Hrvatski politički nojevi

Hrvatske političke stranke i političari, gotovo bez iznimke, više ni u tragovima ne obavljaju svoju osnovnu funkciju. Pretvorili su se u poluilegalne sterilne klijentelističke platforme u kojima se na svim razinama vode stalne borbe za opstanak. I ništa drugo. U suvremenim uvjetima hiperprodukcije javno dostupnih sadržaja najveću im konkurenciju čine internetske posvuduše u fotošopiranim prikazima botoksiranih i operiranih … znate već čega. S vremena na vrijeme dolazi do spajanja dvaju zanimanja u istim osobama. Da, današnja hrvatska politička scena obiluje likovima koji ni slučajno ne mogu obaviti posao za koji su plaćeni i formalno zaduženi. A ogromni izazovi stoje pred nama. Ovdje i danas.

I dok hrvatska policija već puca u samoobrani po šumama, 50 kilometara od granice, naša se politika i cjelokupna javnost već tri mjeseca bavi fundamentalnim svjetskim pitanjem razlike između koeficijenta i dodatka za isti iznos povećanja plaće učitelja!? Već tri mjeseca jedna skupina političara drži za vrat cijelu državu, manipulira i sindikalnim vođama i članstvom da bi ostvarila neku sitnu anketnu prednost u odnosu na političke suparnike i unutarstranačke neprijatelje. Puca se po Gorskom kotaru? Glave u pijesak! A ako ni to nije dovoljna doza samoobmanjivanja, napadnite policiju za nepotrebnu brutalnost i prijavite to ''europskim institucijama''.

Današnje političare više nitko ne shvaća ozbiljno. Naravno, najvećim dijelom su sami odgovorni za to. Ne zna se tko koga više prezire – narod političare, ili oni narod. Međusobno nepovjerenje sve više prelazi u netrpeljivost i otvorenu mržnju. A opet, jedni bez drugih ne mogu. Netko mora na liste kandidata. Inače ova besmislena i sterilna igra prestaje. Ako nema izbora, koga ćemo mrziti, koga ćemo okriviti za vlastite neostvarene ambicije?

Da, današnje političare više nitko ne shvaća ozbiljno. I to je naš najveći problem. Nisu to migranti. Oni dolaze izdaleka mimo naše volje. Ni koeficijenti ili dodaci. To se može riješiti u dva dana, zauvijek. Niti 65 ili 67 godina kao granica za mirovinu. To je stvar jednostavne matematike. Niti katastrofalni demografski trendovi. I to se u duljem roku da popraviti.

Problem je što danas nema tko povesti. Hrvatski političari, čiji je to posao, su u svojevrsnom štrajku već dvadeset godina! Poput nojeva zabijaju glavu u pijesak. Stvarnost ih ne zanima. Dovoljno im je voditi beskrajne primitivne okršaje pred publikom koju ionako preziru, jer dobro znaju da ta publika u najvećem dijelu po ničemu nije bolja od njih samih. I da će ih opet zaokružiti, samo da bi napakostili onom protivniku. Koji ionako ne bi bio bitno drugačiji.

A toliki su ogromni izazovi pred nama! Do kada nojevi misle ignorirati upozorenja demografa koji vrište već više od 40 godina? Zar uistinu vjeruju da će to riješiti s nekoliko dodataka i poreznih olakšica? Ili s desetak vrtića koji će biti popunjeni s deset posto kapaciteta.

Zar doista misle da će ta novorođena djeca ostati ovdje samo zato što će doći nekakav novac iz nekakvih EU fondova? Zar ne vide da će EU usisati sve redom, pa više neće biti nikoga da zapuca u Gorskom kotaru?

Zar ne vide da će morati izparcelirati i besplatno podijeliti državne šume ''obiteljskim šumskim gospodarstvima'', koja će ostati tu, u šumama Hrvatske - živjeti, raditi i, ako zatreba, pucati. Zar ne shvaćaju da ovakva privatizacija šuma i puno, puno, ostalog jedina jamči opstanak hrvatskog naroda, koliko god to lažni domoljubi i lažni ljevičari proglašavali herezom? I da nema sreće u ''državnim šumama''. Niti poljima. Niti tvornicama. Niti bolnicama!

Neka za šume pogledaju kako su to stoljećima razvijali oni bezvezni Finci, one budale Šveđani, ili oni neznalice Austrijanci. Šume u privatnom vlasništvu … hajte, molim vas. A gdje ćemo onda namještati stranačke kadrove? Jesmo li se za to borili na izborima? Da onda netko drugi dobiva plaću? Eto im Irska, Njemačka, tamo se mora raditi da bi se zaradilo.

Iskreno, današnja politička nomenklatura nije dorasla veličini izazova. Ona se uporno i ciljano bavi efemernim temama kojima odvlači pozornost javnosti od onog bitnog. Najlakše ćete to vidjeti ako pokušate iskreno sami sebi odgovoriti na jednostavno pitanje – što će se bitno promijeniti u pogledu najvećih hrvatskih problema ako na izborima više glasova osvoji osoba A u odnosu na osobu B? Ili C? Pa sve do Ž. Iskreno? Ama baš ništa …

Jedino je sigurno da ćete još godinama slušati o nultoj toleranciji korupcije i kako je onaj drugi lopov.