Hrvatska ne povećava sjetvu jer pravilnik o uporabi zemlje kasni

Teško je oteti se dojmu da bismo više koristi imali od požurivanja administracije u tkanju pravilnika nego u izglasavanju povjerenja novim dužnosnicima, međutim mase vole dobru zabavu, a poljoprivredna proizvodnja već odavno to nije za razliku od gledanja reality show-a hrvatske politike.

Međutim, hrvatski paradoks gotovo je uvijek potpun. Naime, pravilnik koji bi administrativno trebao omogućiti da se zemlja na ugaru (površine koje se odmaraju od obrađivanja) stavi u upotrebu i da se na njoj zasije suncokret za kojim vlada i vladat će velika potražnja stupit će na snagu, kaže Mato Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore kad sjetva bude gotova.

U Hrvatskoj u kojoj užareno raspravljamo o novim ministrima, njihovim aferama i manama, sasvim hladnokrvno sijemo jednaku količinu suncokreta kao da se rat u Europi zbog kojeg prijete nestašice nas ne tiče. Da, Hrvatska proizvodi dovoljno suncokreta za potrebe domaćeg tržišta i to je dobra vijest. Hrvatske uljare mogu preraditi dovoljno suncokreta u ulje za hrvatske potrebe. I to je dobra vijest. Državna administracija u Hrvatskoj nije napravila gotovo ništa da se u Hrvatskoj proizvede uljarica za koja se na tržištu EU traži. I to nikako nije dobra vijest. 

U međuvremenu, Francuska, Španjolska, Rumunjska i Mađarska predvode ovog proljeća u povećanju sjetve suncokreta kako bi nadoknadili uvoz iz Ukrajine koji će izostati i izbjegli kupnju od Rusije kako ne bi time kršili vlastite sankcije. U Hrvatskoj smo izgleda odlučili da nam nije potrebno proizvesti višak suncokreta namijenjen izvozu. 

Umjesto da potpomognuti efikasnom birokracijom poljoprivrednici uhvate priliku za dobar posao i daju potrošačima ono čega će im faliti očekivano su još jednom prepušteni vlastitoj inicijativi ili recimo riziku. Primjerice da siju iako bez pravilnika to nije zakonito pa da se poslije traži neko rješenje baš kao što se i gradi bez dozvola pa se kasnije traži legalizacija. 

Prema podacima Agro kluba 2020. godine u Hrvatskoj je proizvedeno 122 tisuće tona suncokreta, uzgajan je na 38 tisuća hektara, a prosječan prinos po hektaru je bio 3,2 tone te ga je uzgajalo 5256 gospodarstava. Zemlje na ugaru koja bi se mogla osloboditi za proširenje proizvodnje ima kako kaže Brlošić oko 20 tisuća hektara, što nije puno, ali bez pravilnika i definiranih poticaja nije niti dostupno. Neuređeno poljoprivredno zemljište ne može se u jednoj sezoni dovesti u red kao što se to obično u jednoj sezoni ne može pa se zato nije napravilo ni u posljednjih 30 sezona. 

U međuvremenu spirala skupoće hrane ide sve dalje i dalje, skup i nedostupan plin uzrokuje skupa, a možda i nedostupna mineralna gnojiva, njihova skupoća, ili čak još gore – nestašica, uzrokovat će probleme u sjetvama jesenskih kultura, no držimo li se nepisanog hrvatskog pravilnika o tome kada o nekom izazovu treba početi razmišljati tada je početak svibnja zaista prerano za postavljanje pitanja o budućoj sjetvi recimo pšenice. To je će biti tek nakon turističke sezone u kojoj se izgleda može dobro zaraditi čišćenjem turističkih apartmana za 100 kuna na sat. Taman za kruh. U Njemačkoj.

Ali Hrvatskoj ne treba povećanje proizvodnje valjda niti jedne poljoprivredne kulture.