nikakve dvojbe da je politički policijski Uskok bio bez nadzora i da su njim upravljala dva čovjeka, Zoran Milanović i Ranko Ostojić.

Mnogo je zlouporaba represivnog aparata koje teško optužuju Ranka Ostojića. Nabrojat ćemo samo neke.

Prvo, spektakularna uhićenja velikog broja ljudi na način kao da se radi o najgorim teroristima. Određivanje pritvora velikom broju ljudi, prije nego što su optužnice podignute. Organiziranje pravih medijskih suđenja. Od mnogih primjera navest ću slučaj Mire Lace, heroja Domovinskog rata, uglednog branitelja, magistra političkih znanosti, uzornog obiteljskog čovjeka, kojeg su kao najgoreg kriminalca i terorista specijalci u punoj ratnoj opremi uhićivali pred obitelji i djecom. Zatvorili su Miru Lacu na mjesec dana i u medijima ga proglasili kriminalcem. Bez ikakvog osnova, bez ikakvih argumenata, bez ikakve krivnje. Optužili su ga da je potpisao putni nalog kojim je jedna bolesna novinarka odvezena na liječenje službenim autom Grada Zagreba. Samo da napomenem da je to smiješna optužba i da se ovdje radi o kršenju svih zakona i ljudskih prava gospodina Mire Lace.

Zašto Ranko Ostojić na sličan način nije uhitio Zorana Milanovića kada se vozikao privatno helikopterom, kada je skretao avione na Krk?

Zašto nije uhitio potpredsjednicu Vlade, koja si je naručila avion u Istambulu iako je imala plaćenu kartu za povratak?

Zašto nije uhitio ministre koji su zlouporabili služene automobile za odlazak na skijanje?

Na ovaj način upropastiti ugled Mire Lace, izložiti ga teroru sile i poniženju nedopustivo je i zato Ranko Ostojić, da ništa drugo nije pogriješio, ne može biti dobar predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost.

Ranko Ostojić se posvađao s gospodinom Markom Franciskovićem. Međusobno su se vrijeđali. Nakon te polemike Marko Francisković je završio u umobolnici. Zatvoren je u umobolnicu kao zdrav čovjek i trebalo je proći nekoliko mjeseci da dokaže da je zdrav. To je nezabilježen slučaj u demokratskim državama. To je bila praksa staljinističkog sustava koji je svoje protivnike zatvarao u ludnicu. I ovaj primjer je dovoljan sam za sebe da se ospori izbor Ranka Ostojića za predsjednika Odbora za nacionalnu sigurnost.

Zoran Milanović i Ranko Ostojić odgovorni su za represiju prema vukovarskim braniteljima. U toj represiji teško je ranjen, a od posljedica ranjavanja je umro, jedan hrvatski branitelj. Ranko Ostojić je taj strašan događaj, gdje hrvatski branitelj pogiba od ruke hrvatskog policajca, ironično komentirao: "kriva je rakija", čime je na vulgaran i ne ljudski način optužio žrtvu.

Ranko Ostojić je kriv što je prilikom prosvjeda 100% ratnih invalida poslao tisuću policajaca, specijalaca, i pokušao ih uhititi na Markovom trgu i ući za braniteljima u Markovu crkvu. U tome su ga spriječili svećenici.

Kriv je što je snimao kao da je televizijska ekipa, a ne policija, postavljanje nekoliko plinskih boca u Savskoj ulici, kako bi on i Milanović mogli optužiti branitelje da prijete Hrvatskoj plinskom eksplozijom. Morao je uhititi te provokatore a ne ih snimati. Ranko Ostojić je kriv što je svastikama na Poljudu nanijela ogromnu štetu hrvatskom narodu, a ne samo hrvatskom nogometu. Umjesto da istraži i uhiti počinitelje on je taj zločinački naum proglasio posljedicom fašizacije i ustašizacije Hrvatske. 

Ranko Ostojić je organizirao praćenje bivšeg ministra financija Slavka Linića, o čemu postoje brojni dokazi, koje je iznio i sam gospodin Linić. Što potvrđuje da je to radio i sa mnogim drugim ljudima.

Moglo bi se navesti još mnogo drugih primjera, zbog kojih je bio opravdan zahtjev Domoljubne koalicije da SDP predloži drugog kandidata. Taj zahtjev je bio opravdan i on ne krši dogovor stranaka o raspodjeli funkcija u Saboru, jer zastupnici imaju pravo glasati i birati i ako imaju argumenata nekoga i ne izabrati.

Usprkos svega toga Ranko Ostojić je ipak izabran za predsjednika Odbora jer se dogodio presedan, da je većina zastupnika Mosta i HSLS-a glasovalo kao da su dio SDP-a i opozicije, a ne vladajuće koalicije.

Dakle, dogodio se presedan da je dio vladajuće koalicije u bitnom političkom glasanju od strateškog značaja glasao kao opozicija a ne kao dio vlasti. To je velika politička pogreška, koja može dovesti do brzog pada ove Vlade i novih izbora. Ovakvo ponašanje Mosta, a nažalost i HSLS-a, ne smije se više tolerirati ni pod cijenu gubljenja većine u Saboru i nužnosti raspisivanja novih izbora. Jer nije Most samo u ovom slučaju bio dio opozicije nego i u nizu drugih pitanja ustvari ponaša se kao politički saveznik SDP-a a ne HDZ-a.

Moraju se u Mostu odlučiti žele li biti korektni suradnici Domoljubne koalicije u novoj vlasti ili žele biti dio opozicije, kao što vrlo često nastupaju. U svakom slučaju nije moguće sjediti na dvije stolice, nije moguće biti istovremeno i vlast i opozicija.

Zato mislim da je krajnji trenutak, kada Domoljubna koalicija i Most,  trebaju sjesti iza zatvorenih vrata i utvrditi pravila igre i pridržavanja utvrđenih pravila jer bez toga idemo u kaos u kojem se ne zna tko pije a tko plaća.

Ako HDZ odlučno ne zatraži od Mosta da se prestane ponašati kao saveznik opozicije, ako se ne postigne politički dogovor o daljnjem radu, obistinit će se nažalost narodna mudrost- ne gradi kuću na mostu.