Glas za Škoru mogao bi biti i glas za Bernardićevu ekipu

Ako vlada i bude tehnička, gledano iz pesimističnoga kuta, bar ćemo imati novi konstituirani Sabor. Vladajući dobacili lopticu predsjedniku RH, takav je zakon, da odredi termin. Njemu test s propisanim pravilima. Vladajući očigledno spremni. Ni opozicija nema alibi, zna se da je izborna godina. Izbori su redovni. Najiskusniji se pripremaju. Bero složio svoju ekipu, početak nije maštovit. A sasvim je ''zakucao'', tvrdeći da će biti premijer. Nije to bilo lako čuti malim, ali iskusnijim partnerima. Ali, nemaju izbora. Sami ne mogu proći izborni prag. Pa im prag tolerancije mora biti viši. 

Za bolji start Škoro se najdulje priprema. Još od predsjedničkih izbora za koje je bilo jasno da su uvertira. A izborni rezultat na predsjedničkim izborima bio mu je baš dobar. Neki su očekivali da će biti još bolji. Otkinuo je ozbiljan komad kolača Kolindi Grabar- Kitarović. Rezultat je uglavnom njegov i njegovog najužeg tima. Povukli su i one koji su razočarani na desnici odlučili ne ići na izbore. A sada se priprema izlazak na parlamentarne izbore pa tim raste. Tu vlast postaje dostupna. Iskusnim igračima oko njega i onima koji pokušavaju biti uz njega, ta je činjenica jasna. Ankete mu predskazuju realno treće mjesto, možda odlučujuću ulogu.

Jer, veliku koaliciju ne priželjkuju ni jedni. Ni lijevi, ni desni. Treća opcija uvijek je poželjna i HDZ-u i SDP-u, jer bira vlast. Omogućuje njezinu stabilnost. Ili nestabilnost. I meta je jednih i drugih. 

Nakon Tuđmanove smrti, HSLS, moja bivša stranka, mogla je odlučiti tko će vladati. HDZ se raskolio, morao proći katarzu. A moja stranka dovela na vlast Račanovu ekipu. Kako je bilo nas "neposlušnih" i sklonih preispitivanju, oni su uveli, kupili pozicijama dio naše bivše ekipe koja je postala LIBRA i omogućila opstanak lijeve vlade. Kupljeni su nestali, a mi se nikada nismo oporavili. Nitko tada nije dovodio u pitanje vjerodostojnost takve vlade i prijevare birača. Prisjetili su se pozivati na moral tek kada je dio SDP-a prešao Bandiću. Nisu zaboravili izopćiti ni HNS, kada su im vratili istom mjerom. Proglasili ih izdajicama, a pravovjerni Glas prihvatili. 

Gdje su nestale neke stranke?

Treći koji odlučuje o vlasti nije novost u nasem parlamentarizmu. Bilo je čudnih pojava i stranaka koje su plesale samo jedno ljeto. Sjeća li se netko Lesarovih Laburista? Nestali. Nisu htjeli vlast ni na jednoj razini, ni lokalnoj, ni državnoj. Nije prepoznato da se politika bori da bi ostala u opoziciji. Počeli su padati. I uspjelo im.

Neko vrijeme je Mirela Holly bila jača i od SDP-a iz kojega je otišla. ORAH-a se sada jedva sjećamo.

Što je ostalo od Živog zida? Podijelila ih bruxselleska plaća. Novinari više ne prate ni Pernara, bez kojega dugo nije bilo ni dnevnih novina, ni televizijskih prijenosa saborskih sjednica.

Most? Počeli uvjerljivo. Obrazovana i čista lica. Pa ih slomilo. Neki u vlast, neki u opoziciju. Povijest trećih stranaka se nastavlja. I težine njihove pozicije. Nova zvijezda je Škoro. S mogućim  značajnim brojem zastupnika. I opet ozbiljnim zamkama. Ako ih uspješno izbjegne, ozbiljne odluke su pred njime. Ovo su mu izbori ''Sad, ili nikad''! Prva zamka; dobro složiti desniji centar. Dobro! A kvalitetna desnija opcija treba. Bez potrošenih lica, bez onih s ozbiljnom lijevom biografijom koji se pred izbore presvuku. Po potrebi. I odjure gdje još ima mjesta. I šanse. Sada bi mogli zaključiti da je to pod Škorinim krovom. A kada uđu, onda po svome. Jedni uz vlast, a drugi ni slučajno. Kao da su sami.

Zamke su vidljive i opasne. Od vjerodostojnosti pri sastavljanju lista, do pouzdanosti nakon izbora. Škoro nije neiskusan, ali treba se čuvati iskusnijih. Svi su ga već svrstali u Plenkovićeve partnere odmah iza brojenja glasova. Ideološki, logično. Ali, gotovo je kada je gotovo!  Mogu on i partneri odlučiti i drugačije. I sam kaže da nije ničiji zec, ni pionir. Čuje li se to?

Teme su druge. Od vječnih ustaša i partizana, koji uvijek homogeniziraju polarizirane birače i bez kojih nismo odradili ni jednu kampanju, korona je prebacila fokus na ono od čega se živi, gospodarstvo. Tu ideologija ne stanuje. I zato, ne zaboravimo, ništa ne mora biti kako nam se čini. Samo, nema drugi put prvi, prvi, put!