Imamo i većih problema od ustroja izbornih jedinica - to je gubitnički mentalitet

No Hrvatska ima i mnogo većih problema koji doslovce izjedaju temelje hrvatske države.

Pravosuđe i javna uprava

Karcinom hrvatske države je hrvatsko pravosuđe. Neovisno i samostalno jedino na papiru, ono slabi povjerenje u institucije, stvara stanje duboke nepravde i ozračje pravne nekažnjivosti kad su u pitanju pojedinci s jakim vezama. Stanje u pravosuđu direktno se reflektira i na gospodarske tijekove. Država u kojoj poduzetnik ne zna hoće li moći dobiti adekvatnu sudsku zaštitu svojih interesa zasigurno nije najsretnije odredište investicija. Treba se zamisliti zašto su Hrvatsku velikim dijelom zaobišli strani investitori.

Pravosuđe, takvo kakvo jest, predstavlja najsnažniju protekciju klijentelističko-koruptivnog modela političkih, ekonomskih i društvenih odnosa. Ako si bez veze onda si bezveze – staro je pravilo napredovanja i poslovnog uspjeha u Hrvatskoj. I to ne samo u javnom sektoru, nego dobrim dijelom i u privatnom koji je često skopčan s državnim proračunom (tzv. paradržavni sektor). Ogroman broj ljudi direktno je vezan uz proračunske transfere što se odražava i na stupanj političkih sloboda u državi. Klijentelistički model može se održavati jedino uz visoke poreze. Visokim porezima plaća se korupcija, a destimulira malo i srednje poduzetništvo.

Temelj klijentelističkog modela uz pravosuđe je i javna uprava. Ona ne služi samo za zbrinjavanje partijskih trčkarala svih boja i predznaka, nego i kao stup petrificirane klijentelističke mreže. Hiper-regulacija destimulira poduzetništvo i koči kreativne snage. To kratkoročno može ići u korist partikularnih skupina, no dugoročno i one režu granu na kojoj sjede.

Reforma pravosuđa i javne uprave te demontaža klijentelističkoga sustava predstavljaju conditio sine qua non za bilo koju raspravu o hrvatskoj budućnosti. Ove bi reforme trebala pratiti i reforma političkoga i izbornoga sustava. Klijentelizam razara supstancu hrvatskoga društva, inaugurira sustav negativne selekcije, generira društvene nepravde, uništava hrvatsku ekonomiju i stimulira iseljavanje iz Hrvatske.

Iseljavanje

Upravo je element iseljavanja (a bogatije zemlje poput Njemačke potiču iseljavanje iz područja jugoistočne Europe, na različite načine) najpogubniji jer Hrvatskoj oduzima budućnost, a s obzirom na sve snažnije useljavanje u našu zemlju dugoročno i – identitet. Demografsko pražnjenje Hrvatske u perspektivi ugrožava gospodarski sustav, ali sposobnost kontrole prostora. Hrvatska već danas nema dovoljno stanovnika za dugoročnu efektivnu kontrolu prostora.

Polazišna točka za promjene u Hrvatskoj je ta da se definiraju hrvatski strateški interesi i hrvatske vrijednosti. Kriterij trebaju biti hrvatski, a ne fiktivni "europski interesi". Niti ove ne treba negirati jer niti jedna zemlja nije izolirani otok, no vanjska politika treba biti u funkciji unutarnje politike. Hrvati se trebaju naučiti voditi državu. Iskustvo državništva ne dolazi preko noći.

Osim toga, potrebno je vratiti vjeru u Hrvatsku, vjeru u to da je u Hrvatskoj moguće graditi normalan život. Tako nešto nije moguće u stanju duboke nepravde i apatije koja stvara gubitnički mentalitet. Umjesto pobjedničkoga mentaliteta iz devedesetih, danas – ako zanemarimo športske terene – imamo gubitnički mentalitet. Umjesto honoriranja izvrsnosti, imamo negativnu selekciju. Umjesto kulture rada imamo (ne)kulturu klijentelističkoga načina poslovanja. Umjesto ponosa i samopoštovanja malodušnost i gubitak vjere u vlastite snage. Umjesto stimuliranja kreativnosti imamo paralizu gotovo svih kreativnih potencijala.

Hrvatska mora stvoriti ekonomsku situaciju koja će ljude zadržavati u Hrvatskoj i okrenuti se hrvatskome iseljeništvu umjesto pristajanja uz koncept supstitucije stanovništva. Razrada ozbiljnoga programa demografske revitalizacije mora predstavljati jedan od ključnih hrvatskih strateških nacionalnih interesa jer je preduvjet za sve ostale interese.

Ako nema ljudi sve drugo dolazi u pitanje.