Hrvati su pokazali vrlo mali, a ne vrlo velik interes za narodnom obveznicom

Iznos od 12.867 eura službena je brojka koji je objavilo Ministarstvo financija i predstavlja medijalni iznos svih uplata što znači da je pola građana uplatilo manje, a pola građana više od tog iznosa. Takav rezultat prve prodaje državnih obveznica hrvatskim građanima protumačen je kao njihov veliki interes za njihovu kupnju. Zato što je uplaćeno puno novca, čak 1,34 milijarde eura. 

Međutim ukupna količina novca posuđenog državi u ovom je slučaju pogrešna mjera za određivanje je li interes bio velik ili malen. 

Želimo li biti precizni, tada je mali broj bogatih građana pokazao velik interes za posuđivanjem novca državi. Općenito, građani su pokazali mali interes za ulaganjem u narodnu obveznicu jer je u tom investicijskom pothvatu sudjelovalo manje ljudi nego što stanovnika imaju primjerice Slavonski brod (45.005) ili Pula (52.220), dok je broj ljudi koji su uložili više od 12.867 eura po osobi usporediv s brojem stanovnika Koprivnice (22.262) ili Vukovara (22.255). 

Poigramo li se još malo s brojevima stanovnika pojedinih dijelova Hrvatske i brojem kupaca narodne obveznice, u elitnom zagrebačkom kvartu Gornji grad – Medveščak, čiji su dio Pantovčak, Zelengaj, Tuškanac, Jelenovac i Šalata, stanuje 25.325 ljudi tek nešto više nego što je bogatijih kupaca narodne obveznice. 

U financijskim krugovima neslužbeno se može čuti da se najveće pojedinačne uplate kreću između dva i pet milijuna eura pa je medijan svih uplata već spomenutih 12.867 eura prilično sitan novac u usporedbi s izvjesnim najvećim pojedinačnim uplatama. Nemoguće je procijeniti koliko je ljudi izdvojilo deset puta više od medijana što bi bilo 128 tisuća eura ili stotinu puta više od medijana što bi bilo 1,28 milijuna eura, no izvjesno je da je riječ o ne više od desetak tisuća ljudi. 

Kako god okrenuli tu računicu politička akcija s narodnom obveznicom je pokazala da je zapravo malo ljudi za nju zainteresirano, bilo zato što nemaju viška novca za koji su sigurni da im neće trebati u naredne dvije godine ili manje vjerojatno zato što ga ne žele posuditi državi. 

Mali broj bogatih ljudi ostvarit će solidnu zaradu na svojem ulaganju i zadržimo li se u ekonomskim okvirima to je za njih odlično. Međutim, ono što politički nije odlično je što premijer Andrej Plenković, upravo sada kada su kamate na dugove, odnosno prinosi na obveznice počeli rasti zbog pooštravanja makroekonomske politike globalno i u eurozoni, odlučio zaradu usmjeriti prema malom broju bogatih ljudi zakinuvši mirovinske fondove drugog stupa, odnosno sve hrvatske buduće umirovljenike za taj prinos. 

Dodatno, predsjednik udruge Glas poduzetnika Hrvoje Bujas nije daleko od istine kada stavljajući u kontekst narodnu obveznicu kaže da je država zapravo za potrebe refinanciranja svojih dugova uzela od građana 1,3 milijarde eura stavljajući taj novac izvan optjecaja pa time i izvan investicija u poduzetništvo na dvije godine nastavljajući tako održavati status quo.