Hoće li nam opet protestni lutajući glasovi birati vlast?

Imamo i mi političke zvjezdice koje bi bez novih tehnologija vjerojatno široj javnosti ostale nepoznate. Za koga bi to bilo dobro ili loše, različito će se ocjenjivati. Pernar i Kolakušić su siguran dokaz kako se uz moderne tehnologije možete zateći u sabornici, odlučivati o ozbiljnim pitanjima. Vođenju države. Čak i krizama. A može se i do EU parlamenta. Neki, nakon sto se dobro udome, ušute. Nesmetano uživaju u benefitu. Možemo biti zadovoljni ako ne nastane veća šteta. A je li štete bilo? Može li ona biti veća? Baš poslije sljedećih izbora.

Znamo li tko je Aleksis Cipras? Grčki premijer (2015. - 2019.) iz koalicije grčke ljevice. Syriza je nova nada kratkog sjaja. Pa povratak na staro. Talijanski pokret Pet zvjezdica koju je osnovao komičar Beppe Grillo suprotstavljao se korupciji, zalagao se za izravnu demokraciju, sve uz pomoć internetskog poduzetnika Gianroberta Casaleggia. Očekivani odgovori na gospodarsku krizu, krizu povjerenja u institucije, zasićenost učmalim strukturama koje su izgubile povjerenje. Traže se novi putevi, nova rješenja, nova lica. Koja naravno nisu nužno bolja. Ali, dok se dokaže...To su procesi koji prije 10 ili više godina nisu bili lako zamislivi. Danas  je drugačije.

Ako je suditi prema relevantnim istraživanjima raspoloženja birača koji stalno traže svoju političku opciju, ali je nikako ne mogu pronaći. Znači li to da taj dio biračkog tijela ne zna što želi ili je problem u tim političkim opcijama, odnosno strankama koje se pojave, otplešu jednu izbornu sezonu i nestanu s političke scene nakon što akteri ostvare svoje osobne ambicije? 

Kao i obično, istina je negdje između, s tim što bismo ovom prilikom mogli reći kako je ipak bliže onoj drugoj pretpostavci koja bi se mogla opisati i kao nemoralne ponude lakovjernim biračima. Prisjetimo se ponovo dosadašnjih protestnih pokušaja. Sjetimo se pravaških stranaka koje su nezadovoljne Đapićevim utapanjem u politiku centra tražile svoj desniji put. Izgledalo je da će preživjeti uz liderstvo Ruže Tomašić. A onda na scenu stupa tipični hrvatski obrazac. Još se podijelili i nestali. Šteta, slagali se s njima ili ne. Treba stranka desnija od HDZ-a. Ruža Tomašić je u Bruxellesu i kaže da će se sljedeće godine vratiti kući. Vidjet ćemo hoće li je sirenski zov vratiti u domaće vode.

Nije puno bolje ni na ljevici. Od nezadovoljnika na lijevoj strani političke scene nastali su Laburisti. Plesali jednu sezonu, članovi obitelji se snašli , sindikalni Lesarov bunt nestao. Vuljanović otišao u Europski parlament, kratko ali slatko.  Milanovićeva visoko podignuta ljestvica otjerala Holly s ekološkim aktivistima. A onda su zelenu boju zamijenili crvenom, a ljestvicu ponovo pomaknuo Čačić. Živi Zid su neki pokušali usporediti s Pokretom Pet Zvjezdica. ali ih podijelila briselska plaća. Sudbinu Mosta koji je odlučio o sudbini jedne vlade, izazivao izbore, tek ćemo vidjeti. 

Njihova šarolikost nije im nudila mirnu transformaciju. Od Bulja koji se kune u državotvornost i Tuđmana do gradonačelnika Primoštena koji nije vidio razloga za Ulicu Franje Tuđmana. Sad im je sudbina u novim licima. Ali, ne treba zaboraviti koju su dinamiku donosili političkoj sceni. I je li bila skupa ili korisna. Sada, za ove izbore opet imamo nove protestne pokušaje. Stranka s imenom i prezimenom pravi je eksperiment. Od desnice do ljevice, imena i prezimena. Od Dalije Oresković do konzervativnih bivših Mostovaca.  Neke bi poželio Stipe Šuvar, a neke Ante Đapić , a neke svi. Pa kako bude. 

Kako god bilo, čeka nas zanimljivo političko razdoblje. Politička scena nalik je na arenu. Neki bi kao klaunovi mogli dobiti pljesak, a drugi glas. Pravo je pitanje što nakon svih tih iskustava, a nijedno nije dobro, tjera ljude da svoj glas daju protestnim opcijama. Zar smo tako malo naučili iz slučajeva Živog zida,  Kolakušića,Mosta ..? Očito u svakom društvu postoji  kritična masa koja se nada da bajke nisu samo bajke i da je moguće ostvarenje ideala koje oni sanjaju. Realnost zna biti bolna, a neki ljudi bijeg od stvarnosti traže u iluzijama. Samo, kad odlučujemo o sudbini svoje domovine, valjalo bi se uozbiljiti .