Hrvatska dočekuje recesiju s jednom od najnižih stopa zaposlenosti u EU, treba li nas to brinuti?

Informacija koja većinu država EU drži u stanju zadržavanja daha u Hrvatskoj djeluje nedovoljno osviješteno. Gospodarstvo je u recesiji kada dva kvartala zaredom pada bruto društveni proizvod i ekonomska se klima pogoršava što podrazumijeva sve one negativne trendove popu pada realnog dohotka, rasta nezaposlenosti, pada industrijske proizvodnje, koji će zahvaljujući rastu kamatnih stopa biti popraćeni skupljim zaduživanjem i izvjesno je suzdržanijom potrošnjom kućanstava. Kome će se u takvom scenariju prodavati svi proizvodi i usluge čije su cijene posljednjih mjeseci uzletjele penjući se po spirali inflacije ostaje upitno, ali u konačnici recesija koja se najavljuje poslužit će tome da na bolan način presiječe inflaciju. 

Koliko bi recesija mogla biti bolna za Hrvatsku? U tjednima pred nama neće biti ekonomiste koji će na ovo pitanje ostati nijem. Svi će nešto komentirati i predviđati, a oni koji su prije svega nekoliko tjedana govorili kako recesije neće biti već će naći neki razlog da objasne kako su se okolnosti promijenile. 

U međuvremenu vlast će nas pokušati uvjeriti da će nam biti bolje nego drugima u Europskoj uniji, da ćemo osigurati dovoljno energenata i da se mi ne moramo "uhvatiti za ruke i držati se zajedno" što je njemački kancelar Olaf Sholtz poručio svojim građanima. 

U Hrvatskoj je navodno toliko dobro da nam je Europska unija zbog prebrzog gospodarskog oporavka od pandemije smanjila iznos dostupnih bespovratnih sredstava sa 6,3 milijarde na 5,5 milijardi eura nakon čega je premijerov savjetnik Zvonimir Savić rekao kako su to očekivali pa su ubrzali trošenje europskog novca kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Ubrzanje su proveli tako što su poduzetnike šokirali pozivom da se natječu za bespovratni novac namijenjen digitalizaciji izbacivši iz Poziva cijelu informatičku industriju, a otkad je premijer Andrej Plenković u veljači dobio produljenje roka za iskorištavanje novca namijenjenog obnovi nakon potresa nisu zabilježeni veći potrošački pomaci. Država čije gospodarstvo vapi za podizanjem konkurentnosti na svim razinama svojim birokratskim odlukama stvara usko grlo u kanaliziranju EU novca do onih u čije poslovanje bi trebao biti uložen. 

Za pola godine kunu ćemo zamijeniti eurom i vlast će nas nastojati uvjeriti da će nam zahvaljujući tome biti manje loše jer će zbog manjeg valutnog rizika i rizik zemlje biti manji pa će slijedom toga i krediti ako poskupe poskupjeti manje nego bi poskupjeli kad ne bismo uveli euro. Statistički Hrvatska se odlijepila od dna Europe po paritetu kupovne moći zahvaljujući tome što je mnogo ljudi iselilo pa svako mjerilo po glavi stanovnika daje statistički bolji rezultat. 

No, jedno statističko mjerilo ne laže i s njime u europskoj obitelji dočekujemo recesiju. Riječ je o podatku koji nam govori o zaposlenosti. Hrvatska je u Europskoj uniji među onim članicama u kojima je najmanje ljudi u odbi od 25 do 64 godine zaposleno. Stopa zaposlenosti u Hrvatskoj je u 2021. godini iznosila 68,2 posto i ispod je prosjeka Europske unije koji je iznosio 73,1 posto. Najavljujući podizanje kamatnih stopa u rujnu Europska centralna banka između ostalog se pozvala i na visoku zaposlenost u Europskoj uniji zahvaljujući kojoj smatraju da građani mogu podnijeti poskupljenja njihovih dugova. Hoće li uvođenje eura biti dovoljan amortizer za podizanje kamatnih stopa ili ćemo recesiju uzrokovanu prvenstveno energetskom krizom dočekati bolno osvještavajući činjenicu da u Hrvatskoj zapravo premalo ljudi radi. Zaposlenost je niža nego u Hrvatskoj tijekom 2021. bila samo u Španjolskoj, Grčkoj i Italiji, a prosjek zaposlenosti Unije ponajviše su podigle Nizozemska sa zaposlenošću od 81,7 posto te Švedska i Češka sa 80,8, odnosno 80 posto. 

Iako recesije ne traju dugo i prema analizi recesija u posljednjih 70 godina prosječno trajanje razdoblja ekonomskog pada je 11 mjeseci dok ekonomske ekspanzije traju i šest puta dulje za recesiju koja nam se sada najavljuje predviđa se da bi mogla biti izrazito umarajuća – blaga, ali dugotrajna. S time barem imamo iskustva. Nakon kraha financijskog tržišta i velike krize koja je pogodila svijet 2007. i 2008. godine Hrvatska je u recesiju zakoračila 2009. i nije se izvukla narednih šest godina dok je vrijeme ekonomskog pada u ostatku Europe trajalo kraće. Hoće li se isti scenarij s neznatno promijenjenim ulogama odigrati ponovno?