(GEO)POLITIČKI OBJEKTIV

'Hladni rat' današnjice opasniji je od onoga u prošlosti, Hrvatska mora biti na oprezu

O novome ''Hladnom ratu'', tj. suparništvu velikih sila, prvenstveno SAD-a i Rusije odnosno SAD-a i Kine, pisali smo na ovim stranicama mnogo puta, uvijek vođeni mišlju kako je riječ o geopolitičkim procesima koji će krojiti sutrašnjicu svijeta, pa tako i Hrvatske. Korona kriza dodatno je intenzivirala suparništvo SAD-a i Kine koje je već i ranije postalo izrazito jasno vidljivo u kontekstu trgovinskog rata Washingtona i Pekinga.

12.07.2020. u 22:25
Ispiši članak

Pomicanje svjetske moći prema azijsko pacifičkoj regiji predstavlja neupitnu činjenicu međunarodnih odnosa posljednjih godina, a SAD-u neskloni geopolitički analitičari u jeku su prvoga vala epidemiološke krize previđali gotovo pa trenutačni slom Amerike i preuzimanje svjetskoga trona od strane Kine. Naravno, takva su previđanja površna i zanemaruju američke potencijale, ali i mobilizatorske sposobnosti. Mnogo veća opasnost po SAD prijeti iznutra, pri čemu naravno mislimo na aktualne nerede koji su nastali nakon ubojstva Georgea Floyda, a koji ukazuju na velike političke, ideološke i društvene rascjepe u američkome društvu.

Utrka u nuklearnom naoružanju činila je okosnicu ''Hladnoga rata''. Koliko god nuklearno oružje ima zastrašujuće razorne potencijale, ono je na neki način u vremenu ''hladnoratovskog'' nadmetanja predstavljalo i osigurač koji je sprječavao da dođe do konvencionalnoga rata. Pravilo za uporabu nuklearnog oružja bilo je svima jasno: Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi.

Start 3

Nakon prošlogodišnjeg raskida INF sporazuma, o čemu smo pisali u jednoj od kolumna  na ovome portalu, mnogi analitičari upozoravali su da prijeti i raskid sporazuma o smanjenju strateškog naoružanja koji je poznat kao Start 3. Ovaj sporazum, potpisan 2010. između Obame i Medvedeva, jedini je koji još ograničava nuklearnu utrku SAD-a i Rusije. Ovih dana aktualno je pitanje produljenja ovoga sporazuma: dok se Rusija bezuvjetno zalaže za njegovo produljenje, američki predsjednik Donald Trump kao uvjet ističe kinesko sudjelovanje u novome sporazumu.

U Pekingu ni ne pomišljaju na priključivanje sporazumu, a iz kineskih diplomatskih krugova pomalo sarkastično je poručeno kako bi Kina drage volje postala dio sporazuma, ali da prije toga Amerika mora smanjiti svoj nuklearni potencijal na razinu kineskog. I kod smrti INF Sporazuma je činjenica da uvjeti toga ugovora ne obvezuju Kinu, zasigurno bila jedna od ključnih za njegov raskid, pa nije isključeno da će tako biti i ovaj put. Iako se formalno zalaže za produljenje svih nuklearnih sporazuma, i Rusija naravno pomno prati kinesko naoružavanje tako da i eventualni raskid ugovora svakako predstavlja dio njihovih strateških kalkulacija.

Južno kinesko more

Suparništvo SAD-a i Kine ovih dana dovelo je do određenih tenzija u Južnome kineskom moru, ali i na Tibetu. Uvodno spomenuto jačanje azijsko-pacifičke regije još je u vremenu Obamine administracije dovelo do donošenja plana Pivot to Asia, kao agende strateškog zaokreta prema Pacifiku. Iako je riječ o prostoru koji bismo mogli nazvati područjem neposrednoga kineskog interesa, i SAD želi zadržati utjecaj na području Južnoga kineskog mora. Kineski je strateški cilj dominacija ovim prostorom i dugoročno eliminacija američkih pomorskih i zrakoplovnih snaga iz Zapadnog Pacifika (Južnoga i Istočnog kineskog mora), dok SAD promiče koncept slobodne plovidbe.

Kao što apostrofira američki autor Robert D. Kaplan: Kinezi gledaju na Južno kinesko more kao američki stratezi u 19. st. i počekom 20. st. na Karibe: kao na vodenu ekstenziju svoje kontinentalne, kopnene mase, čija bi kontrola omogućila slanje mornaričkih snaga u šire područje Pacifika i Indijskog oceana, uz istovremeno smekšavanje Tajvana. Ovo je područje od iznimne važnosti i zbog činjenice da na području Južnokineskog mora i susjednih grebena i otoka imamo velike zalihe ugljikovodika. Kina svojata cijeli taj prostor, no prema odluci arbitražnog suda u Haagu (arbitraža je pokrenuta zbog kineskih sporova s nizom okolnih država) Peking nema ekskluzivno pravo na njegovo korištenje.

Prošloga tjedna, očito kao posljedica kineskih vojnih vježbi kod otočja Parcel, koje svojataju Kina i Vijetnam, Južnim kineskim morem plovio je američki nosač zrakoplova Reagan, koji je inače stacioniran u Japanu i povremeno uplovi u Južno kinesko more, a pridružio mu se i nosač zrakoplova USS Nimitz. Kao što je svojedobno primijetio američki analitičar James Holmes, Južnokinesko more, kao vruća točka u kojoj se nalazi ratno brodovlje obje sile, može predstavljati mjesto promjene smjera globalne moći.

Pitanje Tibeta

Tjedan koji je iza nas daje naslutiti da i Tibet ponovno postaje vruća točka američko-kineskih odnosa. Kinesko ministarstvo vanjskih poslova u srijedu je tako priopćilo da će Kina uvesti vize za građane SAD-a zbog ''lošeg ponašanja'' u odnosu na kinesku autonomnu regiju Tibet. Glasnogovornik toga ministarstva Zhao Lijian, komentirajući američko uvođenje viza prema kineskim službenicima koji su umiješani u ''ograničenje pristupa stranaca na Tibet'', izjavio je sljedeće: ''Izražavamo odlučni prosvjed s time u svezi. Kao odgovor na takve korake Kina je donijela odluku o viznom ograničenju prema građanima SAD-a, koji omogućuju loše ponašanje u odnosu na Tibet''.

Kineska vojska 1950. ušla je u Tibet kojim je tada vladao Dalaj-lama. Tibet je pisao UN-u sa zamolbom da se zaustavi kineska agresija i zaštite kulturni spomenici, no nikakve reakcije nije bilo. Kina je osvojila cijeli Tibet, a Dalaj-lama je izbjegao u Indiju. Tibetanci su nakon 1950. pružali otpor kineskoj okupaciji, a u obučavanju dijela diverzanata je sudjelovala i CIA. Svi ti akti ostali su bezuspješni i Tibet je de facto inkorporiran u kinesku državu.

Točke prijepora

Uz trgovinski rat, optužbe za širenje COVID-19 (sve prisutnija ideja kako bi Kina trebala platiti odštetu zbog toga što na vrijeme nije zatvorila granicu), sporove u Južnome kineskom moru i oko Tibeta, točke prijepora SAD-a i Kine je i autonomna pokrajina Hong Kong (kao dio britanskoga kolonijalnog naslijeđa, gdje imamo žestoke prosvjeda posljednjih mjeseci), a još više Tajvan (Republika Kina) kao od Kine samostalna država.

Nakon što su se snage nacionalističke stranke Kuomintang nakon poraza od komunista u građanskome ratu sklonile na Tajvan, njihov opstanak bio je direktno zasluga američke pomoći. Peking se i dalje ne miri s odcjepljenjem Tajvana te mu nudi reintegracijski model ''jedna zemlja, dva sustava'', kakav je previđen i za Hong Kong. Ono što treba imati na umu je činjenica da se Amerika obvezala pomoći Tajvanu u slučaju sukoba s Kinom, što definitivno predstavlja jednu od točaka mogućih sukoba s globalnim implikacijama.

Nepoznate nepoznanice

Dok se stari ''Hladni rat'' vodio u Berlinu, Koreji i Vijetnamu, današnji se vodi na samim ruskim granicama (rat u Ukrajini ili incident u Kerčkome prolazu 2018.) i u području koje Kina smatra svojim područjem neposrednog interesa ili svojim državnim teritorijem. To je nešto što novi hladni rat činim opasnijim i od staroga.

Što nam zbog takvih relacija donosi budućnost na geopolitičkom i sigurnosnom planu teško je predvidjeti pa sigurnosni analitičari sve više govore o ''nepoznatim nepoznanicama'', a umjesto upravljanja nesigurnostima (insecurity) sve  se više upravlja neizvjesnostima (uncertainty) kao rizicima visokog stupnja čiju vjerojatnost događanja je teško predvidjeti čak i u uz uporabu znanstvene metodologije.

''Nepoznate nepoznanice'', koje neki nazivaju i ''crnim labudom'', izazov su i za Hrvatsku i za njezine sigurnosne i obavještajne službe, posebno s obzirom na rizično balkansko sigurnosno okruženje čije destruktivne potencijale gledamo i ovih dana u susjednoj Srbiji.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.