Gdje su sada oni pametnjakovići koji su bili protiv nabave borbenih zrakoplova?

Kako stvari sada stoje, cilj je izbiti do Dnjepra, ali i osvojiti Kijev i tamo uspostaviti marionetski režim, pri čemu nije isključena mogućnost povratka na vlast Viktora Janukoviča. To bi ukrajinske vlasti prisililo da središte države presele u zapadni dio, vjerojatno Lavov. Je li ruski cilj taj da se osvoji i zapadna Ukrajina, i time dobije demilitarizirana zona prema zemljama NATO Saveza, za sada nije poznato. 

Međutim, jedno su ruski ciljevi, a drugo stanje na terenu. Iako vojno inferiorni, Ukrajinci pružaju snažan otpor agresiji na svoju zemlju. I ruska je strana počela priznavati određene gubitke, a ako se čitava operacija oduži to će ići u korist organizacije još snažnije obrane. Veliki je problem po Ukrajince taj što s druge strane imaju nuklearnu silu. Staro pravilo hladnog rata glede nuklearnog oružja bilo je vrlo jasno: Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi. To je na neki način odvraćalo SAD i Sovjetski Savez od konvencionalnog rata. 

Putin je naredio stavljanje nuklearnih snaga u visoki stupanj pripravnosti. To je u sadašnjim okolnostima sredstvo psihološkog pritiska (nuklearnim oružjem prijetilo se i nakon aneksije Krima), no treba znati da vojna doktrina Ruske Federacije dopušta mogućnost korištenja nuklearnog oružja protiv konvencionalnog napada. Više je puta dano do znanja kako bi Rusija mogla uporabiti nuklearno oružje ako će biti dovedena u stanje poniženja. 

Neobranjivi stavovi

Rusko-ukrajinski sukob počeo se iskorištavati i za domaće dnevnopolitičke svrhe. Dok jedni nekritički slave Putina drugi svaku kritiku zapadne politike proglašavaju izrazom prikrivenog putinofilstva. I jedni i drugi zelotski brane stavove koji se iz pozicije zdravoga razuma ne mogu obraniti.  Nevjerojatno je da pritom i ljudi iz struke međunarodnih odnosa i globalne sigurnosti ne mogu racionalan stav pretpostaviti osobnim simpatijama i navijanju. 

Vladimir Putin je naredio agresiju na jednu suverenu državu. Braniti akt agresije ne može niti jedan razuman čovjek, a posebno Hrvati ne bi trebali imati niti najmanje simpatije za takve poteze. S duge strane, neoboriva je činjenica ta da su SAD i Zapad svojom politikom prethodnih dvadesetak godina Ukrajinu vabile u NATO i tako čačkale na samim ruskim granicama iako su prethodno kod ujedinjenja Njemačke Gorbačovu dana jamstva da se NATO ne će širiti na istok. Svih ovih godina Rusiji se nije priznavao status velike sile koja želi, baš kao i Amerika i Kina, imati svoje interesne sfere (da, po manje narode uspostavljanje interesnih sfera je jako opasno, no mi ovdje samo govorimo o Realpolitik, a ne donosimo vrijednosne sudove). 

Sada kada je krenula agresija Ukrajinci su ostavljeni da se sami vojno brane od nadmoćnijeg neprijatelja. Takva politika shvatljiva je zato što Ukrajina nije članica NATO-a, međutim ona će dodatno ohrabriti ruske aspiracije jer je Kremlj sada posve siguran da se zapadne zemlje ne će vojno umiješati u sukob. Za Ukrajinu je bolje rješenje bilo to da je ostala neutralna po uzoru na Finsku i Austriju. 

Da, ukrajinski narod ima pravo sam birati svoju vanjskopolitičku orijentaciju, no kad si u geopolitičkom paklu moraš tražiti mjesto gdje je manje vruće. Nije isključeno kako će pregovori između Rusije i Ukrajine sada i ići u smjeru neutralnosti. Osobno poznajem nekoliko Ukrajinca koji su me još pred koji dan uvjeravali kako će SAD vojno braniti Ukrajinu u slučaju napada. Na žalost, sada će i ukrajinski narod, najveća žrtve ove krize, upoznati iskrenost svojih "saveznika". Hrvatska, zemlja zapadne kulture i civilizacije, dobro je upoznala njihovu iskrenost 1991.

Rusko-kineski blok

Agresija na Ukrajinu dugoročno će se obiti o glavu Rusiji. Ekonomske sankcije, a posebno zaustavljanje Sjevernog toka 2 i isključivanje iz SWIFT-a nanijet će velike štete i ovako stagnantnome ruskom gospodarstvu. Rusija će se sada u potpunosti okrenuti prema Kini čime će se ostaviti stara noćna mora američke politike iz vremena hladnog rata. Na nju je još 1997. u knjizi "Velika šahovska ploča" upozorio Zbigniew Brzezinski. 

"Anglosfera“ je nakon zaustavljanja Sjevernog toka 2 sasjekla moguće povezivanje Rusije i Njemačke (još starija noćna mora angloameričke škole geopolitike), stvorila je preduvjet za rušenje koncepta strateške autonomije i potpuno usisavanje Europske unije pod svoj sigurnosni kišobran, no stvorila je i rusko-kineski blok koji će joj predstavljati statusnog i vojnog konkurenta u mnogim dijelovima svijeta. Njemačka je na energetskom planu veliki gubitnik krize, no prilično je sigurno kako će iskoristiti izbjegličku krizu, izbjeglim Ukrajincima popuniti svoje tržište rada i tako kompenzirati plinske gubitke. 

Hrvatska se treba naoružati do zuba

Od gluposti onih koji bi Ukrajinu gurali u NATO-a jedino je veća glupost domaćih apologeta ruske agresije. Takvi zaboravljaju da u susjedstvu imaju Srbiju koja sutra može postati produžena ruka ruskih ambicija za izlazom na toplo more. Ruski napad na Ukrajinu jako je ohrabrio velikosrpske krugove koji već govore o budućem "objedinjavanju srpskih prostora". Ideja "srpskoga svijeta“, kao kopija projekta "ruski svijet", podrazumijeva stvaranje jedne državne cjeline.

Najvažniji srpski geopolitičar dr. Milomir Stepić, pripadnik srbijanske duboke države, ne tako davno je pisao o rekonfiguraciji postjugoslavenskog prostora koji bi, dakako, uključivao komadanje hrvatske države. On je svjestan da u sadašnjim okolnostima to nije realno, no računa se na demografski faktor (i Srbi se iseljavaju, ali ih je dvostruko više), ali i jačanje globalne moći Rusije i Kine što bi trebalo u budućnosti stvoriti priliku za Srbiju na području bivše Jugoslavije. 

Baš zbog trajne opasnosti velikosrpske politike (čiji se interesi u jednome trenutku zaista mogu poklopiti  i s ruskim interesima), Hrvatska se treba naoružati do zuba. Gdje su sada, uslijed krize u Ukrajini, oni pametnjakovići koji su bili protiv nabave borbenih zrakoplova i govorili kako treba graditi vrtiće i škole za djecu? Nema sigurnosti za djecu, nema vrtića i škola ako država ne može jamčiti sigurnost svojih građana. Sigurnost je temeljna funkcija države. Bez sigurnosti nema ni ekonomije. 

A jedan od aspekata sigurnosti je i energetska sigurnost. U tom smislu se postavlja i pitanje što sada kažu protivnici izgradnje LNG terminala na Krku, oni dežurni ekolozi iz čijih su se ekoloških trica i kučina očito skrivali neki drugi motivi. Ukapljeni plin jest skuplji, no barem imate alternativu nabave. Oni koji ovise isključivo plinu koji se transportira cijevima mogli bi se naći u velikim problemima ako Rusija zavrne pipu. 

Živimo u opasnim vremenima velikog povratka realizma u međunarodne odnose. Svjedočimo tektonskim lomovima geopolitičkog poretka. Stari poredak umire, a novi se još nije rodio što predstavlja najopasnije točke povijesti. Neohladnoratovsko nadmetanje posebno će se, u okviru proxy sukoba, lomiti preko leđa manjih naroda. Već danas Hrvatska nije toga pošteđena, a najveća je žrtva sukoba ukrajinski narod razapet između agresivnog istočnog susjeda koji mu negira pravo na postojanje i Zapada koji Ukrajinu koristi kao pijuna u nadmetanju s Rusijom. 

I u najopasnijim vremenima hladnog rata postojala je direktna strateška komunikacije velikih sila. Ako se velike sile ne vrate diplomaciji i direktnim pregovorima, uslijed svih suprotstavljenih interesa i frustracija koji se dugo akumuliraju, mogli bi se u kratkome roku naći pred nečim što uopće ne želimo ni zamišljati…