HDZ koalicijske partnere mora tražiti na domoljubnoj desnici

Politika Andreja Plenkovića na izborima za Europski parlament doživjela je pravu katastrofu, jer je dobio svega 50 posto glasova od onih koje je dobio njegov prethodnik Tomislav Karamarko na prošlim izborima. To je takav poraz nakon kojega je moralna obveza raspisati unutarstranačke izbore i staviti svoj mandat predsjednika stranke na raspolaganje. Još je gore od ovog poraza što Plenković izjavljuje da će uporno nastaviti sa svojom politikom koja je izgubila povjerenje znatnog dijela birača i uglednih članova HDZ-a.

Da bi se razumjelo o čemu se radi potrebno je ukratko opisati strateške ciljeve Plenkovićeve politike u transformaciji Tuđmanovog HDZ-a od demokršćanske domoljubne stranke u običnu pučku stranku centra. Plenković je više puta rekao, a to i dosljedno provodi da mu je cilj obračunati se s nacionalizmom u HDZ-u, a što je najgore on je u nacionaliste svrstao istinske domoljube i istinske tuđmaniste koji su od početka do danas bili ne na riječima nego na djelu vjerni Tuđmanovoj strategiji. Navest ću neke činjenice koje pokazuju autokratsku brutalnost Plenkovića u obračunu s neistomišljenicima i provođenju svoje autoritarne politike koja je ugušila demokraciju u HDZ-u. Evo nekoliko primjera i činjenica takvog ponašanja zbog kojega je gotovo 50 posto izvornih glasača okrenulo leđa HDZ-u.

Od nogometaša, Thompsona do pokliča 'Za dom spremni'

U nacionalnoj euforiji nakon uspjeha hrvatskih nogometaša na sve načine pokušalo se spriječiti Marka Perkovića Thompsona da pjeva i ispuni želju nogometašima. Čak su mu isključili mikrofon što je neviđeni skandal i uvreda za 500.000 tisuća domoljuba na dočeku vatrenima. Tadašnji savjetnik predsjednika Plenkovića, Krešimir Macan, to prekrasno domoljublje nazvao je puzajućim državnim udarom zbog čega je morao dati ostavku, ali je i dalje ostao medijska zvijezda koja nam tumači što je dobro, a što nije. Takozvana povijesna Komisija za suočavanje s prošlošću, koju je sastavio Plenković na čelu s akademikom Zvonkom Kusićem, donijela je sramotne zaključke po kojima su bili antifašisti oni koji su razarali Vukovar, koji su na kapama nosili crvenu zvijezdu petokraku, koji su masovno ubijali i stvarali koncentracijske logore, a hrvatski branitelji, HOS-ovci, mladi junaci koji su s pokličem Za dom spremni dali svoje živote za Hrvatsku zbog tog pozdrava lažno su optuženi da su fašisti. Zaključci te Komisije se moraju poništiti, jer oni su priznanje hrvatske države i državnih vlasti da je navodno Domovinski rat bio uprljan ustaštvom i fašizmom što je najveća uvrijeda svim braniteljima i hrvatskom narodu u cjelini.

Da Plenković podupire tu Kusićevu blasfemiju potvrdila je činjenica da je akademika Kusića uzeo za svog specijalnog savjetnika. A akademik i njegova ekipa prilikom izbora novog vodstva HAZU tvrdili su za akademika Davorina Rudolfa, višestrukog ministra u vladama RH, inače nestranačke osobe, da je izgubio moralni kredibilitet za potpredsjednika HAZU-a upravo zato što je bio ministar u hrvatskim Vladama kada se stvarala i branila Hrvatska. Akademik Rudolf napisao je pismo Andreju Plenkoviću, ali nikada nije dobio nikakav odgovor ni podršku. Umjesto toga Kusić je postao savjetnik premijeru što je skandalozno, a što pokazuje da Plenković nema ni snage ni volje da se suprotstavi obnovljenom, agresivnom velikosrpskom nacionalizmu.

Istanbulska konvencija i Marakeški sporazum

Ponašanje Andreja Plenkovića vezano za Istanbulsku konvenciju bilo je uvredljivo za Katoličku crkvu i većinu Hrvata katolika, a način kako je optuživao one koji brane Hrvatsku kao katoličku državu bio je skandalozan. Slično je i sa Marakeškim sporazumom koji je suprotan volji većine HDZ-ovih birača i cijelog hrvatskog naroda. Plenković je u vrh vlasti postavio ljude koji nisu dobili legimitet na izborima ili su doživjeli pravi fijasko, a marginalizirao je i isključio one koji su dobili najviše glasova na izborima.

Mnogi su postali ministri i visoki dužnosnici, a da uopće nisu bili na izborima ili su na izborima doživjeli fijasko, a one s najviše glasova je maknuo i potpuno marginalizirao. Moglo bi se navesti još mnogo drugih činjenica koje potvrđuju da Plenković mijenja dušu Tuđmanovog HDZ-a, ali i dušu HDZ-a kao kršćansko demokratske stranke. U zadnje vrijeme je to počeo shvaćati, te je pred izbore za EU parlament, da bi privukao razočarane domoljube na velikom predizbornom skupu uključio mikrofon s Thompsonovom pjesmom, sjetio se i Bleiburga, ali je to bilo kasno i neuvjerljivo, jer ljudi su to vidjeli kao predizborni populistički trik, a ne kao iskrenu želju da se vrati domoljubnim politikama. Dva dana nakon izbora Plenković tvrdi da ne vidi problem u činjenici da je njegova lista, koju je on osobno sastavio, doživjela pravu katastrofu. Na vidi problem da je dobio samo 22 posto, ne vidi problem u svojoj strategiji! Ne, on najavljuje da će tvrdoglavo nastaviti sa svojom strategijom.

Nužan povratak stranke Tuđmanovoj suverenističkoj politici

Andrej Plenković više nema legitimitet obnašati dužnost predsjednika stranke i mora žurno raspisati unutarstranačke izbore i tražiti ponovo podršku za svoju politiku, jer kada je bio izabran za predsjednika on je potpuno drugačije govorio od onoga što radi zadnje dvije godine.

Mislim i da je došlo vrijeme da se HDZ vrati ne na riječima nego na djelima na Tuđmanovu suverenističku politiku, jer je za Hrvatsku bitno da HDZ ostane i dalje bitna stožerna nacionalna stranka. Zato su potrebni hitni unutarstranački izbori da se između više kandidata glasanjem utvrdi ima li sadašnje vodstvo na čelu s Plenkovićem i nadalje podršku HDZ-ovog članstva, simpatizera i birača. Izbjegavanje stranačkih izbora bitno bi oslabilo ne samo HDZ nego i poziciju hrvatske vlade! Jer nakon ovih EU parlamentarnih izbora ni Vlada koju HDZ ima u koaliciji s HNS-om, Pupovcem, itd. više nema nikakav legitimitet. Ako bi se slijedio primjer Grčke onda bi trebalo raspisati i parlamentarne izbore, jer kao što legitimitet više nema Plenković, još manje ga imaju HNS, Pupovac i Milan Bandić u skladu s njihovim gubitničkim rezultatima proteklih izbora.

Gubitak legitimiteta Andreja Plenkovića

Za Hrvatsku je najvažnije da HDZ stane na svoje noge i zato mislim da bi bilo dobro da se već u rujnu održe stranački izbori u HDZ-u, pa da se onda sa platformom koja će po mom mišljenju pobijediti, a to je Tuđmanova platforma, ide ubrzano i na parlamentarne izbore. Da bi se stvorila normalna politička situacija u Hrvatskoj potrebne su velike promjene. HDZ se mora istinski vratiti u desni centar i koalicijske partnere tražiti na domoljubnoj desnici .Ne osporavam Plenkoviću da je bio dobar menadžer i da je rješavao teške gospodarske probleme, a to mu je konačno i dužnost, ali mu osporavam njegovu stranačku politiku koja ozbiljno ugrožava HDZ kao stratešku nacionalnu Tuđmanovu stranku. S obzirom da Plenković ne odustaje od svoje strategije, kako i dalje želi HDZ pretvoriti u pučku stranku u kojoj nacionalno nije bitno. Dakle, kako i dalje namjerava nastaviti sa svojom politikom mijenjanja duše HDZ-a kao kršćanske stranke, on, s obzirom na katastrofu na izborima nema više nikakav legimitet za takvu politiku.

Primjer Grčke i raspisivanje novih izbora kao brže rješenje

S obzirom da Plenković ima i pozitivnu stranu, kao dobar menadžer i uspješan predsjednik Vlade, ne tražim, kao što se dogodilo u Grčkoj da odmah podnese ostavku i raspiše ne samo unutarstranačke izbore nego i prijevremene parlamentarne izbore nego mu želim dati šansu da u borbi s više kandidata na unutarstranačkim izborima, koje treba održati već u rujnu, ili dobije novi legimitet ili prepusti stranku drugom predsjedniku koji će pobijediti na tim izborima. Međutim, možda bi ipak bilo pravednije i bolje i brže rješenje da kao što se dogodilo u Grčkoj zbog katastrofe na izborima podnese ostavku i raspiše i unutarstranačke i parlamentarne izbore. O tome trebaju odlučiti ljudi u HDZ-u, ne samo uže predsjedništvo i predsjedništvo, nego i širi krug ljudi koji su stvarali HDZ kao istinsku domoljubnu stranku.

Izbori za Europski parlament također su pokazali da su potrebni izvanredni parlamentarni izbori jer sada imamo nenormalno stanje u kojem koaliraju stranke koje nemaju ništa zajedničko osim želje da pod svaku cijenu budu na vlasti.

Hrvatska se mora vratiti u normalno stanje u kojem desni centar koalira s desnicom, a lijevi centar s ljevicom, mora izaći iz sadašnjeg košmara u kojem je jedini cilj vlast, te se udružuju oni koji ni u čemu nemaju zajedničko stajalište. Ključne poteze mora povući HDZ. U HDZ se mora vratiti demokracija, a HDZ mora napustiti svoju liberalnu politiku i vratiti se na domoljubnu Tuđmanovu politiku.