HDZ raste, a gušimo se u postsocijalističkom blatu. Quo vadis, Hrvatska?

Prije godinu dana za Večernji list sam napisao tekst naslova Pet koraka za spas Hrvatske koje Plenkovićeva Vlada nema hrabrosti provesti.

Naveo sam tada da HDZ i njegovi koalicijski partneri nikada neće reformirati sustav obrazovanja i suočiti se s mafijom u visokom školstvu, smanjiti porezno gaženje poduzetnika i svih građana koji pune a ne sišu proračun, dopustiti promjenu izbornog sustava koji je takav da je nemoguće razbiti ogranke SKH, radikalno promijeniti javnu upravu i napokon prestati baštiniti socijalizam i etatizam.

Tada nisam naveo pravosuđe koje je temelj svega i bez kojeg dok ne profunkcionira ne može funkcionirati ono što nikada nismo ni osjetili, a to su ravnopravnost za sve i jednaki uvjeti za svakog pojedinca i poduzetnika na tržištu.

I kroz godinu dana nakon što sam pesimistično napisao spomenuti tekst, političke elite samo su sve redom potvrđivale. HDZ, opet uz prešutnu pomoć SDP-a, radi sve da zaustavi referendum o izmjeni izbornog sustava. U javnoj i državnoj upravi konstantno povećava broj nepotrebnih zaposlenika, a gotovo suludom idejom o „povećanju plaća“ direktorima spreman je na otkaze i zatvaranje tvrtki tisuća mikropoduzetnika i samozaposlenih…

A najgore je što HDZ-u popularnost - raste! To je na žalost zato što etatizam i socijalizam koji prevladavaju u glavama političkih glavešina, prevladavaju i među njihovim glasačima odraslima u bivšem sustavu dok su Tito i partija prividno poklanjali posao i sreću svima, a državu istovremeno vodili prema provaliji koja je na koncu završila krvavim ratom.

A da je to samo do HDZ-a, budućnost bi nam bila puno svjetlija. No, gotovo sve stranke u Hrvatskoj nemaju volje ni hrabrosti donijeti odluke koje nikada više ne bi omogućavale stvaranje Agrokora, Uljanika i sličnih privatno-državno rođačkih hibrida od „strateškog interesa“. Reakcije iz najjače oporbene stranke su jednako stravične kao odluke svih HDZ-ovih vlada.

Tako je mladi SDP-ovac, perjanica lijeve intelektualne misli i Pupovčev student Bojan Glavašević patetično napisao kako država nije zaštitila Severinu nakon njezinih objava nagih fotografija i osobno snimljenih kućnih video uradaka…

Izgleda da je on jedan od nadimaka popularne pjevačice „Seve nacionale“ shvatio doslovno pa bi, osim gubitaških privatnih tvrtki, on i nju nacionalizirao! S druge strane, SDP-ov župan Komadina je glasno uzviknuo kako bi država trebala provesti još jedno restrukturiranje neprofitabilnog brodogradilišta prije nego Europa da zeleno svjetlo za to…

Da ti pamet stane kakva je alternativa vladajućoj kasti! I kako onda mladi ne bi odlazili iz države, kako narod ne bi bio pesimističan? Jer možemo mi tupiti iz dana u dan, ponavljati jednostavne korake koje netko hrabar samo mora provesti neovisno hoće li izgubiti sljedeće izbore, kad nam u politici, gospodarstvu i društvu i dalje debelo prevladavaju socijalisti i etatisti!

A dok sam pisao ovaj tekst, javio mi se još jedan mladi, visoko obrazovani, ali i dobrostojeći gospodin, koji je odlučio svoju obitelj uputiti u jednu drugu zemlju. I da pitate nekoga od naših političara, on bi vam bahato postavio protupitanje: zašto odlazi ako mu je dobro? Jer oni ne razumiju da se ljudima gade nejednaki uvjeti za sve, gaženje malih a beskonačno pomaganje velikih i podobnih, stranačka zapošljavanja i ostalo nasljeđe socijalizma u kojem se koprcamo od osamostaljenja.

Pozitivci su nažalost iznimka. Političari poput Hrebaka u Bjelovaru, poduzetnici i zaposlenici u privatnom sektoru koji uspijevaju usprkos gaženju od strane države, mladi ljudi dobre volje da svoje znanje stave na raspolaganje hrvatskom društvu, još su pretiha manjina… Za one gore, još smo „marginalci“! Po stoti put se pitam, quo vadis Hrvatska???