I mi smo se na vrijeme pripremali za pandemiju, još 2019. godine

Posljednja tri tjedna ionako nam glavne vijesti dolaze iz Stožera. Dan se dijeli na prije objave o broju oboljelih, na respiratorima, ozdravljenih. I poslije tih vijesti. Mjera se uglavnom pridržavamo. Toliko ozbiljni jesmo. Ima odstupanja. Ne prečestih. Na njih se jako ljutimo, ne prihvaćamo mediteransku ležernost. Ugrožavaju nas i sebe. Nije sve moguće logično objasniti.

Ali, u nečemu se slažemo. Stožeru se vjeruje. Nitko njihove podatke, kvalitetu i preporuke ne dovodi u pitanje. Usuglašeni! Zna se tko o čemu govori. Stručno i odgovorno. Normalno nam je da funkcioniraju. Da su mjere posložene.

A je li moglo drugačije? Je li bilo drugačije? Ne mislim na loše politike, ili bar sporne, onih zemalja koje sada poput SAD-a skupo plaćaju neozbiljnost i loš zdravstveni sustav.

Ni Srbija nije daleko. Još se sjećam Voždovih neukusnih šala s prijedlogom da se u krizi u Italiji kupuje jeftinije. Sada se uozbiljili.

Mi, na sreću, ranije.  Možda sreća nije prava riječ. Dobro smo i na vrijeme pripremljeni. Izmjena Zakona o dopuni Zakona o sustavu civilne zaštite od 18.  ožujka ove godine, članka 22. a, po kojemu Stožer Civilne zaštite Republike Hrvatske donosi odluke i upute koje provode stožeri Civilne zaštite jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, radi zaštite života i zdravlja građana, imovine, gospodarske aktivnosti i okoliša te  ujednačavanja postupanja pravnih osoba  i građana.

Koja bi kakofonija i šteta mogle nastati?!  Ali i nepovjerenje. Još se sjećamo kako su u vrijeme požara pred mikrofone trčali tko je prvi stigao. I davali izjave, prema dojmu pa tek onda činjenicama. Često kontradiktorne. Državni vrh gasio je nesporazume i između dužnosnika. Dobre su to pouke bile. Sada je jasno, moralo se precizno zakonom utvrditi. Zapovjedni lanac jasan, ali i odgovornost.

Što se promijenilo? Od 1. siječnja 2019. godine implementirani su pod istu kapu, pet različitih samostalnih organizacija, s isto tako različitih područja djelovanja, poslovnih procesa i vizija. Uočena je potreba za jedinstvenim sustavom vođenja i zapovijedanja u velikim nesrećama i katastrofama, protokom informacija, normativnim uređenjem, ali i pojačanom prevencijom i edukativnim aktivnostima. Najvažnije, podjela uloga i odgovornosti.

Sustav Civilne zaštite pozicioniran je u koncept Domovinske sigurnosti. Da se nije dogodila pandemija, takva obrazloženja zvučala bi suhoparno. Međutim, dogodio se brzi test provjere funkcioniranja novoga sustava. I uspješno je položen. Za sada, iznad očekivanja. Jasno definirane zadaće i uloga Civilne zaštite od državne do lokalne razine, uz povećanu operativnost i financijske uštede. Od skepse prema  velikom novoustrojenom tijelu, do priznanja- kratak put. Nema politiziranja, natjecanja, jeftinog populizma  Ni strančarenja. Stručna znanja presudna. Primjer dobre prakse. A dobar način upravljanja rizicima značajan je i zbog rasterećenja gospodarstva.

Stožer zasjeda redovito bez medijske pompe i "curenja informacija". Donosi mjere. Video konferencije s ostalim zemljama. Uključivanje u projekte (18! ) financirane iz ESI fondova, mehanizmi za civilnu zaštitu. A da bismo novac mogli povlačiti (a najlakše je i potpuno krivo u ovim okolnostima), bilo je potrebno promijeniti neke zastarjele dokumente koje je vrijeme pregazilo. Procjena rizika iz 2015. godine ažurirana je.  Obuhvaća 15 jednostavnih rizika i jedan složen.

A za oko će zapeti da je jedan od rizika i pandemija, scenarij pandemije influence za područje cijele RH. A radnu skupinu, prema istim dokumentima koordinira i glavni je nositelj Ministarstvo zdravstva. Izvršitelj, Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Poznato? Simulacija scenarija. Do pojave pandemije dolazi najprije izvan RH (najvjerojatnije iz Azije), predvidivo trajanje, ali i posljedice, socijalni faktor, tehnički i znanstveni, ekonomski koji podrazumijevaju u opisu izravne i neizravne financijske troškove, kao što je utjecaj  na kućni proračun, troškove hospitalizacije te utjecaj na turizam, trgovinu, etičke faktore upravo aktualizirane kroz osobne slobode, političke faktore odgovornosti, medije...

Teoretičari zavjera rekli bi - znali smo! Mi i SAD. A oni se nisu dobro pripremili. Izrugivali se dok smo mi već imali ozbiljne mjere. I pripremali se.

Jesmo li na pola puta, ili na izlazu, još ne znamo. Ali, lakše nam je kada znamo da se krizom upravlja pripremljeno i ozbiljno. Jer, nakon pandemije, a svako zlo prođe (kao i dobro), slijedi i onaj isto zahtjevni dio, oporavak. Prije svega, gospodarstva. I tu će trebati struka, a ne debatni klub. Ili, klub za potporu. Oni bi bili štetni.

Nekako, dok smo za Uskrs u svojemu domu, bit će nam lakše ako smo svjesni da smo u stručnim rukama. Za blagdan, kada se zloća ipak smanjuje, idemo im priznati. Može se. Puno ljudi radi da bismo se osjećali sigurno. Mi u Hrvatskoj to tako teško priznajemo!