Ideja velike Srbije i dalje živi, ne treba podcijeniti Srbiju kao trajni destabilizacijski faktor

Memorandum SANU zamijenjen je novo-memorandumskom politikom koja teži destabilizaciji okolnih zemalja, a "Velika Srbija" danas se provodi pod krinkom tzv. srpskoga sveta koji – Aleksandar Vulin je otklonio dvojbe – podrazumijeva jedan državni prostor.

Najvažniji srpski geopolitičari pišu o rekonfiguraciji postjugoslavenskog prostora koja bi podrazumijevala komadanje okolnih zemalja. U svim prorežimskim medijima svakodnevno se sotoniziraju Srbima susjedni narodi, Srbija se sve više naoružava, a svaka se, i najmanja prilika, koristi za raspirivanje međudržavnih/međunacionalnih tenzija i velikosrpske provokacije. U to su upregnuti i srpski političari u Hrvatskoj kojima je i dalje glavni grad Beograd, a ne Zagreb.

Za koga to "Krajina živi"?

Aktualne optužnice protiv hrvatskih pilota nastavak su pred više od deset godina započete politike destabilizacije okolnih zemalja. Tada je u Beogradu zaključeno kako se pozornost međunarodne javnosti može skrenuti sa Srbije tako što će se pred srbijanskim pravosuđem voditi postupci protiv građana Hrvatske, BiH i Kosova. Provociranje nezadovoljstva i nemira u susjednim zemljama slabi oštricu optužbi protiv Srbije, smatraju novi jurišnici "srpskoga sveta".

Jedan od autora tada razrađene strategije, Ljuba Tadić, otac bivšega srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, za jedan je srbijanski medij svojedobno rekao: "Vojni gubitak Srpske Krajine i slavonskih zemalja, gde su Srbi bili većina, mi ne smemo nikad prihvatiti kao definitivan gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenim, jer ni Nemci nisu Istočnu Nemačku smatrali definitivno izgubljenom. Čak ni u ustavu".

Da je Tadić tada bio u pravu svjedoči i činjenica da najistaknutiji predstavnici hrvatskih Srba danas, kako sami ističu, projekt održivog razvoja Srba u Hrvatskoj nazivaju "Krajina živi". Dvadeset i četiri godine nakon mirne reintegracije ponovno se spominje Krajina. Koja živi. A financira se hrvatskim kunama? Minimum minimuma kriterija je da predstavnici svih manjina u Hrvatskoj poštuju hrvatske zakone i Ustav. Spominjanje Krajine direktno je upereno protiv Ustava Republike Hrvatske.

Staro gorivo velikosrpske politike

I ne samo da se spominje Krajina, nego se i dalje u kontinuitetu promiče kult ugroženog Srbina kao staro pogonsko gorivo velikosrpske politike. Srbi su uvijek samo žrtve, ali nikada ni za što odgovorni – stara je formula toga kulta. Sjećamo se da je i agresija na Hrvatsku 1991. krenula nakon što se prije toga u medijima mjesecima lamentiralo o srpstvu ugroženom od moguće nove NDH.

Udarnici "srpskoga sveta" ističu kako su konstitutivni mitovi "srpske istorije" kult Svetoga Save, kosovski i jasenovački mit. Tome se u novije vrijeme pridružuje i mit o "Oluji" kao o pogromu nad Srbima. Pritom se redovito govori o agresiji na tzv. Republiku Srpsku Krajinu čime se negira hrvatski teritorijalni integritet.

Najnovije optužnice protiv hrvatskih pilota samo su nastavak provođenja politike "srpskoga sveta". Srećom, Srbija danas nema političke, vojne i ekonomske kapacitete da bi mogla ugroziti Hrvatsku, no da njezine službe pokušavaju provoditi tajne akcije (covert actions) u Hrvatskoj, a one u pravilu imaju cilj prikazati Hrvatsku kao fašističku državu – oko toga nema baš nikakve dileme. Kao što nema dileme o tome da "srpski svet" ima svoje igrače i u Hrvatskoj.

Destabilizacijski faktor

Velikosrpsko djelovanje uključuje i difamiranje bl. Alojzija Stepinca na međunarodnoj razini, propagiranje jasenovačkog mita u milijunskim brojkama, svojatanje dubrovačke književnosti, uništavanje Bunjevaca u Vojvodini, ali i pokušaje da se "Oluja" prikaže kao projekt etničkog čišćenja Srba. Novosti iz broja u broj dezavuiraju hrvatsku državu, a publikacije u nakladi Srpskoga narodnog vijeća, javno dostupne na međumrežju, bez iznimke promiču ideje koje korespondiraju s velikosrpskim narativima.

Svi trebamo biti svjesni da patološka, nasilnička i maliciozna ideja "velike Srbije" i dalje živi i da se – možemo to vidjeti u srbijanskim medijima – čak više pretjerano i ne skriva. I pritom nikada ne treba podcijeniti duboku iracionalnost te ideje. "Uvijek iznova Srbija", rekao bi dr. Ivo Pilar. Srbija je, na žalost, uvijek iznova destabilizacijski faktor, od izazivanja Prvoga svjetskog rata pa do danas.

Tome se Hrvatska neće suprotstaviti glasnim bukačenjem ili jamranjem po društvenim mrežama, nego tako što će graditi jaku hrvatsku vojsku, ali gospodarski i politički prosperitetnu državu. I što se nećemo valjati u blatu starih podjela i nasjedati na provokacije. Hrvatska s jakom vojskom, jakom ekonomijom i jakim institucijama najbolji je jamac mira na područje bivše Jugoslavije.