Inauguracija Predsjednice: Dan nakon kojeg padaju sve maske

Na dan pisanja ove kolumne, četvrta predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, polaže predsjedničku prisegu na Markovom trgu, pred brojnim uzvanicima i stranim gostima. Nažalost, uopće ne dvojim kako, unatoč svečanom tonu toga čina, među našom „domaćom" svitom dužnosnika i vlastodržaca ima nemali broj onih kojima se, dok slušaju završne riječi prisege nove predsjednice, steže želudac od netrpeljivosti i nervoze.

Zašto je tomu tako imali smo prilike vidjeti već i u prvim trenucima nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović nad Ivom Josipovićem, kada se u svojem govoru naciji usudila narodu obratiti s „Hrvatice i Hrvati". Već sutradan ovo je njezino obraćanje izazvalo lavinu protesta vladajućih, uz neizbježnog Milorada Pupovca, a koji su sve to skupa proglasili degradacijom građana Hrvatske drugih nacionalnosti i povratkom u „mračne devedesete".

Pri tome snaga argumenta da su u političkom smislu svi građani Hrvatske ujedno i Hrvati po svojem državljanstvu nije im ništa značila, unatoč činjenici da je upravo istu stvar tvrdio i Ivo Josipović prije svega par godina! Svi tadašnji kritičari izabrane predsjednice, a koji se hrvatskom puku predstavljaju kao veliki demokrate, sigurno znaju da se svaki američki predsjednik naciji obraća s „Moji dragi Amerikanci", premda u toj kolijevci demokracije živi puno više nacionalnih manjina i rasa nego u Hrvatskoj. Naravno, ono što je Obami dopušteno, za Kolindu je grijeh! Interesantno je kako nitko od onih koji je izabranu predsjednicu tih dana razapinjao u javnosti po pitanju diskriminacije građana drugih nacionalnosti nije reagirao na čuvenu izjavu ministra branitelja o „srpskim specijalcima" koji iz podruma vrebaju na  branitelje u Savskoj...

Odmah potom, pokrenulo se pitanje regularnosti izbornih rezultata, što je stubokom zgrozilo kako širu hrvatsku javnost, tako i vodeće pravne stručnjake i dobar dio diplomatskog zbora. Kada se vidjelo da od poništenja izbornih rezultata neće biti ništa, Vlada je pokrenula igrokaz sa preseljenjem u Visoku, koji po svojoj neozbiljnosti i količini inata od strane onih čiji je kandidat izgubio predsjedničke izbore, više priliči svađi djece u nižim razredima osnovne škole, negoli ozbiljnom i promišljenom potezu državnog vodstva.

Posljednje, ali nikako i najmanje važno, ponašanje je premijera Milanovića po pitanju čestitke izabranoj predsjednici. Razina neutemeljenog prkosa i netolerancije koju je premijer tada pokazao odskače od osnovnih normi demokratskog i civiliziranog političkog ponašanja. Da se ponovo vratim na primjer SADA-a, a koji vrlo plastično demonstrira jad i čemer prethodno navedenih poteza protiv Kolinde Grabar Kitarović: Al Gore je 2000. godine nakon dubioznog gubitka elektorskih glasova na Floridi izgubio predsjedničke izbore od Georga W. Busha mlađeg, premda je osvojio većinu biračkih glasova diljem Amerike.

Svi politički analitičari slažu se  kako su ovi izbori bili među najkontroverznijim predsjedničkim izborima u američkoj povijesti. Međutim, unatoč svoj gorčini poraza i činjenici da je vrlo vjerojatno pokraden, Al Gore je zbog dobrobiti nacije odlučio odustati od daljnje pravne bitke, priznao poraz i pozvao sve Amerikance da stanu iza novog predsjednika!

Kada bih motive ovakovog odnosa prema izabranoj predsjednici tražio u psihologiji njezinih kritičara, dvije mi stvari prvo padaju na pamet: projekcija i strah. Projekcijom u psihodinamici nazivamo onaj mehanizam obrane psihe kojim sve svoje mane i nedostatke projiciramo na drugu osobu. Ukratko, svu netrpeljivost i netoleranciju za koju Kolindu Grabar Kitarović optužuju, njezini kritičari zorno demonstriraju odnosom prema braniteljima u Savskoj...Strah, pak, proističe iz činjenice da institucija predsjednika Republike Hrvatske ipak IMA određenu političku moć i veliko simboličko značenje u hrvatskom narodu.

Neki prethodnici Kolinde Grabar Kitarović ovu su moć vrlo obilato koristili u stvaranju „društvene mreže" moćnika i tajkuna koja se temeljila na informacijama dobivenih putem tajnih službi. Naravno da gubitak takove mreže izaziva osjećaj straha u onih koji su se njezinim utjecajem obilato služili.

Svi oni koji su do danas Kolindu Grabar Kitarović doživljavali kao „praznoglavu Barbiku" vrlo će se neugodno iznenaditi njezinim sljedećim potezima. Mislim da je jedan od prvih koji će gutati knedle (ili razbijati stolice) upravo sam premijer Milanović, jer je nova predsjednica Republike Hrvatske više puta jasno poručila da neće biti nijemi promatrač poniranja zemlje u propast. Što je i dobro, jer, da parafraziram poznatog režisera i satiričara Woodyja Allena: „Ova Vlada je za svojega mandata često bila na raskršću da li Hrvatsku odvesti u još dublju ekonomsku krizu, ili još veće međusobne podjele i beznađe. Hvala Bogu, uvijek su izabrali pravi put!"