Hrvatska u Savudrijskoj vali nema petlje ići do kraja

Bojim se da se radi o ovom drugom jer puno toga što se događalo zadnjih dana priziva na teški oprez. Ovo stoga jer su Slovenci u svojoj iracionalnosti prešli Rubikon i nemoguće je očekivati da se u predizborno vrijeme zauzdaju.

Kao i toliko puta do sada mi zapravo pravu istinu ne znamo. U ovom trenutku, naime, ne postoji medij koji je izvijestio hrvatsku javnost kakva je doista realna situacija u Savudrijskoj vali. Ne postoji niti jedan ozbiljniji, analitički ozbiljan napis koji sadrži ozbiljne statistike o posljednjim danima događanja u Savudrijskoj vali. Govorim, dakle, o analizi koja bi uzela u obzir sve ono što se na terenu događalo, ono što o tome pišu hrvatski, a onda i ono što pišu slovenski mediji, kako bi vidjeli kuda smjeraju „dobro obaviješteni izvori“, sve kako bismo mogli donekle objektivno zaključiti što se tamo zapravo događa.

Nepouzdane i necjelovite informacije s hrvatske strane, koja je ovdje teritorijalno realno napadnuta, nije ništa drugo negoli još jedna medijska blokada i medijska manipulacija koja je dakako kratkog daha, ali svaka vlast savršeno dobro razumije da je u kaotičnim trenutcima kapitalno važno kupiti dane, tjedne i mjesece prije negoli se ocrta neko konačno rješenje. Jesmo li svaki put zaštitili hrvatske ribare i jesmo li svaki put zaštitili hrvatski teritorij kad su slovenski ribari ulazili u naše more? Ne znamo!

Dakle, iz dostupnih izvora informiranja posve je razvidno da Hrvatska ne kontrolira na isti način onaj dio vale koji je kontrolirala prije ove slovenske ofanzive. To se vidi po tome da slovenska policija uspjeva hrvatskim ribaricama određivati mandatne kazne, kako čujemo do sada sve zajedno već u visini od nekoliko desetaka tisuća eura. Kad bi Hrvatska kontrolirala ono što je ranije kontrolirala i ono što jest naše, onda bi hrvatska policija svaki put onemogućila slovensku policiju u izricanju mandatnih kazni hrvatskim ribarima. Ili ona ili diplomacija!

U riječ, po svemu sudeći, Hrvatska ne kontrolira Savudrijsku valu niti zadnju crtu razgraničenja kao što je to bilo ranije, negoli se decentno povlači i samo da ne bi proizašlo da smo mi nasilni, pristala je, po svemu sudeći, dugoročno gledajući ne inzistirati da sve bude kako je bilo prije arbitraže. Uostalom, Ivan Jakovčić je već najavio moguće rješenje: povucimo se iz problematičnog djela vale, a Slovenci će obeštetiti tih stotinjak ribara koji jedini efektivno imaju financijski minus u novoj situaciji.

Zbog ovakve besramne matematike najveći dio Hrvatske prezire IDS i njihovu besprizornu anacionalnost u kojoj je sve na prodaju! Ali, to je Jakovčić, to je IDS, kod njih stvarno sve ima svoju cijenu. Čak i komad Hrvatske! Ali, kako vidimo, ribari iz Savudrije nisu od tog materijala!

Ministar Tolušić koji je do sada već pokazao čvrstinu kad se radi o nacionalnim relacijama u gospodarstvu, nedvosmisleno je dao do znanja da će Zagreb čvrsto stati iza svojih ribara i njemu se kao rijetko kome u ovoj Vladi ima razloga vjerovati. No Slovenci su u ovoj priči već prešli mjeru, a da Zagreb nije adekvatno reagirao. Iz razgovora u Vladi se ne vidi što će Zagreb napraviti ako slovenski incidenti eskaliraju.

Primjerice, Slovenci su krenuli s novčanim kaznama hrvatskim ribarima koje se zakonskim automatizmom mogu pretvoriti u zatvorske, pa ako ih ne plate, a uđu u Sloveniju i odbiju i dalje platiti, završit će u zatvoru, kako s neskrivenim zadovoljstvom objašnjavaju slovenski mediji! Hrvatska u tom trenutku, koji će se sutra pouzdano ponavljati, nije imala nikakvog drugog rješenja osim tješiteljskih riječi ministra policije da ribari mogu biti mirni jer da ne moraju platiti sve te silne kazne!

Slovenci su nam i ovdje doskočili tvrdeći: da ako ne plate, kad god uđu u Sloveniju, bit će uhićeni, a za takve situacije Hrvatska nema rješenja kao što ga nije imala niti kad je Srbija hapsila Purdu! Obzirom da se u naravi stvari ovdje radi o nekoliko desetaka ribara (ukupno ih je tamo stotinjak) koji su izravno tangirani ovim slovenskim nasiljem, Slovenci su prvu rundu već dobili: svakim danom sve će manje hrvatskih ribara iz Savudrije riskirati bilo kakve probleme sa slovenskom policijom (slovenski mediji pišu da je prekjučer samo jedan jedini hrvatski ribar tamo ribario!) naročito nakon ucjene da im slijede problemi i za njih, posredno i za njihove obitelji, ako danas sutra budu makar samo i ušli u Sloveniju. Zato slovenski mediji već nekoliko dana pišu da se hrvatski ribari sve rjeđe odlučuju ribariti u problematičnom dijelu mora! Dakle, pedagogija s kaznama već daje ploda!

Ako Slovenci nastave s ovakvim pritiscima, a već su dobili IDS na svoju stranu (što znači da je realno da će Jakovčić u Europskom parlamentu lobirati za slovensko, a ne hrvatsko rješenje, plus nadoknada štete!) postavlja se pitanje tko će za šest mjeseci ili godinu dana uopće htjeti ribariti u problematičnom dijelu i riskirati tko zna kakve probleme? U tom smislu Slovenci su dobili prvu rundu i igraju s bijelim figurama! A partija je tek započela!

Kako je realno očekivati da će sve manje hrvatskih ribara ribariti gdje su stoljećima ribarili, a što će ojačati slovenske težnje da jednog dana usidre bove sa slovenskim znakovljem tamo gdje je arbitraža to odredila. Hrvatska se na neki način predala onog trenutka kad su slovenski policajci krenuli mahnito razrezivati kazne hrvatskim ribarima, a mi nismo reagirali recipročno. Jer postavlja se pitanje: Zar niti jedan slovenski ribar ne ribari u našem moru misleći da je to arbitražno njegovo more? Da takvih ima, posredno je priznao premijer osobno rekavši da bi i mi mogli naplaćivati kazne, ali da to ne radimo. Dakle, ne kažnjavamo neovlašteni ulazak slovenskih ribara u naše more! Dakle, radimo ono čime se Plenković ponosi, kad kaže da smo i mi to mogli napraviti, ali nismo! Zašto? Zato, jer bismo time očito razočarali glavnog povjerenika EU, Junckera, makar bismo razveselili ne samo istarske ribare, nego i cijelu naciju koja bi napokon vidjela da ima državu i da država štiti i svoje ljude i svoje granice. Da se u incidentima hrvatska policija umiješala i smjesta izbacila slovenski policijski brod iz hrvatskih voda, Plenković bi preko noći postao nacionalni heroj, no time bi fatalno razočarao Junckera, a on to ni pod koju cijenu ne želi napraviti!

Valja krajnje jednoznačno ustvrditi da će hrvatska vlast ispuniti ono slatko obećanje koje je jučer dano ribarima, tek onda ako hrvatski ribari budu mogli loviti ribe kao i prije arbitraže (ali bez slovenskih ucjenjivačkih kazni!) i ako hrvatska policija bude 24 sata na dan jamčila da je crta razgraničenja ona stara granica,te da se u skladu s tim slovenskim ribarima ispisuju kazne za neovlašteni ribolov. Sve drugo je povlačenje i dugoročno gledano - poraz! Ali, ako hrvatski ribari budu morali loviti ribu samo uz pomoć policije, pa dobiju kazne koje privremeno ne plate i potom ih na granici uhiti slovenska policija, kako je moguće tvrditi da je sve po starom i da se ništa nije dogodilo? Ili ćemo to što kažnjeni ribari u nekoj vrsti kućnog pritvora neće smjeti prolaziti Slovenijom, „knjižiti“ kao da se ništa nije dogodilo?

Kako je prvi slovenski korak prošao nekažnjeno, slovenski mediji od prvog dana decidirano ističu da slovenska policija osigurava sve ono što su dobili arbitražom. Na ovaj ili onaj način! To je dakako laž, odnosno još nije tako, ali ako se ovako nastavi to bi sutra mogla biti realnost. Naime, više se ne može dogoditi da hrvatski ribari dođu u vode koje su nota bene hrvatske, ali su arbitražnom odlukom navodno slovenske, a da slovenski policijski brod ne krene sa već ispisanom kaznom. U toj igri živaca Hrvatska je već popustila i o tom detalju hrvatski mediji uglavnom šute. Slovenska upornost, slovenska pripremljenost na ovaj rat, slovenske izmjene svih mogućih zakonskih okvira, nadasve slovenska matematika po kojom su iselili Slovence koji bi trebali živjeti u Hrvatskoj po arbitražanoj odluci, govori da se Slovenija „bez rata“ ovdje neće povući.

Ne mislim dakako na pravi rat, ali obzirom da iza sebe imaju Europsku komisiju lako je zamisliti da u idućoj turističkoj sezoni glede carinskih kontrola ne naprave iznimku kao prošle godine i da nam prirede pakao od desetaka kilometara gužvi na graničnim prijelazima. Osim toga, Zagrebu je višekratno poručeno da nikada nećemo ući u Schengen ako ne pristanemo na arbitražu. Zatražimo li tu pomoć EK nailazimo na odbijenicu , jer su oni u ovoj priči odabrali stranu. Nedavna izjava glasnovornika EK, kako je Komisija „spremna pomoći u implementaciji arbitražne odluke" jasno govori da naklonost Komisije u ovoj priči uživa Ljubljana. Žurim reći da ni mi tu nismo bez streljiva, postoji niz recipročnih poteza koje bismo mi mogli povući, ali je upravo nemoguće zamisliti Plenkovića u jednoj takvoj recipročnoj akciji koja bi ovdje nota bene, bila izravno protivna današnjem stavu Europske komisije! Bez reciprociteta u ovom sporu Ljubljana nas nikad neće ozbiljno shvatiti i našu koncilijantnost će dakako čitati kao slabost!

Hrvatska će, ako ovako nastavi žmiriti na realnost i školnički uporno inzistirati na pregovorima i dogovorima sada kad su oni faktički nemogući jer su Slovenci otišli korak predaleko, zapravo neslužbeno pristati na arbitražno rješenje, jer ako je teza „ne bojte se i ne morate platiti kazne koje su vam Slovenci napisali“ zadnja crta obrane hrvatske policije ( što kad svakom ribaru ukupno razrežu 50 ili 100 tisuća eura kazne, tko će te ribare više natjerati da tamo ribare?), ako je dakle teza „ne morate platiti kazne“ originalno Plenkovićevo poimanje državotvornosti, onda je ova bitka dugoročno definitivno izgubljena.

Slovenci su vanjskopolitički ojačani u prvom redu stavom Europske komisije koja je najprije tražila pregovore pa kad se pokazalo da onaj operetni susret Plenković-Cerar jasno govori da dogovor nije moguć, pustili su Slovence da implementiraju arbitražu. Amerika, ista ona Amerika, koja nam je već jednom pomogla u ovoj priči, nema nikakvog interesa angažirati se na hrvatskoj strani. Dapače, obratno, jer ova Vlada uporno izbjegava graditi LNG na Krku koji je do te razine važan Americi da je Trump javno o tome govorio hrvatskoj Predsjednici.

Ako se sjećate, i bivši američki potpredsjednik Joe Biden, kod posjeta Zagrebu je o tome govorio jednako decidirano. Kod zadnje odluke Primorsko-goranske županije glede LNG terminala kada je odbijena gradnja, zastupnici HDZ-a su glasovali protiv, dakle zagrebački stav je decidiran. Tako se pokazuje da ni Milanović ni Plenković, jednostavno ne žele ispuniti američki prijedlog za skladnom suradnjom Hrvatske i Amerike. Zašto? Zato jer to Bruxelles, odnosno Njemačka ne dopuštaju, jer Berlin glede energetike već ima aranžmane s Rusijom. Hoću reći da mi dakle u međunarodnoj zajednici više nemamo ozbiljnijih saveznika koji bi se na našoj strani strasno uključili u prijepor sa Slovenijom.

Kako na slovensko nasilje reagiramo tipično diplomatski uvijeno pa se ne miješamo kad slovenska policija ispisuje kazne našim ribarima, Slovenci su shvatili da je Hrvatska sve prepustila diplomaciji i da nema petlje ići do kraja. Vidjevši o čemu se radi, branitelji, ovaj put s Tromblonom kao glasnovornikom, traže akciju dok je za to još vrijeme. Jer, ako ovakva situacija potraje, da kad god ribarite u problematičnom dijelu, dobijete mandatnu kaznu, ribari će odande pouzdano odlaziti i vremenom će se već i na taj način sugerirati da to više nije naše! Nekad ste tu lovili ribe, a sad vas gotovo više i nema! A ako tamo nema hrvatskih ribara, to znači da to u naravi više i nije hrvatsko! To će biti slovenski zaključak i ohrabrenje da nastave tim putem.

Gledajući sav taj naš jad, sad se dakle oglasio legendarni vukovarski branitelj Petar Janjić Tromblon (koji sasvim sigurno ne govori samo u svoje ime) koji je očito izgubio živce i uputio je javni apel hrvatskoj Vladi i premijeru tražeći da u roku od tri dana prekinu ovu opsadu Savudrijske vale, jer da ako to nisu u stanju, da će on sam organizirati stotinu brodica hrvatskih branitelja koji će doći braniti hrvatski državni teritorij. Ako pak dođemo do toga da jedino samoorganizirani hrvatski branitelji mogu Slovencima reći „dosta“, dođe li dakle do ovakvog raspleta situacije, to će pak značiti da smo zaplovili vodama krajnje neizvjesnosti u kojem niti jedan scenarij nije isključen! Je li moguće da smo do ovdje dogurali?