Hoćemo li imati još jedan dokaz da živimo u banana državi s Ivicom, susjedom iz dvorca?

Državno odvjetništvo u svih tih šest godina unatoč dodatnim milijunima eura dobivenim za istragu protiv Ivice Todorića ne uspijeva podići održivu optužnicu i dokazati mu kriminalne radnje za koje ga je državna uprava pod vodstvom isprva Ante Ramljaka grleno optuživala, huškajući javnost da podrži namjeru vlasti da istjera Todorića iz vlasništva Agrokora nakon što je Andreja Plenkovića htio zamoliti za državno jamstvo za novi zajam potreban za refinanciranje dugova.

U svojem svježem nastupu Ivica Todorić nije nužno sasvim 'na zemlji'. Tvrdnjom kako njegov Agrokor "nikad nije sudjelovao ni u jednoj privatizaciji", a gotovo sve tvrtke koje je kupio je to napravio od države, ostavlja dojam da zapravo ne zna o čemu govori. Izjavama kako skromno živi i nema velike troškove osim kuće koja ga puno košta, a znamo da je još uvijek jedini građanin Hrvatske koji zapravo živi u dvorcu i kako mu prijatelji financijski pomažu djeluje kao odcijepljen od stvarnosti u kojoj je medijan plaće hrvatskog radnika 6500 kuna.

Polovicom misli u svijetu mašte i snova Ivica Todorić na izmaku 2022. godine ne odustaje od priče u kojoj je šest godina ranije s Agrokorom, koji je drastično kasnio s plaćanjima najmanje polovici svih svojih dobavljača, sve bilo bajkovito sjajno, samo su njega razvlastili, valjda isključivo iz zlih namjera.

Nije problem u Ivici Todoriću. On je poduzetnik starog kova koji je, reći će njegovi generacijski vršnjaci, jednu savršeno vertikalno integriranu kompaniju koja je mogla biti zlatna žila hrvatske ekonomije vodio preko koljena poput omanjeg obrta ne razumijevajući svijet oko sebe. Problem je u hrvatskoj državi i njezinim institucijama, jer one su ponajviše osramoćene Todorićevim nastupima, pa i sama institucija hrvatske Vlade na čijem čelu i dalje kormilari Andrej Plenković.

Te institucije nisu uspjele u šest godina dovesti Todorića i njegov menadžment na optuženičku klupu za kriminal koji su mu glasno i nedvosmisleno kačile oko vrata, i taj njihov neuspjeh njemu širom otvara vrata da ih proziva za što god ih želi prozvati, i da Andreja Plenkovića optužuje za što god da mu padne na pamet.

Plenković je odlučio svojoj mladoj vlasti kupiti vrijeme

Na proljeće 2017. godine Vlada Andreja Plenkovića je oduzela Agrokor Ivici Todoriću umjesto da mu sliježući ramenima poželi sreću u traženju modela financiranja i time riskira vlastiti politički pad zbog moguće destabilizacije najvećeg poslovnog sustava u zemlji. Plenković je odlučio svojoj mladoj vlasti, budući da je na čelu Vlade bio svega pola godine, kupiti vrijeme potezom koji je poništio sve zakone ekonomskog liberalizma uz glasan pljesak čete liberala presretnih činjenicom da ih država svojim djelovanjem spašava.

Zato danas mnogi i drže Andreja Plenkovića odgovornim za budućnost Fortenove kao sljednice Agrokora, iako za poslovanje kompanije odgovaraju njezini vlasnici i menadžment. Andrej Plenković bi politički trebao odgovarati za oduzimanje Agrokora njegovu legitimnom vlasniku Ivici Todoriću ispaljujući na njega optužbe koje šest godina kasnije ne uspijevaju dobiti svoju potvrdu u hrvatskom pravosudnom sustavu. I to je Plenkovićev neuspjeh za koji bi trebao odgovarati i u nekom suvislom političkom sustavu čak i ponuditi ostavku ako državno odvjetništvo ne bude uspješno u progonu Ivice Todorića, jer mu je vlast kompaniju oduzela uz vrlo ozbiljne optužbe za kriminal.

Pokažu li se te optužbe nedokazivima, a politička pozicija Andreja Plenkovića nedodirljiva, imat ćemo još jedan dokaz da živimo u banana državi  s Ivicom, susjedom iz dvorca koji bi kako zvuči uskoro mogao zatražiti humanitarnu pomoć svojih sugrađana.

Totalno ga možemo zamisliti kako govori kako ima pravo na neku – desetinu.