Hrvatsko dopuštanje derneka u Srbu teški je mazohizam: Znate li tko se sastao četiri dana prije?

U izvješću talijanskog generala Renza Dalmazza, zapovjednika 6. armijskog korpusa čije su se postrojbe nalazile na području izbijanja ustanka, napisanom dva dana nakon izbijanja ustanka, navodi se sljedeće: "Pobuna naroda u Lici, koji naoružan ugrožava saobraćaj između Gračaca i Knina, i izgleda teži prema Kninu, a možda ima i druge ciljeve. Ovi su nam elementi dali na znanje da nisu protivnici Italijana - i zaista oni pokazuju poštovanje prema našim oficirima i pomagali su im na uspostavljanju saobraćajnih veza itd. - i žele da naše trupe budu po garnizonima. I ove elemente, koji nemaju nikakvih komunističkih težnji, mogu pridobiti vođe, koji hoće pošto-poto da dižu pobunu ili seju nemir da bi odvratili naše snage i sprečili konsolidaciju hrvatske države, da bi održali duh ustanka i vrenja na Balkanu". (Izvor: Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, XIII./1., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1969., str. 214.-215.)

Jasno je, dakle, da se ovdje dominantno ne radi o komunistima, nego o četnicima. Povjesničari koji opravdavaju pokolje u Srbu i okolnim mjestima priznaju da je u ustanku sudjelovao i pokoji četnik koji je počinio zločine, no istina je upravo suprotna: u dominantno četničkom ustanku sudjelovali su i pokoji kasniji istaknuti komunisti kao npr. Đoko Jovanović i Gojko Polovina.

Može se manjim dijelom govoriti o "nediferenciranom ustanku", no on je bio vrlo jasno etnički obilježen i dominantno četničke naravi. Dalmazzov zapis, u kojem je naglašeno kako ustanici s tog područja "nemaju nikakvih komunističkih težnji", napisan je dva tjedna prije nego što su talijanski i ustanički predstavnici potpisali sporazum u ličkom selu Otrić 11. kolovoza. (Vidi: Đoko JOVANIĆ, Ratna sjećanja, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1988., str. 98.-101.)

Davor Dijanović

Zločine na ljeto '41. napravili su četnici s kojima su ponegdje surađivali komunisti 

Prije početka pobune održan je sastanak ustanika i talijanskih fašista 23. srpnja u Benkovcu te je sklopljen sporazum s predstavnicima talijanske prefekture u Zadru u kojemu su Talijani pozvani da u anektirani teritorij uključe kotare Knin, Gračac i Donji Lapac. O kakvim se to "antifašistima" može raditi ako skapaju sporazume s talijanskim fašistima? Zločini u Srbu, Bosanskom Grahovu, Drvaru, Krnjeuši, Boričevcu itd. u srpnju i kolovozu 1941. počinjeni su od četničkih elemenata s kojima su ponegdje surađivali i komunisti.

Iako je KPJ pri tom htjela preuzeti prvenstvo u ustanku, radilo se primarno o ustanku srpskoga stanovništva, tj. četnika protiv Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Povjesničar dr. sc. Vladimir Šumanović ističe da je u obnovljenoj jugoslavenskoj državi, gdje je potpunu i neupitnu vlast imala Komunistička partija Jugoslavije (KPJ), KPJ ustanak interpretirala sukladno svojim interesima, navodeći kao neupitnu činjenicu da su ga njezini pripadnici zamislili, organizirali i predvodili.

Kao središte ovoga jedinstvenog ustaničkog područja službena jugoslavenska historiografija označila je Drvar. Jugoslavenska historiografija stvorila je dojam kako je ustanak na drvarskome području predvodila lokalna organizacija KPJ na čelu s Đurom Pucarom Starim. Međutim, prema podatcima nejasno je na temelju kojih je podataka jugoslavenska historiografija temeljila svoju tvrdnju da je Drvar bio središte ustanka i da je taj ustanak bio "partizanski", odnosno da ga je vodila KPJ.

FOTO: HINA/Mladen Volarić

Teški nacionalni mazohizam

"Najpoznatija dva ustanička područja u južnom dijelu Bosanske krajine, koje spominje i službena jugoslavenska historiografija, bila su područja oko Drvara i Mrkonjić Grada (Varcar Vakufa). U oba ustanička središta pripadnici tamošnjih postrojba (nazvanih ‘brigadama’) bili su sastavljeni od lokalnoga srpskog stanovništva koje najvjerojatnije nije ni znalo za postojanje KPJ. To srpsko stanovništvo diglo se na ustanak kako bi zaokružilo područje koje je smatralo svojim i iz njega uklonilo institucije vlasti NDH. Dakle spomenuta tvrdnja jugoslavenske historiografije bila je dvostruko netočna – i u odnosu na Drvar kao središte ustanka i u odnosu na navodno 'partizanski’ karakter tog ustanka", piše Šumanović.

U Srbu opleo po dubrovačkom gradonačelniku: 'Predstavlja manifestaciju rasističke ideologije'

Dominantno četnički ustanak iz ljeta 1941., koji je za posljedicu imao dekapitaciju hrvatskoga i muslimanskoga stanovništva na tromeđi Like, Bosne i Dalmacije, u vremenu komunističke Jugoslavije bio proglašen za komunistički ustanak, a 27. srpnja kao Dan ustanka naroda Hrvatske. Činjenica da se i danas dopušta slavljenja ovakvih događaja svjedoči o teškom nacionalnom mazohizmu i teškoj patologiji današnje hrvatske države.