Hrvatski građani ne bi smjeli zaboraviti govor mržnje Milanovića, Beljaka, MOST-a i Domovinskog pokreta

Dakle, bio je to predsjednik kojeg se ne sramimo. No na žalost, takvu sliku s Pantovčaka prerijetko gledamo i tako će ostati i dalje.

Ona, međutim, otkriva puno više od onoga što je sam predsjednik želio otkriti. On se, dakle, može kontrolirati, kada želi. Pokazuje to onu groznu crtu ljudske ličnosti kod mnogih pojedinaca koje ne želite imati u svojoj blizini. Takvi ljudi s visoka dociraju i unizuju druge, one koje mogu, vrijeđaju, one koje smiju i za koje procjenjuju da im ne mogu nikako naštetiti.

Kada se susretnu s jačima od sebe, onim kome se nije uputno zamjerati, tada vidimo njihovo drugo, umiljatije i pristojnije lice. Predsjednik s karakterom.
Da sam zlonamjeran, sada bih rekao da taj profil odgovara prosječnom obiteljskom nasilniku, čija obitelj drhti u strahu hoće li se pater familias ustati na lijevu nogu ili će mu možda zasmetati nešto drugo.

No Milanovićev populistički pristup unio je na hrvatsku političku scenu dotad nezabilježenu količinu uvreda i govora mržnje, koji je dotad bio rezerviran isključivo za sporadične epizodiste na političkoj sceni, a ne ključne ljude države.

Ne čudi stoga što su i mnogi drugi saborski zastupnici krenuli njegovim stopama koje nailaze na odobravanje dijela biračkog tijela.

Jedan od njih je i predsjednik Hrvatske seljačke stranke i saborski zastupnik Krešo Beljak. On je nedavno kritizirajući HDZ i pljačku u INA-i rekao "lopovski, štakorski HDZ treba maknuti", "HDZ je štakor! Tražimo smaknuće štakora! Štakori! Žohari!", grmio je Beljak.

Te rečenice su čisti govor mržnje izrečen od saborskog zastupnika, koji je završio poslijediplomski studij vanjske politike i diplomacije na Fakultetu političkih znanosti.

I to nije rekao slučajno. Takve i slične usporedbe vraćaju nas u povijest u doba nacističke Njemačke kojima se pokušavao pravdati progon i istrebljenje Židova, jer “štakore, žahore i viruse” treba istrijebiti. Nešto slično pojavljivalo se i u SSSR-u gdje su komunisti stvarali klimu za obračun s neprijateljima režima. Nazivi žohari, klice, paraziti…. su potekli iz doba revolucionarnog obračuna s neprijateljima režima, kulacima i buržoazijom.

Pedesetak godina kasnije u Ruandi su mediji Hutua otvoreno i bjesomučno poticali genocid nad Tutsima osnažujući predodžbu o žoharima koje treba uništiti.

O srpskim medijima koji su pripremali klimu za velikosrpsku agresiju na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo ne treba, nadam se, previše ni pričati. Vrlo često je izgovorena ili pisana riječ dovoljna da motivira nekoga na strašan čin.

Podsjetimo, prije nepune dvije godine kao vuk samotnjak sjedište Vlade na Markovu trgu napao je Daniel Bezuk (22) iz Kutine ispalivši niz hitaca iz kalašnjikova prema Banskim dvorima, Hrvatskom saboru i hrvatskim policajcima te potom napravio samoubojstvo.

Prošlog vikenda na prosvjedu ispred sjedišta HDZ-a pojavio se mladić naoružan molotovljevim koktelom i bombom, uhićen je i potom osumnjičen za terorizam jer je vrlo vjerojatno namjeravao napasti sjedište HDZ-a kao vladajuće stranke ili se obračunati s pripadnicima policije. Već je, naime, napisao i oproštajna pisma.

I mediji u Hrvatskoj nisu nedužni. Prije više od godinu dana jedan portal, Index.hr, tražio je od čitatelja da se izjasne "jeste li čovjek ili HDZ-ovac?".

I jasno je da stranke koje su pozivale građane na taj prosvjed, poput MOST-a i Domovinskog pokreta i SDP-a, nisu otvoreno pozivale i na rušenje demokratske vlasti.

No uvredama i govorom mržnje, podsjetimo na izjave Milanovića i Beljaka o kojima sam govorio, pridonijeli su stvaranju takve klime.  I definitivno ne mogu se osloboditi svog dijela krivnje za militarizaciju hrvatske političke scene i pojavu paramilitarnih skupina. Srećom još uvijek marginalnih. Građani na idućim izborima to ne bi smjeli zaboraviti.