Godina u kojoj je najteže bilo biti glasač SDP-a i član Našeg Hajduka

Klasični ispadi i teror javnosti od strane Pupovca, Bandićeva politička lukavost i moralno dno političkih otpadnika koji su mu se sakrili pod skute, fenomen HNS-a s jedan posto podrške birača i rast u vladajućoj koaliciji i državnim tvrtkama bili su konstantni šećer na političkoj torti punoj pokvarenih sastojaka… No iznad svega toga stajali su Plenković i HDZ-ova vojska te "macanizacija" društva koji su te sve prividne turbulencije koristili za održavanje onoga što nazivaju političkom stabilnosti, a iza čega se skrivaju zapošljavanja u javnom i držanom sektoru, točnije kupovanja glasova, jačanja onoga što nazivaju nezavisnih institucija i sustava koji su skrojili po svojoj mjeri i u svoju korist te osiguravanja mirne vladavine za nadolazeće godine.

No neke stvari su se izdogađale i Plenkovićev HDZ nije uspio pobijediti narod i zdravu pamet na svim frontovima, neki procesi su se pokrenuli, relikti prošlosti počeli su polako skapavati, gubitaške firme-mastodonti počele su propadati i svijest građana o legalnoj i polulegalnoj krađi od strane države prema poreznim obveznicima počela se polako buditi… U vidu tih malih, ali pozitivnih i obećavajućih probuđenih promjena, u 2019.  se neke stvari mogu i moraju dogoditi da se otrgnemo s dna Europe i potaknemo gospodarski rast kojeg će osjetiti obični ljudi.

1. Nastavak buđenja svijesti o pozitivnom utjecaju smanjenja poreza

Ono što je bilo dobro u 2018., treba nastaviti i pojačati u 2019. godini. Jer to je upravo suprotno od onoga što političke elite od osamostaljenja rade u Hrvatskoj. Umjesto da preslikamo korake koje su uspješnije zemlje od nas napravile da bi bile ono što su danas, naše Vlade to odbijaju i godinama se vrte u krug štiteći svoje glasače odnosno uhljebe i sustave koji odgovaraju njihovim partijama a štete pojedincima. Zato pozitivne iznimke poput Hrebaka u Bjelovaru, poput povijesnog iskoraka ukidanja prireza u Svetoj Nedelji od strane tamošnje vlasti, minimalne (ali stvarno minimalne) pozitivne pomake u poreznoj reformi od ministra Marića treba preslikati na druge lokalne sredine i naravno na državni nivo. Daleko smo od onoga gdje bismo trebali biti, ali ljudi su sve više svjesni da im pola teško zarađene plaće odlazi na uhljebe iz javnog sektora i na tom tragu treba nastaviti i malo pomalo mijenjati sustav naše, ponekad se čini vječne, tranzicije u slobodnotržišnu ekonomiju.

2. Otkrivanje pravih lica u politici

Iz vrlo ružnih i običnim građanima gadljivih političkih odluka i političke trgovine koja je u 2018. eskalirala, proizašla je pozitiva. To je upravo otkrivanje pravih lica političkih elita, mnogi politički "velikani" ogolili su se prodavši se za fotelju, sitnu korist ili moć... I narod je toga svjestan, sve manje vjeruje u dva ogranka bivše partije i polako postaje spreman za novu, neopterećenu političku pozornicu.

3. Pritisak konzervativnih udruga i Živog zida

Ogroman broj potpisa za raspisivanje referenduma o promjeni nakaradnog Izbornog zakona veliki je politički i društveni kapital za budućnost koju će uz pravo vodstvo, sreću i dobro posložene sve kockice netko moći iskoristiti za stvaranje opcija koje mogu parirati Partiji. Iako je na koncu Plenković uz Kuščevića i korumpirane institucije nadvladao inicijativu, pomak je napravljen. Tu je i sve jači pritisak anarhističkog Živog zida koji, iako iza sebe nosi pogubnu politiku i Venecuelansku ekonomsku doktrinu, barem pritišće političke elite i one u djelovanju straha otkrivaju svoju nesposobnost i vrlo sličnu politiku Pernarovim klaunovima.

4. Daljnji pad socijalističkih gospodarskih mastodonata

Pad Uljanika i ostalih tvrtki koje su godinama teret cjelokupnom gospodarstvu i porezne obveznike su koštale milijarde i milijarde kuna, nastavit će se i u narednom razdoblju i to je dobro. Iako su i dalje jaki kočničari reformi sindikati, Plenkovićevci koji štetočine brane pod mantrom "stabilnosti", spašavanjem radnih mjesta i ostalim populističkim lažima, neodrživi sustavi na koncu će morati puknuti do kraja, ako ništa drugo onda zbog pritisaka izvana.

5. Razotkrivanje ljevičarskog medijskog mainstreama

Ono što je godinama neprobojan štit političkim elitama, socijalističkim baštinicima i kočničarima napretka jesu naši mainstream mediji. Preplavljeni urednicima iz bivšeg sustava i ojačani zadojenim omladincima s Fakulteta političkih znanosti, naši glavni mediji godinama stoje uz političke elite, prodaju se za sitne usluge i financiranje od strane vladajućih i prodaju marksističke floskule te jeftini populizam konzumentima. No i oni se polako mijenjaju, tržište ih tjera na odmak od propalih ideja, a ulazak novih, slobodnomislećih ljudi  u mainstream prostor polako putem medija daje pravu sliku stvarnosti građanima…

Na koncu, za nama je godina u kojoj je najteže bilo jednoj vrsti Hrvata. To su oni koji su u isto vrijeme članovi bezličnog, izgubljenog i u prošlom stoljeću zaostalog SDP-a te podupiratelji ili članovi bojkotaške udruge Naš Hajduk. O SDP-u se zna sve, glavne perjanice u Saboru prebjegavaju HDZ-u ili Bandiću što dođe na isto, a članovi prelaze u Živi zid i razno-razne ljevičarske strančice poput Pametno, GLAS-a, uskoro Letičine snahe i sličnih. Oni koji su pak u isto vrijeme podupiratelji Našeg Hajduka i samoprozvanih boraca za "pošteni nogomet", čupali su kose i obrve za vrijeme povijesnog svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji i najvećeg uspjeha hrvatskog sporta ikada… S nadom i željom da u 2019. zdrava pamet nadvlada HDZ, SDP i gubitaši nastave put prema ropotarnici povijesti i Hrvatska počne približavanje Zapadnom svijetu, želim Vam sretnu i blagoslovljenu Novu godinu.