davor dijanović

Hrvatska u žrvnju geopolitičkih zbivanja na globalnoj razini

Kao što je pad Berlinskog zida na globalnoj geopolitičkoj razini označio prijelaz od bipolarne podjele svijeta prema unipolarizmu pod dominacijom Sjedinjenih Američkih Država (SAD), tako 2008. godinu – obilježenu početkom velike ekonomske krize i pobjedom Rusije u Rusko-gruzijskom ratu – možemo smatrati godinom od koje se počeo urušavati unipolarni poredak svijeta, a svijet krenuo prema multipolarizmu.

20.05.2017. u 20:06
Ispiši članak

Na geopolitičku scenu nakon te godine stupa prvenstveno Rusija, a sve veći broj geopolitičara počinje govoriti o „novome hladnom ratu“. Novi „hladni rat“ između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Rusije, ne ogleda se, međutim, samo u odnosima između te dvije velesile, nego, dakako, i u projekciji tog sukoba na geopolitičke aktere manje važnosti čiji je prostor i geopolitički položaj u fokusu interesa prethodno spomenuta dva najsnažnija geopolitička aktera.

Školski primjer sukoba interesa SAD-a i Rusije predstavlja Ukrajina, u kojoj od proljeća 2014. traje rat između prozapadne (eo ipso proameričke) struje (vlast u Kijevu) i proruskih separatista na istoku te zemlje. Iako Rusija, a još više SAD, negiraju povezanost s tim sukobom, i površnome promatraču jasno je kako je u njegovoj pozadini duboki američki i ruski (geo)politički rukopis. Rusija Ukrajinu smatra svojim „dvorištem“, a SAD upravo ulazak u to „dvorište“ (raspoređivanje proturaketnog štita) smatra važnim korakom u očuvanju svoje dominacije na svjetskoj razini. Glavna žrtva tog sukoba je ukrajinski narod koji se – možda kao niti jedan drugi – nalazi razapet u žrvnju geopolitičkih trvenja na globalnoj razini.

Sukob SAD-a i Rusije na tlu Hrvatske

Sukob između SAD-a i Rusije nije, dakako, mimoišao niti Hrvatsku, koja se također – kao i tijekom svoje turbulentne povijesti – nalazi na razmeđi utjecaja Zapada i Istoka. Ruski utjecaj u Hrvatskoj bio je u bitnome eliminiran tijekom Domovinskog rata, a posebno nakon što je Hrvatska prije vojno-redarstvene akcije „Oluja“ sklopila strateško partnerstvo sa SAD-om. No, SAD se s vremenom dobrim dijelom povukao iz Hrvatske, dok je istodobno Rusija počela snažno širiti svoj utjecaj u političkom okruženju (Srbija, tzv. Republika Srpska, Slovenija, Mađarska), a posljednih godina i u Hrvatskoj. Ulazak Sberbanke u Agrokor (o kojemu presudno ovisi budućnost hrvatskog gospodarstva) dio je ruske strategije širenja svog utjecaja na području jugoistočne Europe, a do pred koju godinu ruski interesi mogli su se oslanjati i na dobar dio direktorskoga bankarskog kadra koji baštini prošlost iz vremena propaloga jugokomunističkog sustava, kao i na bitan dio upravljačke klase tzv. mainstream medija (udbaška oligarhija).

Pojačani ruski utjecaj u Hrvatskoj upalio je crveno svjetlo kod američke diplomacije tako da je dijelom došlo do povratka SAD-a na „ove prostore“. Prije svega, treba reći kako su uz „blagoslov“ SAD-a „počišćeni“ mnogi kadrovi u bankarskom sektoru i medijima, a obnovljena je i vojna suradnja između Hrvatske i SAD-a. SAD na Hrvatsku gledao kao na svojevrsnu novu „vojnu krajinu“, tj. „sanitarni kordon“ prema Rusiji u ovome dijelu Europe, kao što sličnu ulogu imaju i Poljska te baltičke zemlje.

U čitavoj toj geopolitičkoj pripovijesti presudnu ulogu igraju energetski interesi (bez povezanosti s energetskim „ratom“ nije niti pad Oreškovićeve Vlade), a izgradnjom LNG terminala na Krku (koji bi se spojio s onim na Baltiku u Poljskoj) – što snažno podupire SAD – Hrvatska ima priliku postati vrlo važno energetsko čvorište iz kojeg bi se plinom opskrbljivale zemlje Višegrada mimo Rusije.

„Problem je dosad bio u nama. Odluku o gradnji LNG-a donijeli smo kada i Poljaci. Njihov je terminal proradio prije godinu dana, a mi svoj nismo ni počeli graditi”, izjavila je nedavno predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, iz čijih se riječi implicite može iščitati kako su određene strukture unutar Hrvatske blokirale ovaj projekt.

Hrvatska ne treba gajiti neprijateljstvo prema velikome ruskom narodu (pisac ovih redaka veliki je poklonik ruske filozofije i književnosti), no Hrvatskoj – govoreći čisto geopolitičkim rječnikom lišenim emocija (politički šah se igra glavom, a na srcem (A. G. Matoš)) - u sadašnjem odnosu snaga ne preostaje drugo nego da – kao i u vrijeme „Oluje“ – igra na „američku kartu“ u ostvarivanju svojih interesa.

Jer, koja je Hrvatskoj alternativa?

Balkanska krčma ili Srednja Europa?

U svojoj vrhunskoj kolumni Višnja Starešina nedavno je u samo nekoliko rečenica plastično opisala „alternativu“ kad je zapisala: „Omražena Njemačka se pritom umiljava Srbiji, promovirajući isti jugoslavenski jezik, dok prijateljska Francuska kao disciplinira Srbiju na pitanjima demokratskih deficita, postavljajući se kao zaštitnica Muslimana/ Bošnjaka u budućem regionalnom savezu pod srpskom hegemonijom. Stara je to europska balkanska politika“.

A u „postjugoslavenskoj sintezi Balkana“ zdušno sudjeluje i Rusija koja sa Srbijom tradicionalno ima dobre odnose.

Svoj utjecaj u Hrvatskoj nastoje izboriti i Kina (Kini su upravo „ovi prostori“ ulazak u Europu“) kao i Turska (politika „neoosmanizma“ kojoj je BiH jedna od bitnih strateških točki), no njihov je utjecaj, barem za sada, neusporedivo manji od utjecaja SAD-a, Rusije i Njemačke.

Ako ne želi ponovno zaglibiti u „balkanskoj krčmi“ Hrvatska se treba pozicionirati kao srednjoeuropska država na uspravnici Jadran-Baltik Crno more i za početak ući u Višegradsku skupinu. A Sjedinjene Države – čak i pod nepredvidljivim Trumpom („Duboka država“ SAD) – poduprijet će suradnju država između tri mora, ako ne želi da te države dođu pod ruski utjecaj.

Bilo koja balkanska kreacija negacija je hrvatske slobode i samostalnosti, a o prednostima hrvatskog pozicioniranja kao srednjoeuropske države više u sljedećoj kolumni.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.