Isplati li se ići na Advent u Zagrebu? Naravno, nema puno mjesta na kojima možete trošiti

Tomašević je ove godine, podsjetimo ponosno naglasio kako će od iznajmljenih 70 adventskih kućica grad Zagreb ostvariti 3,3 milijuna kuna prihoda, a 2019. godine kada je u najam dao 220 kućica prihod od njih iznosio je 900 tisuća kuna. Mi Zagrepčani bismo sada trebali valjda zapljeskati jer smo konačno oslobođeni vjerojatno legalnih preprodavača adventskih kućica, njihove zarade na račun poreznih i prireznih obveznika te naravno prevelikog troška na adventsku predstavu na koju ionako u pandemijskom vremenu nije realno očekivati neku osobitu inozemnu posjećenost. 

Međutim, teško je pljeskati kad si gladan i žedan, a razlog nije besparica. Naime, besprijekorna briga o financijama, preuzimanje uzdi Adventa iz ruku svrgnutih 'kraljeva' rezultirali su time da će posjetitelji nimalo siromašnog adventskog programa na Zrinjevcu ostati gladni i žedni ne ponesu li sa sobom hranu i piće. Na Zrinjevac se vikendom poziva zagrebačke mališane da pogledaju i odslušaju predstave i zaplešu na koncertima, međutim niti će se djeca najesti fritula, niti će njihova odrasla pratnja zagrijati stopala kuhanim vinom jer najbliže kućici na Zrinjevcu su male drvene osvijetljene kućice na koje se djeca eventualno mogu popeti. 

Valjda oslobođeni svake ekonomske i organizacijske logike kreatori ovogodišnjeg zagrebačkog Adventa hranu i piće su odvojili od adventskih događanja na Zrinjevcu pa ljudi koji s djecom dođu na Zrinjevac moraju računati da će kuhano vino morati desetak minuta do prvih adventskih ugostiteljskih kućica na Europskom trgu ili desetak minuta u suprotnom smjeru do hotela Esplanade gdje također neće naći fritule, ali hranu i piće hoće pod uvjetom da imaju kovid potvrdu. Treća opcija su obližnja trgovina i pekara.

Ljudi koji s djecom dolaze na Zrinjevac nisu razmaženi, nego su tamo s djecom. Pa im je i objektivno teže zatrčati se do prve adventske kućice s fritulama. Djeca su, iako najčešće nemaju svoje novčanike u adventsko vrijeme fenomenalni potrošači svega što njihova odrasla pratnja može i želi izvući iz svojeg novčanika te stoga zaista nema nikakve logike kojom bi se objasnilo to što je Zrinjevac ostao bez hrane i pića u vrijeme Adventa. Bez vode i fritula, bez kuhanog vina i kobasica. Bez kuglica za kićenje borova, bez balona, bez suvenira i slatkiša. 

Da na Zrinjevcu nisu organizirana vikend događanja bilo bi razumljivo i to što nema adventskih kućica međutim događanja ima, ljudi se na njima stisnu jedni uz druge kako bi bili bliže izvođačima i pjevaju na sav glas pa ni moguće suzbijanje širenja korona virusa ne može biti upotrijebljeno kao izgovor za ukidanje adventskih kućica. 

Nameće se pomalo tragikomičan zaključak o zagrebačkom Adventu. Izgleda da će grad Zagreb na njemu zaraditi više nego prije dvije godine jer će mu najmoprimci kućica uplatiti više novca. I to je to. Moguće je naravno da će najmoprimcima kućica adventski biznis biti profitabilan jer njih je malo, a ljudi ipak hodaju gradom, no u tom slučaju opravdana je doza sumnje jer atmosfera u Centru grada nimalo ne potiče potrošnju.

Posjetitelji Zrinjevca, uglavnom Zagrepčani sasvim sigurno neće biti sretni s ponudom ako su došli potrošiti stotinjak kuna za taj će se cilj morati prošetati iz svoje u susjednu gužvu i doći natrag, što prilično frustrirajuće na niskim zimskim temperaturama. Ušteda je u konačnici na strani isplativosti kad je riječ o šetnji zagrebačkim Adventom jer trošit ćete ako baš želite, ništa vas neće mamiti na potrošnju radi zabave. No, to nije Tomaševićeva briga, porez na dodanu vrijednost, onaj koji se naplaćuje na potrošnju ionako je prihod državne, a ne lokalne blagajne.

Tomašević je osigurao 3,3 milijuna kuna za gradski proračun, a ako građani ostanu gladni i žedni na ulicama grada jer su naivno krenuli na Advent to izgleda nije gradonačelnikov problem.