Hoće li stručni i kompetentni jednoga dana vladati Hrvatskom?

Kada bismo proveli jednu sustavnu stručnu analizu hrvatskih političara koji su sjedili u ministarskim foteljama i udobnim klupama Hrvatskog sabora, ostali bismo zaprepašteni činjeničnim stanjem stvari. Našlo bi se tu kojekakvih primitivnih seoskih baraba i moćnika, kamiondžija i vozača viljuškara, političkih uhljeba iz vremena omladinskih organizacija, osoba koje su, poput bivšeg ministra Jovanovića, još  kao studenti našli svoje prvo zaposlenje u elitnim saborskim klupama.

Rijetki su političari za koje bismo s ponosom mogli reći da su bili oličenje stručnosti i kompetentnosti. O moralnoj vertikali u politici, bolje je da i ne govorimo. U četvrt stoljeća djelovanja Hrvatskoga sabora, koliko mi je poznato, samo se pjevač Miroslav Škoro odrekao plaće i saborskih beneficija, a novac donirao za KBC Osijek.

Činjenica da je velik broj političkih moćnika iz gotovo svih stranaka zbog političkih malverzacija završio iza rešetaka, trebala bi izazvati nešto više zabrinutosti nego što je to sada slučaj. 

Svi ti ljudi, od Sanadera, Fiolića i Čehoka, do Bandića, Sabe i Marine Lovrić Merzel izabrani su na demokratskim izborima. Uzme li se u obzir nepovjerenje koje vlada među građanima u hrvatsko pravosuđe, razumljivo je  da se nakon svake uhidbe  nekoga od značajnih hrvatskih političara nameće pitanje o motivima koji stoje u pozadini  ovih "ad hoc-procesa". 

Sukladno Heideggerovoj fenomenologiji, bit će nam zanimljivije ono što je ostalo skriveno u pozadini, od svega što nam se nakon spektakularnih hapšenja plasira u javnost kao stvarno stanje stvari. Slično pravilo vrijedi za nedodirljive političare protiv kojih još nije pokrenut kazneni postupak, iako nad njihovom glavom permanentno visi Damaklov mač upletenosti u različite financijske malverzacije.

Imamo dovoljno razloga za skepsu u bolju budućnost. No, postoji i nada da će jednoga dana građani postati svjesni svoje odgovornosti za vlastitu budućnost pa možda  na izborima ipak odlučiti drugačije.

Pitanje koje se pri analizi postojeće političke garniture neminovno nameće glasi: je li moguće izabrati za političare stručne i kompetentne, moralne i čestite osobe? 

Jedan od najvećih problema svakako je da političke vrhuške sve čine da ostanu na vlasti, pa raspoloživi novac, umjesto na investicije, troše na političku propagandu kako bi još jedan mandat dobili povjerenje desperatnih građana. Razvidno je da sve veću moć u demokraciji preuzimaju raznorazne PR agencije koje nude neobično prozirnu analitiku po kojoj vrijedi pravilo iz samoupravnog socijalizma "ništa nas ne smije iznenaditi".

Uvjerenje da ne možete ostati iznenađeni jamče vam agencije koje imaju za sve rješenje i objašnjenje. Potreban je samo vaš novac, sve ostalo ide po planu. Nije bitno kakav je vaš politički profil, sve se može prikazati na način da bude biračima atraktivno i prihvatljivo. Pa čak i ako ste iza rešetaka, PR stručnjaci će sve odraditi da uvjere građane kako živimo u totalitarnim vremenima u kojima su pošteni iza rešetaka, a mafijaši drže ključeve države riznice, bilo to izravno ili neizravno.

Osobno me raduje da je gospodin Karamarko odlučio novac, namijenjen za predizbornu kampanju, dati uglednom njemačkom ekonomskom institutu IFO iz Münchena, umjesto da ga dade nekoj od hrvatskih razvikanih agencija za ispitivanje javnoga mnijenja i političku analitiku milenijskoga obilježja. 

U vremenu krize, kada je voda došla do grla, razumljivo je da politiku treba voditi po naputku stručnih i kompetentnih osoba. Možda na prvi pogled izgleda utopično da je u suvremenoj demokraciji moguće ostvariti staro dobro Platonovo načelo pravednosti te postaviti prave ljude na odgovarajuće mjesto.

Romanu Abramovichu to nije problem kada je u pitanju stvaranje moćnog nogometnog kluba, bio to londonski Chelsea F.C. ili pak moskovski CSKA. Dovoljno je pronaći vrhunskog nogometnog trenera, izdašno ga platiti i prepustiti mu autonomiju u pogledu odabira i kupovine igrača. Na treneru je kako će posložiti sve stvari da dobije prave igrače na svim pozicijama.

U politici je situacija daleko složenija. Političar koji kaže da je spreman preuzeti odgovornost, svjestan je kako je upravljanje državom moguće samo uz pomoć stručnih i kompetentnih osoba. No dobro je da smo, nadam se, dovedeni u situaciju da nam svoje mišljenje o gospodarskom oporavku i izlasku iz krize neće davati razvikani stručnjaci iz agencija kao što su IPSOS PLUS, MILLENIUM PR i njima slične pojave tranzicijske demokracije u Hrvatskoj.