Hoće li novi migrantski val destabilizirati Europu?

Godine kasnije donijele su nijansiraniji pristup. Ideje koje su se ranije povezivale samo s Viktorom Orbanom postale su posve legitimne u javnome prostoru.

Nisu naučene lekcije

Danas se sve više govori o neuspjehu politike multikulturalizma i vrlo lošoj integraciji afroazijskih migranata. Predgrađa mnogih velikih gradova danas su preslika Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Samo u Francuskoj imamo oko 800 no-go zona u koje teško ulazi i policija. O razmjerima problema u Švedskoj, koja se pretvorila u poprište obračuna kriminalnih imigrantskih bandi, sve više pišu i tzv. mainstream mediji. Neke se činjenice jednostavno više ne mogu skrivati.

Posljednjih godina formalno se vodi restriktivnija useljenička politika, a čak se javljaju i ideje o primjeni modela gastarbajtera. Tako bi se nakon svršetka radnog vijeka migranti vraćali u domicilne zemlje. No čini se da od toga ipak nema ništa. Iz primjera (sjevero)zapadnih zemalja očito se nije naučila nikakva lekcija. Ogrezla u dekadenciji i kulturi smrti, što rezultira demografskom katastrofom, Europa nastavlja istim stopama. Ekonomski progres proglašen je božanskom vrijednošću zarad koje će se, ako je potrebno, potpuno uništiti europski identitet.

U devet mjeseci 2022., u usporedbi s prošlom godinom, prema izvješću Frontexa naglo je porastao broj ilegalnih odlazaka u Europu. Broj je dosegnuo razine koje nisu viđene još od 2016. godine. "U devet mjeseci ove godine, prema preliminarnim izračunima, otkriveno je gotovo 228.240 neregularnih ulazaka u Europsku uniju. To predstavlja porast od sedamdeset posto u usporedbi s istim razdobljem prošle godine i najveća je zabilježena brojka od 2016." navodi se u izvještaju agencije Frontex.

Što (ne)smeta globalističkim strukturama?

Svojedobno se tvrdilo da migranti ne žele u Hrvatsku jer je ovdje loša ekonomska situacija. No sada se pokazuje kako se radilo o zavaravanju i(li) manipulaciji. Ekonomska situacija u Hrvatskoj daleko je privlačnija nego u mnogim zemljama odakle migranti dolaze. Broj strane radne snage rapidno se povećava posljednjih godina, a izvršna je vlast širom otvorila vrata stranim radnicima ukidanjem kvota. Dovoljno je pogledati Zagreb. Glavni grad Hrvatske osjetno se mijenja. Pitanje je samo gdje je granica kada će se sigurnosna slika grada krenuti mijenjati na gore.

S jedne strane globalističke strukture strane radnike tretiraju kao "rezervnu armiju kapitala", a s druge se nekršćansko stanovništvo nastoji iskoristiti za uništavanje ostataka europskoga kršćanskog identiteta. Globalističkim strukturama, kao što smo vidjeli prošle godine, smeta sam spomen Božića u javnoj komunikaciji. No očito im ne smeta šerijat koji je zauzeo brojna predgrađa velikih europskih gradova.

"Bilo koja razumna politika imigracije i integracije uzela bi u obzir da, premda ovaj europski brod može katkad spasiti neke ljude iz mora koja nas okružuju, postoji trenutak – kad primimo previše ljudi na brod, primimo ih prebrzo ili primimo one s lošim namjerama – u kojem ćemo prevrnuti jedini brod koji mi, narodi Europe, imamo", piše Douglas Murray u knjizi Čudna smrt Europe.

Društvo posljednjih desetljeća Zapadnoga Rimskog Carstva sv. Augustin opisao je kao sebično društvo koje je bilo zaokupljeno jedino vlastitim zadovoljstvima i življenjem za sadašnji trenutak. Dekadencija na današnjem Zapadu savršeno je usporediva s onom u vremenu propasti Rimskog Carstva. Tadašnje rimsko društvo izgubilo je kohezijsko tkivo kao što ga gubi i današnje zapadno društvo koje se s neviđenom mržnjom obračunava s kršćanskom kulturom i tradicijom.

Kao što su tada barbari napadali granice Carstva (što se pokušavalo spriječiti gradnjom limesa kao što se danas podižu ograde, žice i druge fortifikacijske prepreke),  a s vremenom postojali i načelnici pojedinih provincija, tako i se i današnji Zapad suočava s migracijama koje potpuno mijenjaju lice i identitet mnogih europskih država i naroda.

Za (sjevero)zapadnu Europu možda je već danas kasno, a hoće li srednjoistočna očuvati svoj identitet ili također upasti u žrvanj samoukidanja – ostaje nam vidjeti.