U Hrvatskoj još djeluje moćna peta kolona, koja nas gura u novo zajedništvo sa Srbijom

Slušat ćete, slušat, a ne ćete razumjeti

Gledat ćete, gledat, a ne ćete vidjeti

Jer usalilo se srce naroda ovoga

Uši začepiše

Oči zatvoriše

Da očima ne vide

Da ušima ne čuju

Srcem ne razumiju.

(Prorok Izajija)

A utrka između nuklearnih sila i dalje se povećava, a vojska, vojnici i rat se propagiraju kao nešto veliko i važno. Stvara se umjetna inteligencija i centralni kompjutor će kontrolirati svakog čovjeka i sva događanja. On će određivati što je dobro a što zlo, stvara se ogromna industrija lijekova koja proizvodi sve nove i skuplje lijekove pod parolom nema lijeka koji neće naći svoju bolest. Masovni mediji i društvene mreže nameću ljudima, zapravo ulijevaju u mozak nove potrebe, prave od ljudi lutke na koncu i stvara se svijest da je važno ne razlikovati se od onoga što je in, što je moderno. U takvom globaliziranom svijetu ukida se sloboda pojedinca i proizvode se razni spektakli koji potpuno zaokupljaju svijest ljudi. Masovna proizvodnja traži da i u Hrvatskoj i Njemačkoj i Africi i u Maroku i Australiji i u Japanu i Kini svi ljudi piju Coca- Colu, jedu istu hranu i na sličan način se oblače.

U takvom svjetskom poretku najviše smetaju emocije i zato globalizam kao smrtnog neprijatelja smatra vjeru, naciju, kulturu, tradiciju, nacionalni identitet i posebnost.

Hrvatska nastala u herojskom Domovinskom ratu s vrlo jasnim nacionalnim i vjerskim identitetom, sa svojom kulturom, tradicijom, s privrženošću obitelji i vrijednostima života utemeljenih s Deset zapovijedi Božjih velika je smetnja takvom globalizmu i zato je na posebnom udaru i iznutra i izvana.

Dakle, radikalni individualizam i ateističko- liberalni kapitalizam želi bez kompromisa u Hrvatskoj nametnuti ateističko liberalni svjetonazor u kojem nema mjesta nizašto što jača i razvija emocije kod čovjeka. Nema mjesta ni za obitelj kao temelj društva niti za nacionalni identitet i ponos niti za Katoličku vjeru. Zato nije slučajno što je u Hrvatskoj najjači napad na nacionalnu državu, na Katoličku crkvu i obitelj, odnosno na nacionalni identitet hrvatskog naroda.

Radi se strašni pritisak da se sruši sve ono veliko što je hrvatski narod napravio u Domovinskom ratu kako bi se stvorila pretpostavka za nekakvu drugačiju Hrvatsku, kako bi se vratile neke stare vrijednosti. Zato se ponovno veličaju Tito i titoizam. Brane se komunistički zločini, želi se umjesto Domovinskog rata, kao temelja Hrvatske, nametnuti komunistički antifašizam kako bi se opet otvorio prostor za neke oblike balkanskog zajedništva.

Dakle, stanje u Hrvatskoj u mnogome ovisi od stanja u svijetu i od globalnih procesa, ali u krajnjoj liniji ipak ovisi od volje i svijesti hrvatskog naroda. Pitanje je svih pitanja hoće li se hrvatski narod probuditi iz letargije i shvatiti da je naša sudbina još u našim rukama.

Hrvatski narod je narod nade

Zanimljivo je da nas mnogi u svijetu vide kao narod nade, da mnogo više vjeruju u hrvatski narod nego mi sami. Zanimljivo je mišljenje kanadskog pisca i slikara Michael O'Brien autora proročke knjige "Posljednja vremena", koji je proglasio hrvatski narod narodom nade. Evo njegove snažne poruke hrvatskom narodu: "Još možete sačuvati snagu koju smo mi na Zapadu, bit ću izravan, predali vragu. Molim vas: ne budite slični nama na Zapadu. Budite ono što jeste jer tako nam možete pomoći da se i sami vratimo u život".

Hvala velikom piscu na lijepim riječima, ali mislim da smo mi sve manje narod nade jer u Hrvatskoj sve više u javnosti prevladavaju oni koji rade na rashrvaćenju hrvatskog naroda, na poništavanju našeg nacionalnog identiteta i narodu naturaju lažne vrijednosti.

Protekli izbori za Europski parlament pokazali su svu bijedu hrvatske politike i veliko nepovjerenje hrvatskog naroda u mogućnost promjene. Ako 70 posto ljudi ne ide na izbore onda je to najveći poraz svih političkih stranaka i političara jer pokazuje da u ovim sudbinskim danima nisu uspjeli zainteresirati hrvatski narod, zapravo bolje je reći hrvatski narod ne vjeruje politikama i političarima i zato je ostao kod kuće.

Sve što se događalo prije izbora, na izborima i poslije izbora pokazuje da su u hrvatskom političkom životu potrebne radikalne promjene i povratak nekim temeljnim vrijednostima.

Na udaru kršćanski temelji

Dakle, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu, a posebno u Europi na udaru su kršćanski temelji. Europa je izgubila svoju dušu. Dakle, kada se u Hrvatskoj vrlo agresivno napada domoljublje, obitelj, katolička vjera i tradicija onda je to znak za uzbunu.

Najveći problem je što je Tuđmanov HDZ kao stožerna stranka hrvatskog naroda počeo napuštati svoje kršćanske temelje i propagirati kao državnu politiku ateističko- liberalistički svjetonazor. Zbog toga je došlo do velikog sukoba unutar HDZ-a, zbog velikog otpora naroda prihvaćanju Istanbulske konvencije pa i Marakeške i zbog obrazovne reforme, zbog nepoštivanja zahtjeva za referendumima. U takvoj situaciji umjesto da ispituje zašto je loše prošao HDZ bi morao dobro proučiti povijesnu propovijed kardinala Josipa Bozanića u Katedrali na misi u čast proslave Dana hrvatske državnosti jer njegova propovijed nije samo jasna vizija, jasna orijentacija zašto se trebaju zalagati katolici i hrvatski domoljubi, nego je cjelovita i duboka analiza hrvatskog društva i definiranje deset bitnih načela na kojima se treba temeljiti hrvatsko društvo.

Ja sam o tome, koga zanima, opširno pisao u svojoj knjizi "Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo" te ću ovdje zbog aktualnosti komentirati samo prvo načelo iz propovijedi kardinala Bozanića. Kardinal Bozanić nije slučajno za prvo načelo sustava vrijednosti odabrao život ustvrdivši da je život ljudsko pravo ali da je i život djelo Boga a ne čovjeka, da čovjek nema pravo odlučivati o životu čovjeka umjesto Boga. On je tu sve rekao o sukobu koji se dogodio uoči izbora između onih koji su za poštivanje toga načela hodali za život i onih koji su ih sprječavali i lažno optuživali da krše temeljna ljudska prava. Bozanić u toj svojoj propovijedi kroz Deset načela otkriva bit identiteta hrvatskog naroda, ali progovara i o prijetnjama i opasnostima koji razaraju hrvatsku dušu te kaže:

"Na prvome mjestu uvijek treba biti odnos prema životu. Za dušu je pogubno da život odijelimo od otajstva i umjesto da se divimo Božjem daru života čovjeka promatramo kao gospodara života".

Tek treba napisati istinitu hrvatsku povijest

Uoči izbora, tijekom izbora i poslije suočili smo se s velikom agresijom moćnih titoističkih i parakomunističkih snaga koje proglašavaju populistima, neprijateljima sve znanstvenike i ljude koji traže istinu o našoj prošlosti. I o tome sam puno pisao i ponavljam, Hrvatska tek treba na znanstvenim činjenicama napisati svoju istinitu povijest jer povijest stare Jugoslavije, Drugog svjetskog rata i Titove Jugoslavije, pa i suvremene Hrvatske napisana je na lažima, na protuhrvatskoj ideologiji i velikosrpskim interesima i podvalama.

Dakle, treba nam istina o našoj prošlosti i zato sam zgrožen političkim strankama, navodno hrvatskima, koje tvrde da je i današnja Hrvatska ustašizirana i fašizirana. Zabrinut sam zašto opet ljudi koji su godinama provodili detuđmanizaciju, a detuđmanizacija je bila proces rashrvaćenja Hrvatske, i danas vode glavnu riječ u našim medijima. U Hrvatskim medijima nema sučeljavanja raznih svjetonazora i raznih politika. Dominiraju jedni te isti koji faktično stalno brane kao istinu lažnu komunističku i velikosrpsku povijest koja je nametnuta hrvatskom narodu.

Ako HDZ želi vratiti povjerenje naroda, a za budućnost Hrvatske to je nužno, onda se mora istinski vratiti na demokršćanstvo, ne na riječima nego na djelima. Onda mora poništiti zaključke svoje Vladine Komisije koja je ozakonila strašnu laž i krivotvorinu da su u Vukovaru oni koji su nosili crvenu zvijezdu petokraku, koji su masovno ubijali i stvarali masovne koncentracijske logore bili pozitivni i bili antifašisti, a da su mladići (HOS-ovci) koji su uz poklič 'Za dom spremni' žrtvovali svoje živote za demokratsku i slobodnu Hrvatsku, kako je i stvorena, bili navodno ustaše i fašisti.

To je potrebno učiniti jer je jasno da Srbija nije odustala od velike Srbije, da i dalje vrlo sustavno sotonizira i hrvatski narod i hrvatsku državu, ne samo Tuđmanovu nego i današnju. Da i dalje u Hrvatskoj djeluje moćna peta kolona koja nas na razne načine gura u novo zajedništvo sa Srbijom. Zato je velika sreća za hrvatski narod što ima za predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, koja je uporno gurala i izgurala koncepciju Tri mora, ujedinjenja 12 država srednje Europe i koja je doživjela veliki međunarodni uspjeh te je izabrana, zajedno s poljskim predsjednikom, da vodi tu inicijativu.

Kako su političke stranke prevarile građane

Na kraju nekoliko riječi o preferencijalnom glasovanju koje je ponovno pokazalo da je ipak jedina mogućnost da se ukine svemoć predsjednika stranaka te da mogu s liste biti izabrani, voljom naroda, i oni koji su postavljeni na kraju liste, a ne samo oni prvi i drugi.

Međutim, kako kod nas ne postoji politička kultura i to demokratsko načelo je kompromitirano jer su si političke stranke uzele pravo da one mogu umjesto onog tko je dobio najviše glasova dati mandat nekom drugom. To znači da ne poštuju volju glasača, čak im se rugaju jer poručuju badava ste vi svoje glasove dali tom i tom čovjeku, mi ćemo u parlament poslati nekog drugog. I zato ljudi ne idu na izbore jer se ne poštuje njihova volja, jer ih se stalno vara. Još je veća prevara kada zastupnik izabran na jednoj političkoj platformi nakon izbora ode u neku koaliciju protiv koje su njegovi glasači glasovali.

Moralna kriza uzrok je svih problema

Dakle, u hrvatskom društvu nema morala, a posebno ga nema u politici. Zato moramo vratiti moralnost kao bitni kriterij za svakog političara. Čak tvrdim da je za profesiju političara moral važniji nego za bilo koju drugu profesiju. Evo zašto, zato što političar ima moć, što političar odlučuje o imovini, položaju drugih ljudi pa čak i o njihovim životima. Zato ako je političar nemoralan, ako ne služi općem dobru onda je to prava katastrofa.

Dakle, hrvatskom društvu predstoje sudbinski dani u kojima treba vratiti moral u politiku, u kojima treba stvoriti uvjete da na vlast dođu ljudi koji se bore za opće interese, koji su se spremni žrtvovati za svoj narod, koji vole svoj narod i koji ne koriste politiku da bi se obogatili i dobro živjeli.