Hoće li euro biti kamen spoticanja između Milanovića i Plenkovića?

Naoko spor ne postoji. Novoizabrani predsjednik države nema nikakve ovlasti oko uvođenja eura, osim ovlasti javnog govora koji se, nažalost, pokazao kao najjača politička ovlast općenito. Veliki obrat je naravno moguć. Kampanja je jedno, mandat drugo, a za političare je normalno da mijenjaju sadržaj onoga što govore češće od čarapa. Međutim, među ljudima koji o ekonomiji države još uvijek razmišljaju pitanje uvođenja eura nije tek bilo kakva tričarija ili tehnikalija, već se doista time preokupiraju. 

Premijer Plenković, kako je više puta istaknuo, ekonomske koristi eura smatra brojnima. Trajno bi se, ponavljao je Plenković, uklonio valutni rizik gospodarstvu, smanjio bi se trošak zaduživanja svih domaćih sektora, a i mi bismo imali drugu najveću i najsnažniju globalnu valutu kojom se koristi 340 milijuna ljudi. 

Uostalom, Ministarstvo financija je upregnuto u cilj uvođenja eura. Strategija vlasti je jasna. No, tema je kontroverzna. Do te mjere da je Velimir Šonje, jedan od istaknutijih ekonomskih analitičara, objavio cijelu knjigu "Euro u Hrvatskoj: Za i protiv" koja se reklamira kao napeto štivo u kojem se do kraja ne može razaznati zagovara li Šonje uvođenje eura ili ne! Cilj je da čitatelj na osnovu štiva sam donese informiranu odluku o tome. Kao da je to uopće moguće. U utrci za poziciju na Pantovčaku Zoran Milanović je promovirao stav prema kojem uvođenje eura ne znači jeftiniji novac za građane. Govorio je kako je kuna, "kakva god da jest", ipak naša valuta, stavljajući euro čak u kontekst "valute o kojoj mi ništa ne odlučujemo".

Držati političara za riječi slično je držanju bikova za rogove, odnosno, oboje je jednako teško. Međutim, javno izrečeni stavovi o uvođenju eura stavljaju tu europsku, a potencijalno i hrvatsku valutu u središte ekonomskog spora predsjedničkih i premijerskih dvora. Ili? 

U idućih pet godina očekuje se uvođenje eura. S jedne strane vlada strah od drastičnih poskupljenja, s druge strane listaju se obećanja o isticanju paralelnih cijena u kuni i euru, kako bi se spriječilo nerealno podizanje potrošačkih cijena pod zavjesom uvođenja eura. 

U moru tema važnijih od svakodnevnog života, od rasprava o povijesnim činjenicama, od pamtivijeka do danas, preko životno važne teme o tome tko za koga navija u nogometu te, u konačnici, presudno važne teme o tome tko nosi kakvu odjeću, uvođenje eura umjesto kune ispada vrlo obična tehnička stvar koju samo treba odraditi. Odmah će koristiti uvoznicima i turistima, a izvoznici i proizvođači će se već nekako snaći. U svakom slučaju, uvođenje europske valute u hrvatski novčani tijek prvoklasna je političko-ekonomska tema o kojoj se raspravlja na razini kupnje starina na buvljak tržnici. Je li Hrvatska doista sprema na uvođenje eura prvo je ekonomsko pitanje oko kojeg bi se mogli sporiti predsjednički i Banski dvori, naravno, pod uvjetom da se političare može držati za riječ izgovorenu u kampanji za osvajanje mandata... 

Uz to, godina u koju smo ušli je parlamentarno izborna godina i stav o uvođenju eura je nekako – važan?