Fuchs je postao ministar koji je kritizirao vlastitu reformu. Čestitamo!

Cjelodnevna je nastava, objasnio je ministar Radovan Fuchs, zamišljena tako da djeca u školi borave od 8 do 14 ili 14.30 sati, a oni koji to žele mogu ostati do 17 sati.

"To je nešto kao produženi boravak", rekao je Fuchs, ministar kojem treba čestitati na kritiziranju vlastite reforme. Svodeći je na 'nešto kao produženi boravak' ministar nam je poručio da od cjelodnevne nastave ne treba puno očekivati. Tko zna, možda je do kraja javnog savjetovanja i sam nokautira. U tom savjetovanju već se skupilo više od 500 komentara uglavnom nezadovoljnika. 

Nastavnici se uglavnom bune zato što bi trebali u školi raditi više za povećanje plaće koje smatraju nedovoljnim, poslovna zajednica se buni zbog izmjena u učenju informatike, a neki mudri roditelji negoduju jer se pitaju kad bi se učenici trebali odmarati i zabavljati? 

U cjelodnevnoj školi, kako je zamišljena, učenici viših razreda osnovne škole dobit će više obaveza nego su ih do sada imali. No vrlo je upitno hoće li dobiti više kvalitete. Bit će više redovitih sati Hrvatskog jezika i Matematike. Ali podučavanje tih predmeta će ostati navlas jednako i zahvaljujući tome nitko neće izaći iz osnovne škole pismeniji. 

Informatika će biti obvezna od prvog do osmog razreda osnovne škole, svaki tjedan po jedan sat od 45 minuta. Jedan je profesor informatike komentarima u javnoj raspravi odlično naveo kako je to sasvim dovoljno vremena da učenici svaki tjedan upale računalo, ulogiraju se u sustav, bave se predmetom 15 minuta, izađu iz sustava i ugase računalo. Po dva sata svaki drugi tjedan? Savršeno, 15 dana je taman dovoljno da tinejdžerska glava zaboravi što je bilo na prošlom satu.

Obvezan će postati i drugi strani jezik, ali poučavanje stranih jezika koje se u hrvatskim osnovnim školama nerijetko provodi učenjem riječi napamet i prevođenjem ostat će navlas isto i samo će rijetki talentirani doista i progovoriti taj drugi strani jezik koji uče. Kao i bez cjelodnevne nastave. 

Cjelodnevna nastava podrazumijeva i ispravljanje velike nepravde, djeca koja ne pohađaju Vjeronauk više neće moći imati ocjenu manje već će morati slušati predmet 'Svijet i ja', a dodat će se i predmet Društvo i zajednica i Praktične vještine. 

Uglavnom, satnica će u školi biti popunjena do 14 sati obveznim predmetima koji zahtijevaju pažnju, koncentraciju i usredotočenost na nastavu punih šest sati u danu. Od osam ujutro. Potom učenici idu na ručak. Kakav će to ručak biti s obzirom na to da ogroman broj škola nije sposoban djeci dati niti adekvatan hladni obrok bolje je niti ne pitati, no odmah nakon ručka od 15 do 17 sati učenici će imati tu sreću da pohađaju izvannastavne aktivnosti. Taj dio nije obvezan, a zapravo je zamišljen kao vrijeme u  kojem se uči i rješava ono što je u postojećem konceptu domaća zadaća. 

Učenici umorni od šest sati nastave odmah nakon ručka i bez odmora dobit će priliku slušati kako im primjerice nastavnica iz matematike poslijepodne nastoji objasniti ono što ujutro nisu shvatili ne mijenjajući pri tom svoj način poučavanja, još k tome i ljuta jer neće biti zadovoljna povećanjem plaće za prekovremene sate koje mora odraditi.  

Neki će učenici negdje skriveni u kutu razreda pokušavati čitati lektiru ili učiti povijest jer cjelodnevna škola neće ukinuti testove niti odjednom omogućiti učenicima da baš sve nauče na satu, a neki će možda pokušati drijemati shvaćajući da je suludo od bilo kojeg ljudskog bića, a posebno od djece tražiti devet sati neprestanog mentalnog angažmana usmjerenog na učenje školskog sadržaja s pauzom za ručak upitne kvalitete.  

Umorni učenici nakon cjelodnevne škole mogu zaboraviti na trening nekog sporta u 19 sati ili kvalitetan tečaj stranog jezika u 18.30, a o glazbenoj školi u 16.30 ne treba niti govoriti. 

No da se vratimo na početak. Riječ je o 300 tisuća eura koliko će svaka od 50 škola dobiti za opremu i uređenje kako bi mogle eksperimentalno provoditi cjelodnevnu nastavu u kojoj će djeca sigurno dobiti više obaveza, ali nije sigurno da će dobiti više obrazovne kvalitete. Način na koji se u hrvatskim školama uči, nastava koja podrazumijeva višesatno sjedenje u klupi za stolom, nerijetko u razredima s lošom disciplinom može biti samo mučenje pretvori li se u cjelodnevni boravak  u razredima. 

Koncept možda funkcionira u Fuchsovu ministarstvu magije, no za hrvatsku je stvarnost u njemu najbolje što cjelodnevni boravak u školi neće biti obvezan.