Hoće li obnova Zagreba postati nova hrvatska korupcijska meka?

Među najintrigantnijim pitanjima je, naravno ono – koliko će koštati sanacija zagrebačkog potresa čije je potresne posljedice najuspješnije umanjila druga nevolja – karantena uzorkovana pandemijom korona virusa. Prva procjena materijalne štete prezentirana tako da obilježi mjesec dana od potresa iznosila je 42 milijarde kuna što je tada opisano kao 'šokantno visok iznos'. Stručnjaci s Građevinskog fakulteta, izvijestili su mediji, u suradnji s europskim kolegama ocijenili su između nekoliko procjena štete da bi ta od 42 milijarde kuna mogla biti – realna. 

U zemlji u kojoj polovica radnika prima plaću manju od šest tisuća kuna jer to je medijan plaće u domovini malo tko može imati realnu percepciju iznosa od 42 milijarde kuna. To je tek nešto manje od ukupnog iznosa novca koji u godinu dana država ubere naplaćujući PDV, to je dvostruko više od godišnjeg troška na sustav javnog zdravstva, to je trećina državnog proračuna za godinu dana. Naravno, svima je djelovalo kao jako puno. Međutim, taj 'šokantno ogroman iznos' možemo pospremiti u povijest. 

Stigao je novi. Nedavno je materijalna šteta zagrebačkog potresa procijenjena na 86 milijardi kuna. Dvostruko više od prve procjene. Pozivanjem na taj iznos zatražena je pomoć iz Fonda solidarnosti Europske unije. Vlada Andreja Plenkovića je zatražila tu pomoć. 

Vrijednost zagrebačke štete je udvostručena. Nije to neobično za Zagreb. U Zagrebu je sve skupo. Pola milijarde kuna koštat će žira koja vozi na brdo do čijeg se vrha uglavnom uspješno stiže i pješice. U Zagrebu je sve skuplje nego bi se isprva moglo pomisliti da će biti. U Zagrebu nije neobično naletjeti na pronevjeru više stotina tisuća kuna u nekoj osnovnoj školi, u Zagrebu nije neobično plaćati nadstrešnice na autobusnim stajalištima neobično skupo, u Zagrebu nije neobično mnogo toga.

Stoga nije neobično niti to da se procjena zagrebačke štete od potresa sa šokantnih 42 milijarde kuna više nego udvostruči na 86 milijardi kuna i da se na valu nužne pomoći nesretnim ljudima dogodi – tko zna što. Možda nova korupcijska meka? Nešto poput torbara u kuponskoj privatizaciji koji su hodali novostvorenom Hrvatskom kupujući od ljudi za male iznose udjele u kompanijama kojima su potom postali velikim vlasnicima? Torbare se nekretnine u potresenom Zagrebu. Kome će u konačnici država pomoći u obnovi potresom uništenog? Onima koji to ne mogu sami sanirati ili onima koji mogu, ali su zbog potresa nesigurne građevine jeftino kupili da oslobode prijašnje vlasnike toga tereta, a uskoro će profitirati od državne pomoći? 

Je li ovo suludo pitanje? Bilo bi, da kojim slučajem živimo u Finskoj u kojoj tek 22 posto građana smatra da je korupcija široko rasprostranjena. Međutim, Zagreb je glavni grad Hrvatske, zemlje u kojoj je 97 posto  građana u anketi koju je nedavno provela EU ocijenilo da je korupcija široko rasprostranjena. 

Hrvatska je prva na listi u EU. Po percepciji rasprostranjenosti korupcije. Cipar i Grčka imaju neznatno bolji rezultat od 95 posto. 

U istraživanju su se tražili odgovori o općoj percepciji korupcije u javnim institucijama i poslovnom sektoru, učinkovitosti vlade, pravosuđa i institucija koje se s korupcijom moraju boriti, ali i osobnim iskustvima s korupcijom. 

Korupcija nije virtualna. Stvarna je. Kao i percepcija o njoj. A korupcija je tamo gdje je novac, a ne tamo gdje ga nema. I zato je u vremenu pred nama obnova Zagreba mjesto i proces na kojem se dokazuje bitka protiv korupcije. Jer ta je bitka za sada zaista sasvim – virtualna. Riječ je o službeno – 86 milijardi kuna koje će se potrošiti na obnovu Zagreba. Transparentno?