Hoće li Marica ostati bez čokolade?

Prokuristica Kraša, Marica Vidaković u vrtlogu je još jedne od svojih bitaka koje su joj u javnosti priskrbile brojne epitete, uglavnom one koji ukazuju na to da se te gospođe treba bojati, pred njom se pokloniti, njoj se ne zamjeriti i svakako joj se pokoriti, nikada joj protusloviti. Zauzvrat Marica Vidaković štiti i čuva Kraš i njegove radnike, njih 2500. I tako već nekoliko desetljeća.

Glavno je pitanje danas u čijim će rukama završiti Kraš, no odmah do njega je i pitanje hoće li se Krašev ESOP, program radničkog dioničarstva, raspasti pod pritiskom izvrsne financijske ponude za dionice? Je li došlo vrijeme da se unovči čokolada danas, baš kao što je prije četiri godine bilo vrijeme za unovčavanje duhana u Istri?

Marica će u potpunosti ostati bez čokolade samo ako ESOP sasvim padne. Ako u slučaju dobre ponude radnici odluče svoje dionice prodati.

Radnici su na skupštini ESOP-a, naime, odlučili da neće zajedno s Pivcima ići u preuzimanje kompanije i poručili da oni za to nemaju novca. Iduća njihova velika odluka je – hoće li prodati. I kome? Mesna Industrija Braća Pivac uskoro će sama objaviti ponudu za preuzimanje kompanije. Kako stvari stoje, po cijeni koja je dvostruko niža od one po kojoj dionice Kraša posljednjih dana užurbano kupuje Nebojša Šaranović, bogataš iz Srbije, odnosno, njegova tvrtka Kappa Star Limited, a navodno za fond MiD Europa koji kompanije u regiji kupuje pa prodaje. Većinski su vlasnici hrvatskog pekarskog biznisa Mlinar. Šaranović je, međutim, najavio kako nema namjeru davati dobrovoljnu ponudu za preuzimanje dionica Kraša. Zašto je onda do sada uložio 200 milijuna eura, osim da napuše cijenu, ostaje nejasno.

No, hoće li s tako napuhanom cijenom ponuda Pivaca ikome biti atraktivna?

Preuzimanje Kraša ovaj put izgleda realnije nego ikada, a to je važno spomenuti jer se o preuzimanju nekoliko puta govorilo, ali je uvijek ostalo u skrivenoj zoni poslovnog trača, teorija zavjera i nekoliko afera koje su treštale medijskim prostorom i onda nestale kao da se ništa nije dogodilo. Teorija zavjere ne manjka ni sada. Od priče da se preko srbijanskog bogataša s Pivcima bori netko iz Hrvatske, do priče da je sve što se Krašu događa Todorićeva osveta zbog Kraševog okretanja leđa njegovu Agrokoru.

Jedno je sigurno. Pivci nikada nisu imali namjeru Kraš skupo platiti. Kada bi netko od njih nešto i rekao o njihovu puzajućem rastu vlasničkog udjela, to se uvijek svodilo na tvrdnju kako je riječ o, prema njihovoj procjeni, dobrom financijskom ulaganju. Nikada nisu prigovarali načinu na koji Marica Vidaković vodi Kraš, a po poslovnim je kuloarima pušten glas kako su se Marica Vidaković i Pivci sve o svemu dogovorili. Radnici Pivce, tako se tvrdilo, nikada nisu smatrali neprijateljskim preuzimačima, a Pivci nikada nisu niti dali naslutiti da bi iz upravljanja Krašem izbacivali ni ESOP, ni Maricu Vidaković. I često su spominjali očuvanje biznisa i zajednice.

Marica Vidaković, žena koja je život posvetila Krašu stoji pred mogućnošću da joj Kraš izmakne iz ruke.

Na Krašu je Marica već fantastično dobro zaradila i u ovoj sagi o preuzimanju pod lupom je zbog kupnje dionica nešto prije nego što će Pivci objaviti namjeru preuzimanja pa je podebljala svoje bogatstvo za oko pola milijuna kuna u dionicama. Istina je, novca nikad dosta, međutim, Marica Vidaković, prema svemu što je do danas pokazala poslovnoj zajednici, malo više od novca voli moć, a za moć nije dovoljan samo novac.

Apsolutnu moć Marica Vidaković može zadržati tako da se članovi ESOP-a, radnici koji joj slijepo vjeruju čvrsto drže jedni uz druge i da nitko ne iskoči i odluči prodati svoje dionice, potom da većina malih dioničara odbije ponudu Mesne industrije braća Pivac uz ocjenu da je preskromna u odnosu na burzovne dosege posljednih dana te da Kappa Star Limited jednostavno obustavi svoje aktivnosti. To bi bio scenarij po uzoru na sve dosadašnje u Krašu. Velika bura, okrenulo se dosta novca, zamahalo se potencijalnim aferama i onda je sve jednostavno – stalo.

Osim ako se ne ispostavi da je Pivcima novac draži od zajednice, što bi mogao biti, pa prodaju svoje dionice trećem kupcu i ako Kappa Star ipak preda ponudu, u svoje, ili u ime MiD Europe, iako su rekli da nemaju namjeru to učiniti.

Ostaje nam još da se sjetimo Plive. Prodana je svojem spasitelju za previsoku cijenu i potom odmah postala plijen nekog većeg. A Pliva je zaista bila velika kompanija. Kompanije koje netko preplati neko vrijeme jako pate da to što je preplaćeno vrate. Zato je ova igra s pumpanjem cijene dionice Kraša sve, samo nije nešto čemu se treba radovati. Ali, s Krašem niti ne može biti drugačije. Nego turbulentno.