Hrvatska na podu, još zabiti zadnje koplje i crveni toreador trijumfira

Jer, nacionalna hrvatska država već je na podu, treba joj samo zabiti zadnje koplje u glavu i crveni toreador će trijumfirati do kraja! Naime, ideologizirajmo kurikularnu reformu onako kako smo izbrisali nacionalne relacije ove države u zadnjih petnaest godina i naša pobjeda će biti vječna!

Sada se tvrdi da je vladajuća garnitura zaustavila Jokićevu reformu, a mediji na tu podlu laž podanički šute! Šute i tek poneki medij stidljivo spomene da je na Jokićevu reformu stiglo više od pet tisuća različitih primjedbi koje sve treba temeljito pregledati i na njih se očitovati. Pa HAZU je sam, prikupio doslovno tri knjige različitih primjedbi.

Ali, stari revolucionarni partijski duh traži revoluciju; nastavite s reformom bez obzira na primjedbe, ako to ne napravite vi ste protiv napretka, izravno protiv budućnosti, zapravo protiv vlastite mladosti! I sve te parole mediji pronose i prenose, a da pri tome ni govora o tome da je slavni Boris Jokić, taj mitski šef kurikularne reforme, zapravo izravni, pače, osobni odabir Zorana Milanovića, a da je Neven Budak pravi mastermind, uistinu bio i zadnji šef partije na Filozofskom fakultetu.

Pitaju li mediji roditelje svoje djece: želite li doista da vam kurikularnu reformu piše zadnji šef komunističke partije na Filozofskom fakultetu? Ne, naravno! Ako ste pak autor zadnje kurikularne reformi kao što to jest Boris Jokić i na taj vaš uradak stignu tisuće i tisuće primjedbi, zar u tom slučaju ne možemo govoriti da vaša reforma zapravo nije prošla, jer je doživjela neuspjeh? Prokleto logično zar ne? Ali, nema medija koji će to konstatirati.

Pitanje je dobrog kućnog odgoja da se nakon toga opet ne kandidirate za voditelja te reforme, što je Jokić nota bene napravio! Znaju li ljudi da je Jokić na svoj prijedlog kurikularne reforme doista dobio tisuće i tisuće prosvjednih primjedbi? Ne znaju naravno, jer im mediji tu jednostavnu istinu guraju pod tepih. Misle li ljudi da će kurikularna reforma zapravo već na jesen stupiti na snagu i da će donijeti salto mortale našem obrazovanju? U principu misle, jer im mediji ne objašnjavaju da je to reforma koja će trajati godinama.

I da stvar bude gora, mediji uopće ne objašnjavaju gdje je srce ideoloških problema s kurikularnom reformom. A radi se između redova o tome da se nametne svjetonazor koji su Hrvati odbacili, bilo na referendumima na kojima su izlazili, bilo po odlukama i glasovima koje su pokazali u relevantnim trenutcima.

Žurim reći da mislim i na vjeronauk iza kojeg ovakav kakav jest u školama roditelji stoje s čvrstom većinom, ali kako smo vidjeli po transparentima, ne i prosvjednici današnje kurikularne reforme. Kao što stručna javnost traži adekvatniji tretman i hrvatske povijesti i hrvatskog jezika kao i adekvatniji tretman Domovinskog rata te kritički tretman bivše Jugoslavije. Ovo je hrvatska država, a ne komad bivše Jugoslavije i u tom duhu pišimo obrazovnu reformu i odgajajmo mladost, viču s jedne strane.

Nacionalno je nevažno, budimo liberalni i ne opterećujmo se prošlošću, a hrvatski i srpski jezik vam je zapravo jedno te isto, kliču pak na drugoj strani. Stoga, ideološki gledano, baš tu puca „reforma“! Uvijek na istom mjestu: kod „ustaša“ i „partizana“! I zato se tako emocionalizira! Hrvatski jezik je jedan i jedini, neponovljiv i zaseban, ili je njegova definicija hrvatsko-srpski kao de facto jedan zajednički jezik kojega Hrvati zovu hrvatski, a Srbi srpskim?

Domovinski rat ili antifašistička borba, što je temelj države? Tito-zločinac, ili svjetski državnik? Tuđman povijesni lider prvog reda koji je kao epski lik stvorio državu ni iz čega, ili tek faktografski bibliotekarski, prvi hrvatski predsjednik? To i more sličnih ideoloških dilema, to je srce rasprave i to je temelj problema i zato s problemima treba ići van, a ne petljati da izbor eksperata radne skupine nije bio transparentan.

Uostalom, Jokićeva reforma je de facto pukla onda kada je ministar Šustar tražio da se ta stručna skupina proširi novim članovima, nota bene, konzervativnije provenijencije pa je Jokić da to izbjegne dao znak startnim pištoljem da se krene u prosvjede, kako bi se ovo srce istine zamaglilo. Tu je nastao penal, točno to: nije bilo dosta da je HDZ-ova vlast u Oreškovićevom mandatu ostavila Jokića kao prvog čovjeka ove reforme, nego se ni pod koju cijenu nije smjelo dozvoliti da se u tim uključe ljudi drugog svjetonazora, jer bi u argumentiranim raspravama otpadala jedna po jedna ideološka podvala.

Zato je Jokić rekao ili će reformu pisati oni koje sam ja (dakle Milanović!) odredio, ili idemo na ulicu! I izašli su na ulicu. Sada kada je izabrana nova ekipa za kurikularnu reformu i opet unutra nisu samo njihovi ljudi, opet se ide na ulicu gdje se traži upravo to: smijenite današnje vodstvo i vratite Jokića! I taj sukus mediji, nažalost, nikada nisu publici objasnili, tako da smo godinu dana kasnije došli do novog prosvjeda. Sada kada je i on iza nas, zadnji je tren da se narodu objasni o čemu se radi. Tu je uloga medija kapitalna.