Gradonačelnik Tomašević i njegova sekta pojma nemaju o vođenju grada, treba to jasno reći

Pazite sada ovo neviđeno objašnjenje u stilu najboljih CK priopćenja u kojima se ne kaže ništa osim floksuletina, a može se svašta uviti u taj ''paket''.

"Nitko nije došao, vidio da je Holding na rubu bankrota i odmah dizao cijene. To se nije napravilo, nego se išlo u dosta mučan proces rješavanja viška radnika u administraciji (...), a tek sad dolazi do korekcije cijena", rekao je Tomašević na konferenciji za medije. Ma nemojte, gradonačelniče.

"Imamo operativne gubitke u poslovanju, a u ovom poskupljenju vode od oko 20 posto, tri četvrtine od toga će ići u investicije", istaknuo je Tomašević podsjetivši da u vodovodnoj mreži ima 3500 kilometara cijevi za vodoopskrbu, iz kojih curi 50 posto vode. Ozbiljno, gradonačelniče?

Rekli ste da 'možete', a gdje onda zapelo, ekipo?

I što bismo sada mi građani trebali? Nakon što godinama, ako ne i desetljećima plaćamo turbo preskupu vodu i u europskim okvirima, dio iz toga novca izdvajamo upravo za obnovu te mreže, a to što ona nije obnovljena, ruku na srce, nije naš problem. Iako u konačnici jest, jer opet sve završava kod nas, građana, koji financiramo sve i svašta, od jela i pića, do putovanja i zabave gradske vrhuške. Da se ne bi mislilo da plaćamo samo državnoj vlasti; a, ne, gradska se također voli namirivati u svojem hedonizmu od ljudi koji više ne znaju kako da okrenu koju kunu, a uskoro i nesretni euro.

Na novinarsko pitanje plaćaju li time građani iz vlastitih džepova ostvarenje predizbornih obećanja, Tomašević je poručio da nitko ne može reći da se nije napravilo sve što se moglo prije tih poskupljenja. A što se to učinilo, gradonačelniče? Idemo redom.

Prvi potez ove genijalne zagrebačke vlasti, koja se stalno zapravo izvlači na pokojnoga Milana Bandića, koji se, usput rečeno, ni sam nikada ne bi drznuo povećati gradski račun za čitavih 20 posto, bio je da su ''pročistili'' Zagrebački Holding, ali ne po kriteriju profesionalnosti, već podobnosti. Maknuvši gomilu poštenih zaposlenika, posebice u Čistoći, što se potom vratilo kao bumerang kada je od 1. listopada krenuo novi sustav odvoza otpada pa se utvrdilo da manjka radnika. Gradonačelnik je izveo salto mortale i donio briljantnu odluku da se dio otpuštenih opet vrati, ali uz uvjet ako nisu potrošili danu otpremninu, a u međuvremenu su, valjda, trebali živjeti od zraka i obećanja koje su genijalci iz Možemo davali kada su silno željeli zauzeti poziciju u Zagrebu.

Trust mudraca bori se s otpadom

Potom je krenuo taj navodni novi model s otpadom, po uzoru na Švicarsku, kako su to mudraci vidjeli, jer u Hrvatskoj su, jasno, plaće i razvoj infrastrukture na razini zemlje mlijeka i Milka čokolade, to je općepoznato.

Već i laiku bilo je jasno da to neće funkcionirati, a silovanja s kupnjom famoznih plavih vrećica, koje su i loše kvalitete, a i sumnjivoga kapaciteta, prešla su sve granice izdržljivosti običnoga građanina. Pa koji je to genij smislio kako će plastiku biti dovoljno odvoziti jednom u dva tjedna? Hej, jednom! U milijunskom gradu! Stvarno izvanredno nelogična i nepametna odluka, da ne kažem glupa. Vrlo brzo uslijedilo je reteriranje- ipak jednom tjedno, nakon što je Zagreb mjesec i pol doslovce zagušen užasnim prizorima smeća po ulicama, nogostupima, zelenim površinama.

Nevoljko su morali priznati i da kompostana nije riješena, a dosadni su mediji snimili i kako kamioni otpad koji građani uglavnom uredno razvrstavaju, u konačnici na Jakuševcu završava u- istoj kanti, figurativno. Bravo, majstori.

Vrlo brzo poništen je i natječaj za nabavu podzemnih spremnika za otpad, u vrijednosti od 12,7 milijuna kuna, bez PDV-a, jer se na njega prijavila samo jedna firma čija ponuda nije ocijenjena kvalitetnom. Dakle, još jedan Tomaševićev promašaj, a to znači da se prolongira i ugradnja tih spremnika. Vjerojatno je tako bilo i u Švicarskoj. Ili ipak nije, gradonačelniče?

Ljuti Banski dvori

Dakle, još se nismo izborili ni s otpadom, a već je Tomašević pohitao podignuti cijenu vode, onako, usput, kao da je to normalno, eto, kriza je, rat u Ukrajini valjda i na to ima utjecaj, Bandić koji nije na vrijeme učinio sve što je morao, ali zapravo sve su to korijeni još iz vremena Austro-Ugarske Monarhije, bit će.

Nisu se Zagrepčani još ni oporavili od šoka, kad eto ti šamarčine iz Banskih dvora, baš posred gradonačelnikovog lica. Nesumnjivo razljućeni premijer Andrej Plenković poslao je putem ministra gospodarstva Davora Filipovića neuvijenu i kristalno jasnu poruku gradonačelničkom aktivistu, ili aktivistu gradonačelniku. 

''Apsurdno je da vlada s više od pola milijarde kuna subvencionira struju za Grad Zagreb kako bi spriječila udar na džepove građana, dok gradska vlast podiže cijenu vode za 20 posto koristeći kao izgovor uredbu koja nije na snazi'', izdeklamirao je svojim monotonim glasom Filipović. Drugim riječima, Tomaševiću i ekipo, zaigrali ste se kao da vam je Zagreb rođendanski poklon pa se njime igrate kako želite.

"Smanjit ćemo povećanje cijene vode koliko god to možemo, 20 posto sigurno neće biti, barem četvrtinu će biti manje. To je efekt odgode Vladine Uredbe", uzvratio je smrknuti Tomašević, ostajući uporan, ali ipak brišući obraz od žestoke pljuske koju mu je opalio premijer, iznerviran njegovim eksperimentima. I to u metropoli, najvećem gradu i najvećem bazenu glasača.

Gradonačelnik još nije precizirao kada će poskupjeti voda i koliko točno, jer mu je Plenković pomrsio račune u igranju gradom i njegovim iscrpljenim stanovnicima.

Gubljenje vremena

Nakon godinu i pol dana na vlasti, čovjek bi još rekao: ''Ajde, dobro, tek se uhodavaju, dat ćemo im još malo vremena i biti strpljivi'' i tako bi i bilo. No, pitanje je, zapravo- što su Tomašević i njegova družba radili sve te silne godine u kojima su se pripremali za vlast, čitavo desetljeće? Slagali lego-kockice? Ležali po zagrebačkim ulicama? Razmišljali kako srušiti sljemensku žičaru? Proučavali farbanje klupica u dugine boje, kao jedan od ključnih gradskih problema? Vjerovali kako će brutalnim rezovima gdje god mogu početi raščišćavati nered koji je ostavio prethodnik? Gdje su ta kvalitetna i provediva rješenja zbog kojih građani neće postati siromašni kao crkveni miševi?

Pa rezati i otpuštati mogu i znaju svi, nije to neka nuklearna fizika, zar ne? Je li to najbolje što izabrani gradonačelnik nudi? Ako jest, metropola je nagrabusila, što je već evidentno.

Budimo stoga konkretni i bez uvijanja recimo ono što je svakoga dana sve razvidnije: Tomašević i njegova sekta nemaju pojma o upravljanju gradom. Zaslijepljeni vlastitim aktivizmom i mišlju kako oni ''mogu'', nažalost, oduzimaju nam dragocjeno vrijeme. Ne mogu. Ne znaju. Nemaju pojma. Točka.