Hrvatska je oborila neslavni rekord: Pokazali smo da smo zaista periferija Unije

Taman nakon što smo na parlamentarnim izborima s izlaznošću od 70 -ak posto pokazali da nam važno tko upravlja zemljom, sa skromnom izlaznošću na europske izbore pokazali smo da zaista jesmo periferija Unije, potencijalno odlično ljetovalište, ali ipak - njezina provincija.

Paradoksalno, nakon mandata u kojem je Europska unija prema Hrvatskoj radi obnove i oporavka što zbog pandemije što zbog potresa usmjerila dovoljnu količinu milijardi eura (10 milijardi) na čijoj se podlozi vrti kompletan gospodarski rast zemlje i isplaćuju izdašne povišice, hrvatski građani nisu doživjeli da bi trebali glasati za svoje predstavnike u Europskom parlamentu. 

Ono što domaći birači jesu doživjeli, a i rekli su to, pa se ponavljalo u izvještajima o rezultatima izbora poput loše pjesmice jest stav da ne žele glasati na europskim izborima jer ne žele da itko od kandidata ima tako veliku - briselsku plaću. Takav  stav europskoj javnosti koju bismo vidjeli na Jadranu po mogućnosti da dođu što prije i da ostanu što dulje trošeći što više, nažalost potvrđuje staru dobru tezu o 'hrvatskom jalu' koja se objašnjava kao zavist ili zloba prema bližnjemu svomu.   

FOTO: Direktno

Nije sve u plaći

Plaća zastupnika u Europskom parlamentu prema informacijama s internetske stranice parlamenta iznosi 7853,89 tisuća eura neto, nakon što se odbiju europska davanja na tu plaću, a potom matične države zastupnika uzmu i svoj dio. Nije sve u plaći, tu su i povlastice, dnevnice za sudjelovanje na sjednicama, plaćeni putni troškovi, financiranje ureda zastupnika u domovini jer svakih pet godina moraju od svojih birača ponovno dobiti taj visoko plaćeni posao. 

No, koliko je visoko plaćen ovisi i o točki gledišta. Iz hrvatske perspektive u kojoj je neto plaća zastupnika u Europskom parlamentu gotovo šest puta veća od prosječne plaće u zemlji ta primanja djeluju većima nego iz njemačke ili same briselske perspektive u kojoj je prosječna neto plaća oko 3500 eura. 

Briselske su plaće iz Hrvatske perspektive velike jer su hrvatske plaće male, a zbog tih malih plaća više je stotina tisuća građana odselilo iz Hrvatske upravo kako bi zarađivali više. Pojednostavljeno, trgovkinji u Slavoniji plaća zastupnika u Europskom parlamentu djeluje puno puno većom nego menadžeru Mete u Dublinu. 

Europarlamentarci doista jesu percepcijski dobro plaćeni iz perspektive siromašnih članica Unije kakva Hrvatska još uvijek jest i ne toliko dobro plaćeni iz recimo danske percepcije, gdje su plaće značajno veće nego u Hrvatskoj. Cilj hrvatskog društva bi trebao biti razvoj gospodarstva zahvaljujući kojemu će plaće u Hrvatskoj rasti pa će dnevnica za boravak na sjednici Europskog parlamenta  EP)u iznosu od 350 eura djelovati siromašnije nego nam djeluje sada. 

FOTO: HINA

Nismo došli do zrelosti?

Bilo kakav gospodarski napredak Hrvatske bez Europske unije ne djeluje ni realno ni izvjesno. Dapače, hrvatski bi građani rado radili u zemljama EU, slobodno bi putovali po Uniji bez pokazivanja dokumenata, rado bi kupovali što god im treba bez da što god kupe moraju prijavljivati na carinama, rado bi uživali povlastice koje nudi bivanje dijelom EU, rado bi prodavali svoje proizvode na zajedničkom tržištu, rado bi sklapali strateška poslovna partnerstva, rado bi svoju djecu slali na školovanje u zemlje Europske unije. 

Međutim, očito nismo došli do tog stupnja zrelosti da bismo htjeli sudjelovati u odlučivanju o Europskoj uniji, vjerojatno zapleteni u stav da s 11 zastupnika niti nemamo neki osobiti utjecaj dok recimo u Sloveniji koja u EP šalje devet zastupnika očito misle da neki utjecaj imaju pa je izlaznost na izbore bila 40,99 posto. Uglavnom, na ovim smo europskim izborima pokazali da bi kao birači od EU sebi rado uzeli, ali drugima koje bismo poslali da rade za nas baš i ne bismo rado dali.

Rast desnice obilježje je ovih europskih izbora: Propala je politika 'sanitarnog kordona'

Međutim, nema dobivanja bez davanja i zato je umjesto da jalno razmišljamo kako nikome ne želimo dati visoku europsku plaću možda svrsishodnije razmišljati što mi želimo da zastupnici iz Hrvatske u Europskom parlamentu rade. Ako odrade ono što nam treba tada im nećemo zagledavati u plaću, no da bismo znali što od europarlamentaraca želimo prvo bismo nakon eto 11 godina članstva u EU o toj zajednici konačno morali početi ponešto i učiti.