BURZORAMA

Hoće li američko obuzdavanje Kine ubrzati novu svjetsku recesiju i izazvati novu globalnu krizu

Imperij uzvraća udarac, mogao bi biti naziv za nastavak trakavice koja se zbiva  oko trgovinskih odnosa SAD-Kina zadnje dvije godine. Ako se vratimo malo unazad u povijest podsjetit ćemo se na 1894. godinu  kad se prvi put spominje pojam "Pax Americana", početak nastajanja SAD-a kao imperijalističke sile i početak globalizma kakvog poznajemo u međunarodnim odnosima, ali prvenstveno u ekonomskim relacijama.

11.05.2019. u 12:20
Ispiši članak

Tadašnje američke korporacije postaju svjesne svoje snage i veličine, pa im američko tržište postaje premaleno i kreće era preuzimanja i spajanja kompanija diljem svijeta, pogotovo nakon Prvog svjetskog rata kad Europa razorena ratom postaje laka meta za korporativne akvizicije, dok nakon Drugog svjetskog rata SAD preuzima totalnu dominaciju u svjetskoj trgovini, financijskim tržištima i posebno u naftnom biznisu.

Globalistička politika, prožeta pravilima WTO-a i MMF-a potpomaže da se američke korporacije pozicioniraju kao velike ribe koje gutaju manje i tako šire i američku dominaciju zasnovanu na dolaru kao svjetskoj valuti broj 1. No kako je i Rimsko carstvo krenulo putem propasti nakon "Pax Romane", izgleda kako je i američkoj totalnoj ekonomskoj i političkoj dominaciji došao kraj, za koji su velikim dijelom i sami krivi.

Tajna kineskog uspona

Naime, 70-ih godina 20. stoljeća, američka geopolitika pokušava u vrijeme Hladnog rata zatopliti odnose s Kinom kao protutežu Sovjetskom Savezu, s uspostavom ekonomskih odnosa, koji su u zadnjih 40 godina doveli do toga da je Kina postala najbrže rastuća ekonomska sila i najveći držatelj američkog javnog duga, s izrazitim suficitom u trgovinskoj razmjeni sa SAD-om .Kombinacija jeftine radne snage, pametne ekonomske politike, upornosti i globalizma, dovela je do toga da je Kina postala ravnopravan igrač SAD-u u međunarodnoj trgovini.

Kineske kompanije su od sitnih riba postale krupni igrači i počele su preuzimati kompanije diljem svijeta u potrazi za novim tržištima i znanjima koja nisu imali. Primjerice u brodogradnji su bili prije 30 godina nepoznanica, a danas su dominantan svjetski igrač u brodarskom sektoru i brodogradnji. Samo u jednom sektoru su i dalje inferiorni SAD-u, a to je financijska industrija, ali pripojenjem Hong Konga 1997. i tradicionalnim kineskim afinitetom prema riziku i igrama na sreću, burza i tržišta kapitala su postala najpropulzivniji kineski poslovni sektor. Srednja klasa se u Kini približila brojci od 500 milijuna stanovnika, pa je i domaća potražnja strašno narasla, no zbog  povećanih troškova je dio domaće proizvodnje postao  skup, pa su Kinezi postali ključni igrači u globalnim trgovačkim odnosima. Postali su dominantni u Jugoistočnoj Aziji, Africi, poboljšali su odnose s tradicionalnim suparnikom Indijom, s Europom su uspostavili novi Put svile i pokrenuli velike investicije.

Uloga i zadatak Donalda Trumpa

Problem je nastao kad su se počeli približavati SAD-u, pa su tako uspostavili dobre odnose s Latinskom Amerikom i krenuli su u postupno preuzimanje kompanija u SAD-u. Kad su 80- ih Japanci kupovali američke ikone u nekretninskom biznisu i holivudske studije javnost je bila indiferentna, onda su '90-ih bili nešto oštriji kad su arapski petrodolari ulazili u bankarski i industrijski sektor, da bi tek kineskom invazijom shvatili da se završava vrijeme "Pax Americane", bar u ekonomskim relacijama. S raznim političkim potezima su pokušavali zaustaviti ili ograničiti kinesko širenje, ali kako su pravila globalizma postavljena na način da veći igrač guta manjeg, na kraju je američki establishment izabrao autsajdera na političkoj sceni Donalda Trumpa samo s jednim zadatkom: ukidanje globalizma i povratak na  državni protekcionizam uz zadržavanje tadašnjih pozicija u svjetskoj ekonomiji.

Ovih dana vidimo nastavak protekcionističkih mjera koje Trump pokušava nametnuti Kini i prijeti se da će dignuti carine na sve proizvode kako bi obuzdao deficit s Kinom, koji od 2001. i ulaska Kine u WTO drastično raste, čak ga  ni azijska financijska kriza 1997. nije usporila. Dodatno su Kinezi odbijali staviti svoju valutu u realne tržišne okolnosti  i konvertibilnost jer ju umjetno drže nisko i koriste dvojnu valutu renminbi i juan za međunarodnu razmjenu, što im je tradicija preuzeta od Britanaca.

Zanimljiva je priča koja se u kontekstu trgovinskog rata provlači zadnje vrijeme, a to je najveća kineska tech kompanija Huawei (prijevod i značenje je cvijet ili Kina) koja je postala lider u 5G mobilnoj tehnologiji,  a koja je možda ključ nastupajuće 4.0 digitalne industrijske revolucije.  SAD pokušava usporiti ili blokirati Huawei na svim tržištima pod izlikom da koriste svoju tehnologiju za špijunažu i ugrozu nacionalne sigurnosti zemalja u kojima se ugrađuje ta oprema. Čak je i kći nominalnog osnivača i vlasnika Huaweija bila u kućnom pritvoru u Kanadi po zahtjevu SAD-a, a zauzvrat su Kinezi neke strane investitore kao odmazdu bili zadržali pri posjetu Kini. Sam taj razvoj kineskih tech kompanija i velike očekivane IPO ponude i listanja na burzi, s podozrenjem gledaju na cijelom Zapadu, ali očigledno im se ne mogu suprotstaviti drugačije osim protekcionizmom.

Financijska tržišta  prestrašeno gledaju kakav će biti rasplet i hoće li Trump ići do kraja i hoće li to dovesti do nove svjetske recesije i krize kao 2008., a događaju se paralelno i poremećaji na tržištu sirovina gdje nafta uslijed krize u odnosima SAD-Iran fluktuira  i čini nervoznim ostala financijska tržišta.

Mirovinska reforma i posljedice za hrvatsko tržište kapitala

Na domaćem tržištu kapitala proteklih 20 dana je bilo u letargičnom ritmu bez većih prometa i nekih uzbudljivijih vijesti koje bi mogle zainteresirati investitore. Neke kompanije su objavile isplatu dividendi (Podravka, Adris, Atlantic, Valamar), ali sve se kreću u razini kamatnih stopa, pa nema neke veće potražnje, jer su investitori oprezni zbog najava da bi mirovinski fondovi mogli smanjiti ulaganja u domaće tržište jer su jednim čudnim birokratskim potezom prisiljeni maknuti svoje delegirane članove iz nadzornih odbora u koje ulažu i predložiti nove koji bi bili birani iz kvote tzv. nezavisnih.

Cijeli taj dio koji se tiče aktualne reforme mirovinskog sustava, a odnosi se na obvezne mirovinske fondove napravljen je šeprtljavo i očigledno će donijeti više štete nego koristi u budućnosti. Fondovi će se okrenuti stranim tržištima, a domaće će očigledno opet biti kolateralna žrtva države koja želi smanjiti rupu u mirovinskom sustavu i mirovinskih fondova koji žele zadržati postojeće stanje koje im ide u prilog. Ako usporedimo s drugim državama istočne Europe koje su uvele drugi obvezni mirovinski stup, više nigdje ga nema u ovakvom obliku kao u Hrvatskoj. Dapače, dvije najuspješnije države u toj regiji Češka i Slovenija, nikad nisu ni prihvatile taj prijedlog Svjetske banke i uvele drugi obvezni stup.

Ambiciozni mađarski planovi

Mađarska OTP banka, na krilima mađarskog ekonomskog oporavka, očigledno želi zauzeti ključno mjesto u RH i regiji,pa je informacija da želi preuzeti Addiko banku ili RBA Hrvatska  u tom kontekstu logična, jer bi tako izbili na drugo mjesto u domaćem bankarskom sektoru. Uz to i MOL, koji je djelomično u vlasništvu OTP-a, također širi i diverzificira svoje poslovanje, pa su tako preuzeli njemačku kompaniju Aurora koja radi dijelove za autoindustriju, dok u Mađarskoj grade tvornicu bitumena za asfalt . U Hrvatskoj su ključni partneri u Petrokemiji koja je počela pokazivati znakove oporavka, ali idu u nova rezanja troškova i otpuštanje 350 radnika. Što se tiče INA-e i odnosa MOL-Vlada RH ne pojavljuju se nove informacije,  pa je i trgovanje dionicama neznatno.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.