I Stier i Kovač iskazali su liderske ambicije, ali njihove vizije HDZ-a različite su

I dalje smatram da nisu u pravu oni koji smatraju da je HDZ prošlost i da Hrvatska može bez HDZ-a i da ga treba jednostavno skinuti s političke hrvatske scene, da je HDZ bolesnik kojem nema spasa te da je moj prijedlog da je izlaz za Hrvatsku da se u Hrvatskoj normalizira stanje u političkim strankama tako da SDP koalira s ljevicom, a HDZ s desnicom.

Očito je da će SDP vrlo lako uspostaviti lijevu ujedinjenu koaliciju i u predsjedničkim izborima i u budućim parlamentarnim izborima, ali je i dalje velika zbrka i gužva na desnici gdje se s raznih strana odbija jedina moguća i uspješna koncepcija. Ljevica se može pobijediti na predsjedničkim izborima, a još više na parlamentarnim izborima ako se naprave promjene ne samo u HDZ-u, nego i desnim političkim strankama koje će omogućiti čvrstu koaliciju i zajedništvo slično onom koje će se stvoriti na ljevici.

Moje mišljenje je da su najvažniji procesi u HDZ-u zbog njegove povijesne uloge, veličine i rekao bih, brojnoga članstva koje u HDZ-u vidi garanciju provođenja Tuđmanove suverenističke politike. Isto tako mislim da domoljubna suverenistička desnica, koja je ojačala, mora biti svjesna da samo u koaliciji s HDZ-om može doći na vlast i dobiti šansu da provede svoje bitne programe.

Očekivanja da desnica može sama osvojiti vlast i vladati Hrvatskom bez HDZ-a velika su iluzija. Isto tako HDZ se mora riješiti iluzije da bez koalicije s desnim strankama može nastaviti vladati u koaliciji s HNS-om, Miloradom Pupovcem i lijevim strankama. Da bi se uspostavila normalna situacija u Hrvatskoj, potrebne su duboke promjene i u HDZ-u, ali i u desnim političkim strankama. Ako ne dođe do tih promjena, nakon idućih izbora doći će do nužnosti koalicije HDZ-a i SDP-a i do potonuća svih ostalih stranaka, što bi bio veliki udar na parlamentarni demokratski život.

Zbog svega toga i dalje stojim na stajalištu da su najvažnije promjene u HDZ-u.

I dalje mislim da oni koji žele dobro HDZ-u, koji su shvatili da mora odustati od sadašnje politike, koja je bliža lijevom nego desnom centru, moraju zatražiti na jesen stranačke izbore na kojima bi se utvrdila nova politička strategija koja je bitno različita od sadašnje politike HDZ-a. Dakle, tvrdim i dalje da bez stranačkih izbora nema šanse, ali ni legitimiteta da se HDZ vrati iskreno na Tuđmanovu suverenističku politiku s kojima je dobivao više od 40 posto glasova.

Zapravo, prije godinu dana na Saboru HDZ-a sudarile su se dvije koncepcije. Plenkovićeva koncepcija HDZ-a kao pučke stranke koja koalira s  lijevim strankama i Kovačeva i Stierova koncepcija, koja traži stratešku promjenu politike HDZ-a. Oni su zatražili da se HDZ vrati istinski, a ne na riječima na program kršćanske stranke. Da brani katolički identitet hrvatskog naroda, da se čvrsto obrani istina o Domovinskom ratu i da se uđe u borbu s petom hrvatskom kolonom, ali i obnovljenom velikosrpskom agresijom koja pokušava junački Domovinski rat umrljati fašizmom. Stier i Kovač dobili su velike aplauze, ali i Plenković i Jandroković dobili su aplauze. Bilo je već tada očito da su duboke emocionalne podjele u HDZ-u. To je bio veliki signal Plenkoviću da mora mijenjati politiku, ali ne površno, nego strategijski.

On je nakon toga krenuo pogrešnim putem još više. Umjesto da je tražio konsenzus i da se s Kovačem i Stierom dogovorio kako se ujediniti, što promijeniti, on je Stiera i Kovača izbacio iz političkog vrha stranke. Smijenio je Stiera kao političkog tajnika, a Kovača kao međunarodnog tajnika stranke čime ih je automatski izbacio iz užeg vodstva stranke. Na neki način marginalizirani su svi oni koji su se s pravom suprotstavili Istanbulskoj konvenciji, koja na mala vrata uvodi rodnu ideologiju, koja je suprotna svjetonazoru ogromne većine članova HDZ-a i biračkog tijela HDZ-a. Umjesto Stiera i Kovača u politički vrh predsjedništva stranke došli su Davor Božinović i Lovro Kuščević. Nakon toga Plenković je jednom velikom manipulacijom i igrom, da stranačka tijela predlažu kandidate, od mnogo predloženih kandidata izabrao po svom osobnom ukusu svoje kandidate.

Sjećam se da je čak i oprezni Mate Granić, nakon objave liste HDZ-a za Europski parlament, rekao da je Plenković ušao u veliki rizik, da je čvrsto stao iza te liste i ako pobijedi da će to biti veliki uspjeh, ali ako ne, da će morati otići.

Očito da ta lista nije uspjela. Sada izbija na vidjelo da je bio jedan razgovor između Andreja Plenkovića i Mire Kovača, jer je Miro Kovač bio predložen od HDZ-a Grada Zagreba. Sada je Kovač rekao o čemu su razgovarali. U stvari, Kovač je oprostio Plenkoviću što ga je smijenio dva puta, najprije kao ministra vanjskih poslova, a onda i kao međunarodnog tajnika HDZ-a, iako nitko nema takve međunarodne veze kao što ima Miro Kovač te je ta smjena štetila HDZ-u. Miro Kovač je oprostio to Plenkoviću i predložio mu je ujedinjenje svih snaga na izborima za Europski parlament. Rekao je da je spreman preuzeti prvo mjesto i odgovornost za uspjeh liste i predložio je da se na listu stave još neki ljudi koji će donijeti veliki broj glasova i ujediniti razjedinjeni HDZ. Iako često kontaktiram s Mirom Kovačem ni meni nije rekao što je razgovarao s Andrejom Plenkovićem, to sam tek čuo nakon što je javno istupio.

U svom javnom istupu Kovač je vrlo jasno iznio tvrdnju da je HDZ doživio veliki neuspjeh na ovim izborima i izrazio spremnost da se kandidira za predsjednika HDZ-a te je prvi javno kritizirao osobno Andreja Plenkovića navodeći primjer ponašanja Davora Bernardića koji je na listu stavio i svoje ''krvne neprijatelje'', za razliku od Plenkovića koji nije stavio ni jednog koji se suprotstavljao Istanbulskoj konvenciji. Nego je osobno izabrao samo svoje prijatelje. Bernardić je uspio jer su se njegovi glasači ponadali da je SDP jedinstven, a HDZ nije uspio jer se dio glasača HDZ-a uvjerio da Plenković nije spreman za promjene.

Dakle, danas je jasno da Miro Kovač smatra da nije moguće ujediniti HDZ i dobivati buduće izbore bez strateških promjena u HDZ-u. Po mom mišljenju ključno je pitanje hoće li biti snage unutar HDZ-a da se otvore demokratske otvorene rasprave o strateškim pitanjima i nužnosti promjena, ili će se sve razvodniti i čekati izbori za godinu dana. Mislim da HDZ ne može izaći iz krize ako nije sposoban ići na stranačke izbore u jesen i tu na demokratski način utvrditi ne samo tko će biti izabran, stari ili novi predsjednik, nego kakva će biti izabrana i politička strategija. Jedno od pitanja te političke strategije svakako je i nužnost traženja koalicijskih partnera koji imaju slične svjetonazorske i druge političke sličnosti.

Dakle, prirodno stanje bilo bi da se naprave promjene u HDZ-u koje će omogućiti koaliranje s desnicom. Isto tako prirodno stanje bi bilo da i procesi na desnici idu u stvaranje uvjeta za koaliciju s HDZ-om. To bi bio put stabilne Hrvatske gdje ćemo imati normalnu političku situaciju, gdje će stvarati koalicije na bazi programa, svjetonazora i sličnih ciljeva a ne isključivo na želji da se bude na vlasti.

Pored Mire Kovača javno je istupio i Ivo Stier. I on je zatražio nužne promjene u HDZ-u. I on je na sličan način govorio kao i Miro Kovač, ali postoji bitna razlika između njihove pozicije. Kovač vidi izlaz u stranačkim izborima u izboru novog stranačkog vodstva koje će na izborima pobijediti Plenkovića i njegovu koncepciju. Dakle, Miro Kovač smatra da bez stranačkih izbora nema promjena, a Stier smatra da do ujedinjenja i promjene politike u HDZ-u može doći tako da se da podrška Andreju Plenkoviću i njegovoj ekipi. Tu je bitna razlika između Kovača i Stiera. Stier traži promjene i ujedinjenje na čelu s Plenkovićem i kritizira one koji žele zabiti nož u leđa Plenkoviću. Dakle, Stier, na neki način, htio to ili ne, jako pomaže Andreju Plenkoviću jer kritizira sve one koji traže njegovu odgovornost i izbore na jesen, a ne kada se sve razvodni za godinu dana.

Dakle, da zaključim na bazi svog bogatog političkog iskustva, kao profesor politologije, čvrsto sam uvjeren da će sudbina Hrvatske, odnosno o tome kamo će ići Hrvatska, ovisiti o procesima i političkim borbama unutar HDZ-a.

Čvrsto sam uz Miru Kovača i one koji misle da je potrebno da vodstvo HDZ-a, bilo sadašnje ili neko novo, za promjene koje su nužne treba potražiti legitimitet na stranačkim izborima. Zato na prvi pogled Kovač i Stier izgledaju saveznici u kritici Plenkovića i HDZ-a, ali su u stvari strategijski protivnici jer vide različite puteve. Ivo Davor Stier traži da se ne zabijaju noževi u leđa Plenkoviću, traži promjene, ali je uvjeren da te promjene može učiniti Plenković i njegovo vodstvo kojem se on spreman faktično vratiti.

Miro Kovač je pred ove izbore dobio odbijenicu za pomirbu i on je objektivno sada jedini političar u HDZ-u od ugleda koji nudi promjene, ali i promjene koje će verificirati i utvrditi izborna konvencija HDZ-a na kojoj će se utvrditi hoće li Plenković ponovno dobiti legitimitet, koji je porazom na ovim izborima izgubio, ili će dobiti novo vodstvo s novim programom i novim predsjednikom.

Od tih unutrašnjih procesa u HDZ-u zavisit će i tko će biti pobjednik na predsjedničkim izborima na jesen. Nema mnogo vremena. Što kažu šahisti cajtnot je, prijeti pad zastavice. Nažalost, ne vidim da sadašnje vodstvo HDZ-a vidi sve opasnosti. Mislim da nisu spremni za promjenu osim na riječima te zato očekujem da će Ivo Stier biti pomilovan, a Miro Kovač bit će blokiran i marginaliziran i dalje. Miro Kovač je rekao prvi da trebaju promjene, da sadašnje vodstvo nema više legitimitet i da ga mora potražiti na novim izborima ako želi zaustaviti daljnje gubljenje podrške biračkog tijela.

Stier je isto rekao da su potrebne promjene, ali on vjeruje da to može napraviti Plenković i njegova ekipa bez traženja novog legitimiteta na novim stranačkim izborima.

Dakle, Stier i Kovač su naizgled govorili isto, ali u stvari, vrlo različito. Na HDZ-u je da procjene tko je u pravu i koga će podržati. Po demokratskim kriterijima i pravilima mislim da je izbjegavanje stranačke konvencije kršenje demokracije, ali i vrlo štetno za budućnost HDZ-a.

Kako u Hrvatskoj svaki dan doznajemo neka nova čuda i iznenađenja teško je reći što će se dalje događati. U svakom slučaju je dobro da su i Stier i Kovač stavili karte na stol i da su izrazili spremnost, svaki na svoj način, i različitim putevima, da se bore za promjene i povratak HDZ-a svojim izvorima.

Ciljevi su vrlo slični, ali putevi su vrlo različiti. Koji je put ispravan trebaju utvrditi članovi HDZ-a, a ne samo uže vodstvo. Dakle, mogu zaključiti borba će se nastaviti, a rezultat te borbe je vrlo neizvjestan.