Hrvatska glupost se ne umara: Jesu li djeca Arkana i Šešelja zbrinuta ili im treba zaposlenje?

Odmah nakon dobivanja izbora 2000. "trećejanuarska" družina krenula je s političkim revanšizmom. Rasturene su obavještajne službe, diplomacija i vojska, a tajni podatci iz arhiva Franje Tuđmana i Gojka Šuška dani su stranim novinarima i obavještajcima.

Tada započinje i lov na generale koji je neumorno podupirala domaća haaška peta kolona u politici, medijima i civilnom sektoru. Kriminalizacija Domovinskog rata i relativizacija krivnje postaju glavna obilježja "trećejanuarske" Hrvatske. 

Uspostavljeno je jedno duhovno-političko ozračje bezuvjetnog pokoravanja stranim centrima moći. Slična je politika nastavljena i kasnije pa se tako Ivo Sanader hvalio time kako je hrvatski nacionalizam sveo na bezopasnu mjeru. 

FOTO: HINA

Samorazgradnja

Umjesto jačanja orijentacije prema srednjoj Europi Hrvatska se ponovno – u geopolitičkom, kulturološkom i sigurnosnom smislu – gura na Balkan, tj. područje bivše Jugoslavije uz rehabilitiranje starih komunističkih i jugoslavenskih mitova. Kroz cijelo ovo razdoblje možemo pratiti i ponovno jačanje velikosrpske ideologije u Hrvatskoj.

Ono se manifestira na različite načine, od toleriranje četničkih spomenika na istoku Hrvatske, preko financiranja četničkog spomenika u Srbu do toga da je bivši obavještajac tzv. SAO Krajine u Ministarstvu kulture odlučivao o potporama knjigama. Nedavno smo doznali da je proračunskim novcem u Kragujevcu tiskana i knjiga "Krajina" koja izjednačava Franju Tuđmana i Milana Martića.

O četničkim dernecima prije pravoslavnog Božića bolje ni ne govoriti. I izvješća SOA-e potvrđuju jačanje četništva u Hrvatskoj. Sve to ne bi bilo moguće bez beogradske agenture u političkim strukturama i državnim institucijama. Onim institucijama koje su Savi Štrpcu priznale mirovinu i za one godine kad je ratovao protiv hrvatske države. Ovakve poteze možemo vidjeti jedino u državi koja se samorazgrađuje. 

FOTO: Screenshot 

Medijska okupcija

Sve što se u Hrvatskoj događa koordinirano je s politikom tzv. srpskog sveta koja i dalje aspirira na hrvatske teritorije. Ako se aktualni ministar obrane Miloš Vučević naslikava u spotu sa zastavom tzv. Republike Srpske Krajine, ako bivši šef BIA-e i ministar policije i obrane Aleksandar Vulin poručuje da tzv. srpski svet podrazumijeva jedan državni prostor, a najvažniji srpski geopolitičar crta karte kojima amputira velike dijelove hrvatskog teritorija, onda je jasno da velikosrpske ambicije prema Hrvatskoj i dalje žive. 

Za sada se očituju kroz kulturnu agresiju na Hrvatsku (napadi na hrvatski jezik, svojatanje dubrovačke književnosti), dekapitacijsku politiku prema Hrvatima Bunjevcima i Šokcima u Srbiji i informacijsko-propagandni rat protiv Hrvatske koji se vodi u inozemstvu (strateško klevetanje hrvatskog naroda), ali i u medijima. Pritom je svih ovih godina bilo simptomatično da su hrvatski mediji nerijetko iznosili iste optužbe protiv Hrvatske kao i oni srpski.

No, kad se vidi vlasnička struktura hrvatskih medija onda sve postaje jasno. Naime, golem dio medijskog portfelja u vlasništvu je srbijanskog kapitala. Ovaj smo tjedan doznali i to da sin ratnog zločinca Milana Martića, Duško Martić, ima istaknutu funkciju u firmi koja je vlasnik Nove TV i N1. I pritom taj ima iste velikosrpske stavove kao i otac. Do tu smo, dakle, došli: tamo gdje Mile Martić stao kad je kazetnim bombama napadao Zagreb, sin nastavlja kao gubernator medijski okupirane Hrvatske. Demonstracija moći je očigledna.

Nad Hrvatima u Vojvodini napravljen je genocid za koji nitko nije odgovarao, a tiho traje i danas

Sin je čak držao predavanja hrvatskim komunikacijskim stručnjacima. Umjesto tenkovske okupacije provodi se medijska. Nakon svega vrijedi se zapitati jesu li djeca od Željka Ražnatovića Arkana i Vojislava Šešelja zbrinuta ili i njima treba nekakvo zaposlenje? Inkluzivna i ekumenistička Hrvatska i njima bi mogla osigurati neku sinekuru. Ako je velikosrpska orijentacija "komparativna prednost" u današnjoj Hrvatskoj bilo bi diskriminatorno ne zbrinuti i ovu dvojicu talenata. Velikosrpska ideologija je kao i glupost, nikada se ne umara. A ne umara se očito niti hrvatska politička glupost.