Iduće sezone uopće neće biti bitno je li Hrvatska skupa ili jeftina: Važno je samo jedno pitanje

Iako možda grubo zvuči, pitanje pogađa u srž hrvatske turističke problematike i primjenjivo je šire od Istre. Kukurin sezonu smatra uspješnom budući da je pred kraj kolovoza u Istri broj noćenja porastao za dva posto u odnosu na 2022. godinu i pet posto u odnosu na pretpandemijsku 2019. promatra li se ukupna sezona.

Neki se ne bi složili

Više od pola milijuna turista u Istri znači da je na najveći hrvatski poluotok došlo dvostruko više ljudi nego tamo tijekom godine živi. I svi ti ljudi, uglavnom smješteni uz obalu koriste istu infrastrukturu kao tri puta manje ljudi zimi. Turista doista u špici sezone može biti previše. Previše za kanalizacijske sustave, previše za prometnice malih turističkih mjesta ili za kapacitete šljunčanih uvala. Previše za komunalna poduzeća koja odvoze otpad. Teško je ne složiti se s Kukurinom kojeg je naljutilo to što se uz više od pola milijuna turista na poluotoku vodi žestoka rasprava o tome treba li rušiti cijene da bi došlo još više turista na istu infrastrukturu. Onu infrastrukturu zbog koje je u sušnim ljetima opskrba vodom neizvjesna, a bazeni se nemilice i dalje grade. Onu infrastrukturu zahvaljujući kojoj nestanak struje nije čudan, a vijesti o plažama zagađenim fekalijama zapravo nisu neočekivane.

Danas možda nedostaje keramičara, električara i spremačica, ali budućnost novih poslova leži daleko od tih sektora

S Kukurinom se vjerojatno ne bi složili neki poduzetnici u poslu prodaje ulične hrane, trgovački lanci u kojima velik broj turista troši više nego u restoranima, diskonti koji nisu sagrađeni radi domaćeg stanovništva ili iznajmljivači jeftinog smještaja, posebno onog – neregistriranog za koji se porez uopće ne plaća. Njima blagajne neće napuniti holivudski glumci, ni njemački menadžeri, niti američki bogati srednji sloj, pa im treba 'milijun' turista s kakvima Kukurin, ali ni veliki dio ugostiteljske branše, i privatnih iznajmljivača nisu oduševljeni.

Foto: Pixabay

U društvu Malte, Estonije i Bugarske

Turizam je biznis kojim se ljudi bave radi zarade, pitanje je samo koji turisti će trošiti i tko će na njihovoj potrošnji zarađivati. Vlasnik pekare koji proda deset tisuća trokuta pizze ili vlasnik restorana koji posluži tisuću obroka na svoje stolove? Neki turisti jedu u restoranima, neki u pekarama. Kakvih želimo više i u kojem razdoblju sezone nije ni grubo ni zločesto pitanje već – poslovno.

Neki turisti odsjedaju u malim obiteljskim luksuznim boutique hotelima, a neki traže što je moguće jeftiniji hostel u kojem žele samo prespavati. Suživot tih dvaju turizama možda nije nemoguć, ali ako se i može izvesti potrebno je početi ozbiljno razgovarati upravo o pitanjima koje je na dnevni red stavio šef Valamara.

Hrvatska ne računa na zaradu od domaćih gostiju

S udjelom potrošnje stranih turista od 86 posto, prema podacima Eurostata iz 2019. godine Hrvatska koja je s takvim rezultatom u društvu Malte, Estonije i Bugarske odavno ne računa na turističku zaradu od domaćih gostiju. I neće na nju moći računati dok god drugi gospodarski sektori u Lijepoj našoj ne počnu stvarati dovoljno novca i zarade da si ljudi ljetovanje u domovini mogu priuštiti.

U međuvremenu, koliko turista koje razine platežne moći želimo na domaćim destinacijama pitanje je poslovnog upravljanja turističkim biznisom. O odgovoru na to pitanje ovisi tko će na pojedinoj turističkoj destinaciji koliko zarađivati i tko će koga možda istisnuti s tržišta – imućniji gosti one manje imućne ili obratno ili će se naći model u kojem je suživot moguć?

U sukobu Podravke i Kauflanda mudro je podržati proizvodnju, posebno domaću, ali...

Zahvaljujući uvođenju eura i pridruživanju schengenskom prostoru hrvatska obala je ove godine značajno poskupjela. To će se odraziti na iduću sezonu, a u njoj neće biti važno je li Hrvatska skupa ili jeftina kao što to zapravo nikad nije važno. Svaku cijenu uvijek netko može i želi platiti, samo je pitanje hoće li oni koji si mogu priuštiti ljetovanje u Hrvatskoj ocijeniti da je vrijedno uloženog novca. Vijest da je Hrvatska poskupjela mogla bi doista odvratiti mnoge od nje, ali mogla bi privući neke druge. Možemo li tim drugima ponuditi ono što traže?