I dok Tomašević uvodi novi sustav, a radnici dobivaju veće plaće, situacija sa smećem je ista kao i lani

Gospodarenje otpadom nikada nismo ni imali u Zagrebu, a da bi se i ovo što imamo danas moglo tako nazvati, trebali bismo imati puno više od kontejnera, plavih vrećica, kamiona i Jakuševca.

Iako su se radnici u petak vratili na svoja radna mjesta i počeli odvoziti otpad koji se već nagomilao i na ulicama, a u tome im je čak pomogao i sam gradonačelnik Tomislav Tomašević, pojedini kvartovi u Zagrebu i dalje su zatrpani. Jasno je da otpad nije odvezen prošli tjedan zbog štrajka, ali nije odvezen ni do današnjeg dana kada svi zdušno slavimo pobjedu radnika nad Upravom Holdinga i u konačnici gradonačelnika, koji se predstavlja kao partner radnicima i uz to kaže: "Ne bojim se štrajka!".

Zato je vjerojatno uostalom i išao skupljati smeće kao pomoćni radnik Čistoće u radnoj "manduri" čime je tako neodoljivo podsjetio na Milana Bandića, a toliko je truda uložio da bi se pokazalo kako je drugačiji od njega. 

Toliko se, eto, nije bojao štrajka pa je pristao na sve zahtjeve, najavio sistematizaciju i u Holdingu i u ZET-u, a to će isto koštati, kao i sve ove povišice pa nema druge nego poskupiti uslugu. Pretpostavljamo da se Tomašević ne boji ni bunta ozlojeđenih građana koji će sigurno s oduševljenjem prihvatiti novo poskupljenje.

Svi su sretni jer se uvijek pronađe pokoji cent više za račune za usluge, a nije nam veliki problem i dalje doma držati smeće sve dok se kontejneri konačno ne oslobode.

Da se razumijemo, radnici su svakako zaslužili da budu pošteno plaćeni za svoj rad, ali ovdje je riječ o nečem drugom, o Tomaševićevom velikom kiksu.

Ono što je dobro pripisuje sebi, a što ne valja bivšoj vlasti

Već je na vlasti, bit će za koji mjesec dvije godine, i ponešto je naučio. Ono što je dobro, pripisuje sebi i svojim suradnicima, a što nije dobro, evo upravo kao cijela ova priča sa sistematizacijom, koja se nije napravila u zadnjih 20 godina, e to je grijeh prošle vlasti.

Zaboravili smo svi odmah u utorak da je prva Tomaševićeva reakcija na protest radnika bila da će se tražiti sudska zabrana štrajka.

Zaboravili smo svi odmah da je povod štrajku bio vrlo tvrd i gotovo šikanirajući odgovor Uprave Holdinga na scene kako radnici skupljaju s asfalta i bacaju u kamion s mješovitim komunalnim otpadom sve ono što je ispalo iz kontejnera u kojima se prikuplja odvojeni otpad. Jer, kakva se to slika šalje javnosti? Bez ikakve dvojbe, odmah su pripremili otkaze. Postavlja se pitanje bi li Upravu Holdinga bilo uopće briga što rade radnici s papirom i plastikom koju skupljaju s poda i skupljaju li je uopće, da se danima prije građani nisu žalili.

Zaboravili smo svi i da je netko tamo iz Uprave govorio o nekakvim Filipincima koji bi mogli zamijeniti ove naše radnike koji ne žele raditi za siću. Ima tko hoće! Zaboravili smo i na prijetnje gradonačelnika da će se uhljebi odhljebiti, da će se nekorištenje plavih vrećica kažnjavati, da nema više zapošljavanja podobnih...

Upravo su sindikati bili ti koji su prvi Tomaševiću na njegovu agresivnost u komunikaciji rekli NE. 

Darko Kleinberger, predsjednik Sindikata Zagrebparkinga i član pregovaračkog tima Sindikata Zagrebačkog holdinga, koji se prije šest dana nije libio izreći kako je generalni štrajk na razini cijelog Holdinga realna mogućnost, odlično je to sažeo u poruci gradonačelniku:

"Da sjedne, razmisli i da ne bude opet ona priča - mi smo razgovarali i odgovor je bio - pa nećete nam vi govoriti što ćemo raditi. Nećemo, mi ćemo sugerirati, ali on donosi odluke. Neka mu ovo bude razumna i pametna odluka koju će donijeti nakon ovog razgovora i da ne ide metodom sile jer vidjeli su predsjednik Uprave i ekipa kad su došli u Čistoću što im se moglo dogoditi s njihovim nastupom sile i prijetnje. To ovdje ne prolazi i neće sigurno kod radnika proći".

NE Tomaševićevim prijetnjama

Stoga je ova pobjeda radnika Čistoće puno veća pobjeda od toga da su se izborili za veća materijalna prava. Pobjeda je to kojom su rekli ne Tomaševićevom načinu komuniciranja i prijetnjama, rekli su ne Upravi koja im je zabranila izjave za javnost (Zašto? Da se ne bi otkrio još jedan sočni detalj iz načina rada Holdinga?).

Stajući na stranu trojice radnika koji su bili pred otkazom, pokazali su da su solidarni, ali i svjesni da problema u organizaciji rada ima i previše, o čemu i svjedoče već mjesecima zatrpani kontejneri i nakon što smo uveli plave vrećice.

Pitanje je samo jesu li problema svjesni oni na višem nivou i hoće li najavljenom sistematizacijom rada oni uopće biti riješeni. S obzirom na pisanje nekih medija da je Vić tražio privatnike da skupljaju otpad dok radnici štrajkaju, možemo pretpostaviti o kojem nivou upravljačke inteligencije se ovdje radi, a nije zgorega ni dodati da je sam Tomašević dao zeleno svjetlo njegovom zapošljavanju na čelu Čistoće.

I za kraj, zaboravili smo svi na predizborno obećanje Tomaševića da će već u svom prvom mandatu zatvoriti odlagalište Jakuševec (to ionako svi kažu). 

Ono što vjerojatno nitko neće zaboraviti do sljedećih lokalnih izbora je to da je inzistiranjem promjene politike prema otpadu Tomašević smijenio Bandića, ali isto tako, da je Tomaševićeva neuspješna politika kontinuirano bila u centru njegovog mandata. Tada ćemo moći reći, činilo se kao da osim smeća, Zagreb ni nema nekih velikih problema.