Koga ili čega je Dalić bilo strah da je koristila privatni umjesto državnog servera?

Zamislite situaciju u kojoj odete u neki bolji restoran, pojedete večeru i dođe vam račun od  3500 kn, a vi, unatoč tome što je menu s cjenikom bio pred nosom cijelo vrijeme, ne gledajući na vrstu restorana i usluge, kažete kako je u Hrvatskoj prosječna cijena 'gableca' 35 kn, vratite mi novac i uzmite poštenu naknadu od 35 kn. 

Tako o uslugama razmišlja prosječni hrvatski političar, koji najčešće nema niti dana rada u realnom sektoru na kojem vrijede tržišna pravila. Naime, oni vole propovijedati o poštenim cijenama, vole propisivati poštene tarife, a ovi s lijevog političkog spektra vole određivati i s kim bi trebali raditi.

Predsjednica je napravila još jednu nevjerojatnu stvar. Naime, Kolinda Grabar-Kitarović, zbog 'izvanredne' situacije u državi, a nakon nekoliko dana šutnje, otkazala je sva svoja službena putovanja i najavila sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost zbog afere 'Hotmail'. 

Kakve i koliko moćne skupine stoje iza afera oko 'lex Agrokora' 

Tako je mogla napraviti i kada se saborskim zastupnicima, članovima raznih parlamentarnih odbora i saborskih izaslanstava provaljivalo u mobitele te privatna prepiska objavljivana u serijama članaka.

Valjda nije uopće važno ako netko može provaliti u mobitel saborskih zastupnika u kojima, osim eksplicitnih fotografija, valjda ima i koji mail s raznih sjednica odbora recimo za nacionalnu sigurnost ili vanjske poslove.  

U tom smjeru potrebno je postaviti i pitanje zbog čega je Martina Dalić slala mailove preko privatnih servera za komunikaciju i pripremu zakona 'lex Agrokor', koji je u travnju 2017. spasio gospodarstvo od kolapsa. Naime, Martini Dalić ovo nije prva javna funkcija. Već je obnašala dužnost ministrice u Vladi Jadranke Kosor te je sigurno upoznata sa svim sigurnosnim pravilima komunikacije.

Stoji li iza toga samo njezina želja da pogoduje, kako neki to žele prikazati, ili je Martina Dalić pokušala, možda u strahu da cijeli proces izrade Lex Agrokora bude zaustavljen i kompromitiran od nekih interesnih skupina, sakriti njegovu izradu. 

Činjenica je kako je politika ili nekakvo političko 'lobističko podzemlje' koje stoji iza svih stranaka pomoglo Ivici Todoriću da poput Borga asimilira 160 tvrtki. Postoji li mogućnost da mu je takvo preuzimanje tvrtki omogućilo utjecaj i u onim dijelovima službi u kojima privatni sektor ne bi smio imati pristupa.

A kako mailovi izlaze svakim danom i kako postaju sve zanimljiviji vidljivo je i kako su najžešći kritičari 'lex Agrokora' Božo Petrov i drugi članovi Mosta bili itekako upoznati s njegovim stvaranjem. 

Koncern od 160 kompanija s  dugom od 58 milijardi kuna te 38 milijardi kuna nestalog, izvučenog novca, upućuje na velik broj vrlo moćnih ljudi uključenih u cijelu priču oko Agrokora. SOA na svojim stranicama navodi kako "posebno složeni oblici korupcije imaju i svoju međunarodnu dimenziju, gdje osobe kroz složene međunarodne transakcije nastoje skriti trag novca stečenog kriminalom i korupcijom".

Predloženi ministar gospodarstva Darko Horvat u svojoj prvoj izjavi za medije rekao je : 'O aferi 'Hotmail' i tko ju je stvorio, razgovarat ćemo sljedeći tjedan". Hoćemo li tada saznati zbog čega Martina Dalić nije vjerovala državnim serverima pri žurnom stvaranju 'lex Agrokora' i od kojih je interesnih skupina tako skrivala proces stvaranje tog zakona?

Lijevi dušobrižnici i junak telenovele Agrokor 

Zanimljivo je i to kako se naši ekonomski dušobrižnici i veliki eksperti najčešće, ako ne i stalno, bune kada određene radnje i usluge obavljaju tvrtke koje nisu registrirane u Hrvatskoj. Pa onda krenu optuživati kako se novac iznosi van, kako ništa neće ostati u Hrvatskoj.

No, 'pošast sinkope' hara Lijepom našom, pa u slučaju Agrokora liberali i marksisti žale što Antonio Alvarez III, kojem su se rugali da je lik iz neke meksičke sapunice, nije spašavao Agrokor.

Motivacija za ideju da je Alvarez sposobniji od 140 stručnjaka koji rade na savjetovanju u procesu rekonstrukcije Agrokora je ta što je obećao da će biti jeftiniji. No, kako sam rekao, sinkopa je 'zafrknuta' stvar, ni na sudu više ne vrijedi pa idemo vidjeti je li to baš tako.

Alvarez je najavljivao kako će od Agrokora, ako restrukturiranje uspije, dobiti samo 1 (jedan) posto Agrokorovog duga. No, Alvarez i njegov tim naplatili su skoro 70 posto više od tog iznosa u prvih pet tjedana svoga rada. I to nije sve. Naime, kako nam upućeni u poslove savjetovanja kažu, u konzultantskom svijetu normalno je potpisati ugovor kojim je mjesečna naknada za savjetovanje limitirana.

Konzultantske tvrtke ako odrade mjesečno više sati od ugovorenih, što najčešće u pravilu i naprave, višak sati moraju diskontirati, odnosno otpisati. No, kako je Alvarez, kojeg je uzgred rečeno angažirao Ivica Todorić, već kroz pet tjedana uzeo 70 posto ugovorenih troškova, njegov račun do kraja posla približio bi se na 3,7 posto vrijednosti duga, skoro na 2,14 milijardi kuna.

I dok bi netko rekao kako nas ne bi trebalo biti briga koliko će Ivica Todorić platiti savjetovanje, što je istina jer koncern Agrokor je privatna tvrtka, s obzirom na to da je svojim neodgovornim ponašanjem ostao dužan 58 milijardi kuna, to pravo je izgubio. 

E sad. S obzirom na to kako se radi o jako velikom naplaćenom iznosu kojeg je Alvarez uzeo, hoće li možda netko njega pozvati da vrati novac? Ili možda Todorićevu revizorsku kuću Baker Tilly Hrvatska?

Iako koristi ime jedne od uglednijih svjetskih konzultantskih tvrtki, Baker Tilly Hrvatska tek je kupila pravo korištenja tim imenom, odnosno nije osnovana kao podružnica Baker Tilly Internationala.

Dapače, nakon što je u javnost izašla informacija o dugogodišnjim manipulacijama revizije u Agrokoru, Baker Tilly International oduzeo im je pravo korištenja imena jer se nisu pridržavali visokih standarda do kojih ta konzultantska kuća drži. 

BTH koje je angažirao Todorić u posljednjih 5 godina naplatio je 37,5 milijuna kuna (5 milijuna eura godišnje), a kako doznajemo, u posljednjih četiri godine naplaćena naknada iznosi oko 150 milijuna kuna (cca 20 mil. eura). 

S obzirom na to kako su bili revizori Agrokora gotovo od početka koncerna, zadnjih 20–25 godina  godina, s pravom se treba postaviti pitanje koliko su zapravo zaprimili novca za 'nezavisnu' reviziju financijskih izvješća Agrokora. 

No što se zapravo dogodilo angažiranjem domaćih savjetnika

Vjerovnici su u više navrata izjavili kako su zadovolji izborom sadašnjih savjetnika za restrukturiranje. Njih više od 140 radi i pruža usluge prema najvišim standardima, a oni koji njihove usluge koriste ne vide ništa sporno u naknadama koje su ugovorili i platili.

Dakle vjerovnici oni isti koji potražuju 58 milijardi kuna od Todorića valjda bi trebali znati koga su angažirali za vraćanje novca, tko dobro radi i koliko su spremni te usluge platiti? 

Ali naravno, s obzirom na to da živimo u marksističkom ekonomskom matriksu, kako bi oni to trebali znati? Zanimljivo je kako im smeta trošenje privatnog novca, dok se javni naravno može rasipati jer vjerojatno nastaje mitozom u državnoj riznici.

Konkretno, vjerovnici navode kako umjesto očekivanog plaćanja naknade od 3,7% vrijednosti duga čiju naplatu traže od Todorića za restrukturiranje savjetnika, zaista plaćaju negdje oko 1% a u konkretnim brojevima to bi bila naknada u visini oko 600 milijuna kuna umjesto očekivanih 2,14 milijarde kuna. 

Dakle nema bitnog 'iznenadnog' povećanja naknada za restrukturiranje.  

Dio ušteda postignut je upravo zahvaljujući tome što su uključeni domaći savjetnici, koji sa svjetskim referencama, edukacijom i vrstom poslova na kojima su sudjelovali, ipak limitirali svoje naknade i ako je potrebno otpisali sate iznad ugovorene naknade.

Nadalje, neke uštede nastale su jer se proces restrukturiranja radi u što kraćem mogućem roku. I to će utjecati na uštede. 

Tko je zapravo Borg i tko je koga asimilirao?

Dakle s pravom je potrebno postaviti pitanje kako su Todorića savjetovali njegovi savjetnici i za što im je on u stvari plaćao.

Naizgled su Todorićevi napadi usmjereni na par najbližih savjetnika bivšeg povjerenika Ante Ramljaka te sadašnjeg povjerenika, Fabrisa Peruška koji je pri preuzimanju posla Izvanrednog povjerenika izjavio, 'ne mijenjaš Messija u 90 minuti kada vodiš 1:0',  aludirajući na te iste savjetnike. 

Postavlja se pitanje koliki su političari i službe ostali dužni Ivici Todoriću, Borgu, koji je uz veliku pomoć politike asimilirao 160 tvrtki da može u bijegu iz Londona provoditi političku hajku i odmazde.

Prvo Ante Ramljaka i Martine Dalić, a sad loviti i savjetnike koji su zapravo odradili najveći dio posla restrukturiranja. Takvim napadima Todorić kao da pokušava zabosti klin u srce nagodbe pokušavajući je uništiti, a u čemu mu najviše pomažu hrvatski mentalni komunisti i rodijački kapitalisti koji su živjeli od mrvica s njegovog stola.