Hrvatski predsjednik, nogomet i dvije povijesne fotografije

Nije bila potrebna velika pamet da se točno predvidi kako će izgledati nogometni tjedan nakon skandala u Milanu, a uoči najveće utakmice hrvatskog nogometa, derbija Dinama i Hajduka u subotu u Maksimiru. Prvi val osuda huliganskog divljanja već je u utorak doživio čudesnu transformaciju i medijsko relativiziranje „krivice“ u kojem je najdalje otišao kritičar lake kulture u jednom dnevniku, notorni jupa, prepun razumijevanja za nešto o čemu, brate, baš blage veze nema.

Dan kasnije već smo na početnim pozicijama, maligni tumor hrvatskog društva, posebno sporta, posebno nogometa, koordiniranim medijskim zračenjem iscijeljen je gotovo potpuno. Vukovi iz Milana pretvoreni su u krotke ovčice u kolonama sjećanja, a Pedro, zna se, živi i stanuje negdje drugdje, sada u hotelu Doubletree Hilton u Vukovarskoj ulici. Nema nekog velikog smisla komentirati tu preobrazbu. Proročki tekst o tome kako će se ona provoditi mogao se napisati još prošlog vikenda, međutim, vrijedi malo pobliže pogledati nekoliko službenih izjava i dvije važne fotografije.

Upitan o neredima huligana u Milanu, predsjednik Republike, gospodin Ivo Josipović, formalno je osudio divljanje, ALI ... Dodao je ali i uvukao se u priču koju, baš kao i svi zagovornici teorije relativiteta nogometnog huliganizma ne razumije i kojoj nije dorastao. Predsjednik Republike, ugledni pravni stručnjak, krivca za divljaštvo nalazi u „politici HNS-a“. Šteta što niti jedan kolega koji je nazočio toj verbalno – pravnoj ekshibiciji, kojom se praktično abolira divljaštvo, nije uspio upitati doktora Ivu – koja je to politika HNS-a krivac za Milano? Politika prema mlađim selekcijama, primjerice selekcijama U-17 i U-20 koje su, kao selekcije jedine europske zemlje nastupale na dva omladinska svjetska prvenstva? Ili politika A selekcije koja će na osmo od deset velikih natjecanja od neovisnosti?

Maglena koprena „politike HNS-a“ ostala bi u zraku da nije reagirao drugi predsjednik. U svojem najboljem i najargumentiranijem istupu do sada, Davor Šuker upozorio je javnost i predsjednika Republike na sve mjere koje Nogometni savez poduzima ne bi li omogućio da se u Hrvatskoj nogomet igra u normalnim uvjetima, te da reprezentacija i klubovi ne moraju strepiti od drastičnih kazni kojima su izloženi pred međunarodnim nogometnim organizacijama. Uzvraćeno mu je pljuskom, teškim zidarskim šamarom, sasvim nedostojnim profinjenog pijanista. Predsjednik Republike kaže: „Umjesto da nam nogomet bude na ponos, kao što su to naši reprezentativci, huligani s jedne i vodstvo saveza s druge strane, dovode nas do toga da strepimo od svake iduće nogometne utakmice.“ I dodaje: „Ali HNS i dalje prije svega vode političari. I to, u velikom broju, pripadnici jedne političke stranke. Od lokalnih saveza pa do samog upravnog odbora.“

Nema više koprena, skinute su političke rukavice, nogometni huligani i vodstvo saveza potpuno su izjednačeni, a u najnevjerojatnijoj predsjedničkoj izjavi (a konkurencija je strašna ) svog mandata, predsjednik Republike, predsjednik svih građana ove zemlje, javno, bez ikakve zadrške difamira ljude koji su izabrali „jednu“ stranku za svoje društveno i političko djelovanje. Zna se, naravno, koju. Pomislio sam na trenutak objaviti imena brojnih ljudi „jedne“ stranke koji su u posljednjih dvadeset i nešto godina, sve do danas, djelovali i djeluju u sportu, ali ne želim činiti zlo sportovima i sportašima, jer, očito, postoje proskribirani sportski djelatnici. Nadam se da se božanski gnjev predsjednika neće sručiti na čelnog čovjeka krovne hrvatske sportske organizacije, mirnog i koncilijantnog Zlatka Matešu, jer i on je, zamislite, bio čak i premijer vlade „jedne“ stranke.

Po svim uzusima političke i društvene tolerancije, izjava predsjednika Republike notorni je skandal i nezapamćena uvreda. No, treba li nas sve to uopće čuditi. Pogledajte ovu sliku.

Primio je predsjednik Republike predsjednika HNS-a, te predsjednika FIFA-e Seppa Blattera, preuzeo dres reprezentacije, no nije teško isčitati njegovu nelagodu. Hrvatska desetka nije u njemu izazvala neko posebno oduševljenje. Kada je Hrvatska otvarala Svjetsko prvenstvo u Brazilu, odbio je putovati na taj prvorazredni sportsko politički događaj pravdajući se visokim troškovima. Jučer je poimence prozvao čovjeka iz čijih ruku prima dres, zlatnu kopačku SP 1998., Davora Šukera, kao krivca za „močvaru“ ( ma što to značilo ).

Sasvim drugačiju atmosferu nudi pak ova slika, nestala u crnoj hrvatskoj medijskoj rupi, skrivena, prešutno zabranjena, nije, naime, zgodno...  

Čovjek koji hrvatskom predsjedniku uručuje dres srpske reprezentacije, uz vidno oduševljenje i ushit hrvatskog predsjednika, predsjednik je Srpskog fudbalskog saveza, Tomislav Karadžić. Član Miloševićevog SPS-a, u srpskim medijima glasno prozivan za korupciju kod izgradnje slavnog nogometnog kampa, omražen kod navijača i „navijača“, ali i kod velikog dijela srpskih nogometnih djelatnika. Bolji poznavatelji nogometa, ili u ovom slučaju fudbala, mogli bi o Karadžiću ispričati još čitav niz zanimljivih „štikleca“. No, za predsjednika Republike Hrvatske u ovoj prigodi ništa nije bilo sporno. Kao što ništa više nije sporno nakon posljednjeg osvrta gospona Ive na hrvatski nogomet.