Hrvatska je Raj za grabežljivce i predatore, a Pakao za poštene, marljive i tihe

Ako ni zbog čega drugoga, barem zato da građani imaju osjećaj da bi netko u zemlji mogao odgovarati za silne financijske marifetluke i malverzacije koje se događaju praktički svakoga dana. Jest da je to slaba satisfakcija, jer svjedočimo pljački nevjerojatnih razmjera u gotovo svim segmentima društva i dobro je da je uopće išta ostalo od ove poharane Hrvatske. Kako financijski, tako i olujama razlupane.

Zaista, postoji li negdje još ovakva država, koju njezini ''najbolji sinovi'' tako nemilice perušaju, kao da ne postoji sutra i kao da ne postoji baš nikakva odgovornost, nikakvi zakoni? Je li Hrvatska doista postala pravi Divlji zapad, u kojoj svakojaki lokalni, a i nacionalni šerifi grabe nemilice, bez imalo srama i morala?

Čini se da jest, još od kada je stvorena u krvi, ali razmjeri ove neviđene otimačine posljednjih su godina strahovito eksplodirali, a iz usta onih koji nas vode stalno slušamo papagajsku mantru kako ''institucije rade svoj posao'' i ''nema nedodirljivih''.

I to je to? Objašnjenje? Za užas u kojemu gotovo da nema nekog HDZ-ovog moćnika koji nije zagrabio u državnu imovinu, kao da mu je poklonjena, a on Bogom dan. To je već postalo pravilo, a ne izuzetak, ta besramna otimačina ljudima koji se trude preživjeti i- nikome ništa. 

Tko je tu lud?

Sve se čini uzalud, a u konačnici tako i ispada, jer, dolazimo do zanimljivog fenomena. U okrilju vladajućeg HDZ-a doslovce se pljačka po pravim kriminalnim gabaritima, premijer uvijek istim arogantnim tonom, s ciničnim smješkom javnosti poručuje da on, dakako, ''ništa nije znao'' i da će DORH i tko li već ne, istraživati što se dogodilo, a onda, u istraživanjima javnog mijenja, taj isti HDZ iz mjeseca u mjesec osvaja najveći postotak ispitanika. Pa, tko je tu lud? Građani, ili HDZ? Rekla bih- mi, građani.

Evo, nakon gotovo dvomjesečnog štrajka pravosudnih zaposlenika, mnogima uopće nije sinulo da će država zbog toga biti doslovce blokirana. ''Futrani'' režimskim medijima, oni misle kako se tamo neki državni ''uhljebi'' (kakav uvredljiv i stupidan izraz!), kojima je zapravo dobro u životu, bez veze nešto bune, jer bi više novca.

A ne shvaćaju da su ti ljudi očajno plaćeni, da većina radi u katastrofalnim uvjetima, da su toliko pretrpani poslom da ga ne mogu stići obaviti ni za nekoliko godina, a još dodatno i potplaćeni i društveno stigmatizirani.

Ne shvaćaju da su upravo ti ljudi, te potcijenjene žene, pravi stup pravosuđa, najkritičnijeg dijela društva, koje bi se doslovce raspalo u komadiće da ga oni ne drže! Jesu li se sada u to uvjerili svi oni koji su ih godinama pljuvali, nazivajući ih neradnicima, a kojima sada stoje svi pravni predmeti, uknjižbe, založna prava, ne mogu se ni ženiti, ni rastati, propada im novac uplaćen kao polog za mnoge stvari, nekretnine?

A, ne, niste rješavali svoje stvari

Jer su baš ti ''neradnički uhljebi'' odlučili praktički moliti da im se povisi bijedna crkavica, s kojom ne mogu preživjeti. A bahati se premijer inati, dok njegovi ministri preko reda rješavaju svoje tekuće pravosudne probleme, opet uz izgovor kako ''nisu zloupotrijebili svoju poziciju''. Ne, ja sam, ili vi, koji možemo samo poljubiti zgrade sudova već dva mjeseca.

I onda, iako je sazvao sjednicu, Milanović se nije ni pojavio, iako ga je i saborski šef Jandroković na nju pozvao, čime je predsjednik također poslao poruku da niti vjeruje da će sjednica nešto promijeniti, a niti drži do Parlamenta. Uostalom, pokazivao je to i ranije, kao saborski zastupnik, nije to ništa novo. Dakle, sjednica radi sjednice, zbog forme, a ne zbog sadržaja i rješenja.

Pa tako, umjesto da se pokrije ušima zbog vlastitoga ulizištva HDZ-u, već notorni Zekanović izvosi nekakav stupidan performans kojim se izruguje Milanoviću, a koji je smiješan valjda jedino njemu. Izvodi nezrele budalaštine u trenucima dok je država blokirana, smijući se tako u lice svim tim ljudima koji traže svoje zaslužene plaće.

Briga njega, s gotovo tri tisuće eura, Zekanoviću je cijela država veliki igrokaz, u kojemu može demonstrirati svoju neinteligenciju i osobnu moralnu bijedu. Nadajmo se da mu je ovo zadnji saborski mandat i da ga više nikada nećemo gledati u tom časnom hrvatskom državnom tijelu, kojega su upravo takvi Zekanovići srozali u baruštinu i dotaknuli dno.

Ma kakva ''dvorska luda'', uvreda je to za njih

Šteta trošiti slova na njega; bilo je i ranije u Parlamentu ''dvorskih luda'', ali barem su bile inteligentne. Uostalom, dvorske su lude samo na prvu bile lude; iza njih su se krili pametni i lucidni ljudi, koji su pod krinkom ''luda'' zapravo jedini govorili kralju i dvoru istinu o njima u lice. Pa je Zekanovića nazivati ''dvorskom ludom''- potpuno pogrešno. On je više kao imela, pravi nametnik na Državnom proračunu. Na nesreću, ne i jedini.

I tako, svi oni koji su uopće vjerovali da bi se nešto moglo promijeniti ovom izvanrednom sjednicom, po tko zna koji su puta ispali naivni. A tko bi bilo što mijenjao? HDZ i njegovi trabanti, koji se uz njih šlepaju kao pomoćni vlakovi, uzimajući veliki novac i uživajući silne beneficije? Ma dajte, razum je u Hrvatskoj izgubio bitku pred silom, nasiljem svih vrsta i sveopćim grabežom različitih besprizornih likova.

To su oni koji ne čekaju ni na sudovima, ni kod liječnika, ni na fakultetima. To su oni koji su uništili sadašnjost i dobar dio budućnosti ove trpne zemlje, u kojoj svaka ''šuša'' s ceste može ismijati sveučilišnog profesora, ili vrhunskoga kirurga, samo zato jer ima neku stranačku iskaznicu. U konačnici, nevažno je čija je, bitno je da je stranačka.

Raj i Pakao

A da je manje-više sve u ovoj državi nevažno- od znanja kao kriterija, preko medija, kritika, dobronamjernih savjeta, svjedočimo intenzivno baš u ovome HDZ-ovom mandatu. Jer su u njemu urušeni svi temelji poštenja, časti, morala i skrupula. Ovo je Raj za grabežljivce i predatore, a Pakao za one poštene, tihe, vrijedne, marljive. 

I tako će i ostati, sve dok ne dođu neke nove, svježe i napredne, neindoktrinirane generacije, koje će sve ovo počistiti kao glomazni otpad. Nećemo to svi dočekati, ali uvijek ima onih koji hoće. Nije baš utjeha, ali je realno. Na koncu, sljedeće ćemo godine izlaziti na troje različitih izbora- a koga ćemo izabrati, opet će biti naš izbor. Naš uspjeh, ili naš poraz.